Lana Bastašić: "Feminizam je na Balkanu pogrdna riječ" - Monitor.hr
31.05.2022. (15:00)

Ženska prava su ljudska prava

Lana Bastašić: “Feminizam je na Balkanu pogrdna riječ”

Povratkom nacionalističkih mitova pokopano je napredno nasljeđe iz bivše Jugoslavije u pogledu emancipacije žena. Seksualno uznemiravanje je na području bivše Jugoslavije nešto uobičajeno i nedostaje svijest da se radi o kršenju prava žena.  (…) Skoro da nema literarnog festivala na kojem je književnica Lana Bastašić bila pošteđena sekstističkih komentara. U Sarajevu je na festivalu knjige Bookstan nju i književnicu Rumenu Bužarovsku jedan muškarac iz publike podučavao „o svetoj ulozi majčinstva”, izražavajući razočaranje jer majčinstvo ovim književnicama nije zanimljivo. (…) „Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“, zaključuje Bastašić u švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung i upozorava kako obrazovane žene i muškarci, poznati i renomirani ljudi, književnici i novinari s područja bivše Jugoslavije stalno ističu “svoj antifeminizam“. Navodi primjer Dubravke Ugrešić koju su ’90-ih prognali iz Hrvatske kao„izdajicu i vješticu” jer je prosvjedovala protiv nacionalizma, a u isto to vrijeme njezini su kolege, ugledni profesori književnosti, muškarci i žene – šutjeli. Deutsche Welle


Slične vijesti

08.10.2023. (22:00)

Ako mi ičiji pogled u ovaj sve luđi svijet fali, onda je to njezin

“Iščašena” optika Dubravke Ugrešić, najprevođenije književnice s ovih prostora

Svetlana Slapšak o Dubravki Ugrešić: "U zemlji laži sve je istina" - Monitor.hr

  • Ako mi ičiji pogled u sve luđi svijet fali, baš zbog njene “iščašene”, a opet precizne optike koja se beskompromisno solidarizirala uz druge, drukčije i manjinske, a kontra vladajućih i politika i poetika, onda je to optika Dubravke Ugrešić. Najprevođenija nizozemska književnica koja je pisala na hrvatsko-srpskom, a koje se njena matična (čitaj: hrvatska) sredina srami i prešućuje ju i za života i nakon smrti još jako dugo neće ući u školske lektire, što je zapravo super jer iskustvo čitanja je usamljeno istraživanje za hrabre i lude, za neprilagođene, neukrotive, duhom znatiželjne i nepotkupljive, a ne odrađivanje propisane norme. Franz Kafka dao je možda najbolju definiciju književnosti: “Knjiga mora biti poput ‘sjekire za zamrznuto more u nama’; mi moramo čitati ‘ona djela koja grizu i ubadaju’, pogađaju ‘poput udarca u glavu’ i čine da se ‘osjećamo prognanima’ od tople ljudske gomile. Književnost nije tek stimulator za kratkotrajni čitateljski užitak, već prodire dublje, ostavlja trag i preobražava naš unutarnji pejzaž. Nakon toga svijet ćemo bolje spoznavati i na drukčiji način u njemu djelovati”.
  • I zato ću radi usavršavanja vlastite optike (a vi kako hoćete) na dnevnoj bazi čitati, učiti, pamtiti, smijati se nad Dubravkinim rečenicama iz romana, eseja i intervjua, svoj ludosti, gluposti i bijesu svijeta usprkos i svoj sili šutnje i ignoriranja službene hrvatske “kulture”. A sad, Dubravkin intervju “Ministarstvo kulture otpora” iz prosinca 2021.. A ovdje je najopširniji link s Peščanika za njezine ostale intervjue, djela i prikaze njezinog stvaralaštva.
09.10.2023. (00:00)

"U zemlji laži sve je istina", rekla bi Dubravka Ugrešić

Miljenko Jergović: Dekonstrukcija laži stoput izgovorene na HRT-u: “Miro Gavran je najprevođeniji hrvatski pisac”

  • Neku je večer urednica Zrinka Turalija, najavljujući mu u Vijestima iz kulture Prvog programa HTV-a novi roman, predstavila Miru Gavrana kao “najprevođenijeg hrvatskog književnika”. Otkako je na čelu Matice hrvatske, visokodotirane ustanove, u koordinaciji s kojom država donosi zakone u kulturi, te otkako slušamo vijesti o tome da predsjednik Gavran ide na Kaptol da potvrdi kako je djelovanje MH sasvim u skladu s djelovanjem Katoličke crkve, mogao bi se steći dojam kako laž o najprevođenijemu nije tek gesta konvencionalne ljubaznosti, nego da je riječ o projektu od državnoga i nacionalnog značaja. Književnost nije natjecanje, no reći da je Miro Gavran “najprevođeniji hrvatski književnik” neugodna je laž, jer je to nešto što je izmjerljivo.
  • Više je mjerila prema kojima se lako i egzaktno da izračunati koji su to najprevođeniji hrvatski književnici. Jedno bi bilo mjerilo broja jezika. Drugo bi bilo mjerilo broja izdanja prevedenih djela. Treće bi bilo mjerilo prevedenih originalnih naslova. Da bi svaki od odabranih kriterija bio vjerodostojno primijenjen, te da bismo doznali koji li je to “najprevođeniji hrvatski književnik”, potrebno je još nešto: ustanoviti koji su to nakladnici objavili rečena izdanja, jesu li stvarni ili fiktivni, jesu li ugledni ili za njih nitko nikad nije čuo.
  • Po većini odabranih mjerila najprevođeniji hrvatski književnici su, ustvari, dvije književnice: Dubravka Ugrešić i Slavenka Drakulić. Trećemu po redu nećemo spominjati ni ime, ni djelo, dok bi četvrti bio Predrag Matvejević. Ujedno, Matvejević je autor pojedinačno najprevođenije hrvatske knjige, “Mediteranskog brevijara”. Ni među piscima koji slijede iza četvero doista najprevođenijih, ni među njih još pet-šest, ne bi se moglo naći ime Mire Gavrana. Prijevode njegovih romana naprosto nije moguće pronaći kod relevantnih ili manje relevantnih nakladnika u zemljama na čije su jezike navodno prevedeni… Jergović
18.05.2023. (01:00)

Većina joj nije oprostila što je izabrala ne pripadati nijednom nacionalnom kolektivu

Svetlana Slapšak o Dubravki Ugrešić: “U zemlji laži sve je istina”

Umrla ena najvidnejših evropskih književnic Dubravka Ugrešić - Delo

Kada ode velika svetska književnica, moralo bi biti mnogo članaka, nekrologa, ocena, sećanja… O Dubravki Ugrešić je napisano neočekivano malo, skoro stidljivo. U Hrvatskoj, koja bi se morala boriti za njeno ime i poreklo, samo je alternativa (Novosti, Booksa) pisala o njoj, i organizovala komemoraciju u Zagrebu, u Lutkarskom pozorištu, mesec dana docnije. Nimalo čudno, kad se setimo kako se hrvatska zvanična politika, zajedno sa nacionalističkim krugovima, ponašala prema njoj. Na komemoraciji u Zagrebu bio je izaslanik Predsednika republike, bilo je i nižih „izaslanika“ iz Ministarstva kulture. Ali bio je i holandski ambasador. U publici – stotinjak onih koji su ju istinski poštovali. Možda postoji još jedan razlog što je odziv na njezinu smrt bio, blago rečeno, skroman i spor. Reč je o suviše velikom delu, o nepodnošljivo moćnom talentu, o književnici koja je uveliko nadmašila svoje vreme i nagovestila novo, a pre svega novo čitanje svojih dela. Njen termin „kultura laži“ odnosi se na čitavo klupko problema koji tek danas, četvrt veka docnije, postaju jasniji u svoj svojoj grozoti. Lokalno je uistinu pokazalo svoje ružno globalno lice, i Dubravkino razmišljanje o kulturi laži je danas aktualnije nego ikad. Peščanik

16.05.2023. (01:00)

U današnjem svijetu promijenjen je koncept doma, a shodno tome i ideja egzila

Arhiva Dubravke Ugrešić darovana je Muzeju Allard Pierson u Amsterdamu

Large sinan

Na dan smrti Dubravke Ugrešić, 17. ožujka 2023. osnovana je, po želji same Ugrešić, izražene u oporuci, fundacija koja nosi njeno ime i čije je sjedište u Amsterdamu. Ljubaznošću fundacije dobio sam dozvolu da objavim izjavu Dubravke Ugrešić o odluci da svoju arhivu pokloni muzeju Allard Pierson u Amsterdamu, piše Sinan Gudžević.

  • Dio nizozemske književne zajednice mogao bi moju arhivsku “gestu” smatrati kulturno “neprikladnom”, zato što ne pišem na nizozemskom (dakle nisam nizozemska spisateljica). Međutim, tradicionalna ideja pripadnosti (najčešće zasnivana na autorovom državljanstvu ili etničkoj pripadnosti) mijenja se. Mnogi današnji pisci ne žive u svojim “zemljama” ili “domovinama”. Usto, promijenjen je koncept doma, a shodno tome i ideja egzila. Dom više nije dom, egzil nije više egzil, mnogi od nas su postali “migranti” ili “potencijalni migranti”. Ova nova konstelacija mora pokrenuti novu artikulaciju ili reinterpretaciju uloga ili smjernica mnogih književnih “institucija”. Primjera radi, čija je spisateljica Jhumpa Lahiri, Indijka rođena u Londonu, državljanka SAD-a koja je nedavno odlučila pisati – na talijanskom? Koja će “arhivska” institucija primiti njen arhiv kao poklon ili ga otkupiti (što je praksa u SAD): indijska? engleska? američka? Ili talijanska?
  • Moja se biografija sastoji od iskustva nekoliko kulturnih krugova: ruskog (zbog moga akademskog bavljenja ruskom književnošću), jugoslavenskog (jedinstveno iskustvo pisanja na jednom jeziku koji je nasilno rascijepan na četiri jezika, i još na četiri književnosti: hrvatsku, bosansku, srpsku i crnogorsku), te balkanskog, europskog i američkog iskustva. Danas bi moj spisateljski “život” mogao biti smatran nedostatkom, a sutra već prednošću. Čini se da je današnja kultura “migracijska”. Ja sam “samoizgnana” autorica koja živi u globaliziranom svijetu. Novosti
03.05.2023. (12:00)

Nisam znao nikoga da je život završio eutanazijom. Sad znam: moja sestra Dubravka Ugrešić

Sinan Gudžević: Dubravkina bolest i smrt

Europa ist in Sarajevo gestorben»: zum Tod von Dubravka Ugresic

Vidi ovako, Sinane. Slika s Dubravkom ja nešto imam, ali uglavnom su kod nje ostale. Ona je bila čudo od odanosti fotografijama. Sad su sve u Amsterdamu, tamo će biti dok ne riješimo cijelu stvar sa stanom, sa knjigama. Vidi ovu gdje smo posve mladi, s majkom na Crnom moru, u Varni. Dubravki je dijagnosticiran rak dojke krajem ljeta 2017. U Zagrebu, u Institutu za tumore. Sve se držalo dosta dobro pod kontrolom uz oralne citostatike. Imala je neviđenu radnu energiju. Radila je čak i u danima kad se tumor proširio na mozak. Spavala bi malo, pola sata-sat, pa opet za stol. Evo vidi ovu sliku, to je bilo za njen rođendan prošle godine, to smo u Amsterdamu, u njenom stanu. Ovo što drži preko usta, ti kažeš, brnjicu za vješticu, to smo joj Maja Vodopivec i ja napravili natpis “Happy birthday Dubravka”. Vidiš da ona jako dobro izgleda i da ništa ne sluti na ono što će doći jedanaest mjeseci kasnije. Ali smo mi znali da bolest napreduje. I ona je znala, naravno. Ali, nije htjela da se priča širi. Nije željela da se ljudi zbog toga prema njoj promijene. Nije željela ni da se moja djeca brinu. Znalo je svega nas troje. Posljednjeg dana Dubravkina života, u njenoj sobi smo se okupili između deset i pola jedanaest prije podne. Najbliži Dubravkini prijatelji, ja i moja djeca. Novosti

23.04.2023. (21:00)

"Možda će nam tek njezin odlazak osvijestiti koliku je prazninu ostavila iza sebe" (Slavenka Drakulić)

Dubravka Ugrešić u sjećanjima svojih prevoditelja: “Svi zidovi su srušeni, naravno, ali granica još postoji”

Dubravka Ugrešić: Djela hrvatskih pisaca, pa tako i moje, podliježu arbitraži nepismenih, oni vladaju svima nama - tportal

Književnica i esejistica Dubravka Ugrešić, provokativna, bez dlake na jeziku, umrla je u Amsterdamu 17. ožujka, okružena obitelji i prijateljima. Bila je poznata po prodornom kritičkom glasu, fascinantnoj autorskoj razigranosti i posvećenosti principima koje joj je nalagao položaj emigrantice i građanke Republike Svjetske Književnosti, kao i po glasnoj kritici nacionalizma i neofašizma. Prevoditelji njezinih djela na engleski jezik – Celia Hawkesworth, Mark Thompson, David Williams, Vlad Beronja i ja, Ellen Elias-Bursać – ovdje se prisjećamo nje i njezinih djela. Mark Thompson: “Zagreb, prosinac 1992: prevodim njezino pismo kojim objavljuje da napušta Društvo hrvatskih pisaca. Sjedim, a ona šeće po sobi. Je li štitila svoje djelo trošeći višak gnjeva u razgovorima, pismima, elektronskim porukama? Kad sam se jednom začudio nečijem prelasku u nacionalistički tabor, Dubravkin odgovor spržio je moj  inbox: ‘Žao mi vas je. Vi ste dobri, ljubazni i učtivi. Ali ne poznajete zonu kojom se bavite. Takva sam bila i ja. Bile su mi potrebne godine da naučim ʼjezikʼ ljudi koji me okružuju. Danas nisam nimalo pametnija. Samo izbegavam kontakte…'” Peščanik / Teklic

22.04.2023. (10:00)

Čitajte Dubravku Ugrešić

Viktor Ivančić: Čisti hrvatski mrak

Iz primjera Dubravke Ugrešić mogli smo naučiti – tko je učiti htio, dakako – da je individualni moral u nepomirljivome sukobu s odanošću naciji, štoviše, da moralno postupanje neizbježno vodi u ono što se vladajućim vokabularom evidentira kao nacionalna izdaja. Usto, tu je i njezina neosporna spisateljska veličina – potvrđena izvan granica palanke – što se nacionalistima ukazuje kao teško rješiv problem: oni je ne mogu ni podnijeti niti zaobići, Dubravka im je u isti mah i neprihvatljiva i neizbježna. Ugrešić je prezrela modus pridruživanja gomili, otkazala je poslušnost, odbacila kompromise i prkosnim otporom stala u obranu stvaralačke i ljudske slobode, pod cijenu usamljenosti svemirskih razmjera. Možemo se samo nadati da će nove generacije, kada je već teško naslijediti njezin talent, slijediti pouku što ju je ostavila svojim spisateljskim angažmanom: da nije država, nego je osoba ta koja ima biti samostalna i suverena. Novosti

 

 

 

 

20.04.2023. (01:00)

Čitajte Dubravku! - tako bi se trebala zvati književna nagrada u spomen na europsku i svjetsku književnicu

Olja Savičević Ivančević: “Čitajte Dubravku!”

Dubravka Ugrešić: Samo u okruženju u kojem prevladava svastika, zvijezda može biti prijetnja - Novi list

I tu je, tko želi vidjeti, u nekoliko slika sve, sitnice i krupne stvari iz Dubravkina književnog i životnog kufera: književnost kao velika matrjoška; sposobnost da bude najmanja u najvećoj; jednako bitni dragulji i drangulije; vještina i erudicija u službi proste igre. A može i dalje: igra u službi književnosti; riječi u službi otpora. Da je spomenuti kufer odavno prešao granice jezika i književnost, iz koje se davno i ne svojom voljom autorica zauvijek izmjestila, o tome su mnogi pisali, a još mnogiji nisu. Pisala sam i sama, prije jedanaest godina. Tekst se zvao “Tko je nama Dubravka Ugrešić?”, a ticao se novinske crtice, jedine kojom je bilo zabilježeno da je primila važnu međunarodnu nagradu. Kolegica Ivana Perić iz Nade mi nekidan daje prijedlog: Eto, možeš napisati tekst “Tko je nama Dubravka Ugrešić 2”, jer sve je isto. U bezuboj hrvatskoj književnosti Dubravka i nema boljeg mjesta od margine. Otpor zahtijeva nove forme i glas koji se razlikuje od nacionalnih ili patrijarhalnih kanona, ali rijetko kad je taj glas (bio) ovako samosvojan kao što je njezin. Novosti

13.04.2023. (01:00)

Besramna Hrvatska se, kao i toliko puta prije, osramotila

Divovi svjetske kulture odali počast Dubravki Ugrešić

Croatian author Dubravka Ugresic dies in Amsterdam – DW – 03/17/2023

Dubravka Ugrešić bila je bez sumnje najuglednija, najpoznatija i najprevođenija hrvatska književnica u svijetu. No, politički i kulturni krugovi u nas to ne priznaju niti uvažavaju, stoga i postoji enorman raskorak između onoga kako se Ugrešić i nakon svoje smrti doživljava u Hrvatskoj, a kako u inozemstvu. Najugledniji europski i američki profesori književnosti i književni kritičari ne prestaju analizirati njen život i vrhunsko stvaralaštvo. Primjerice, Nilanjana Roy, novinarka, književna kritičarka i urednica u Financial Timesu, jednim od najuglednijih svjetskih novina, zapisala kako je, kad je čula da je umrla Dubravka Ugrešić, “osjetila oštar ubod osobnog gubitka, iako sam je susrela samo kroz njezin genijalan rad” Tekstove o odlasku Dubravke Ugrešić objavili su i New York Times, Neue Züricher Zeitung, Die Welt, Tagesspiegel, Deutsche Welle, zatim News in France, Art Daily, Brazil Post, Trend News, Luni News iz Malezije, a u Indiji je održan Simpozij o književnom aktivizmu posvećen književnici. Telegram

03.04.2023. (01:00)

Hrvatska joj je dala progon, poniženje i zaborav, a svijet joj se odužuje pamćenjem, hvalom i čitanjem

Simpozij u New Delhiju posvećen Dubravki Ugrešić, „jednoj od najznačajnijih spisateljica-kritičarki ovoga vremena”

Oslobođenje - Dubravka Ugrešić: I pored svega, ja vjerujem u književnost

O ugledu i iznimnoj recepciji djela Dubravke Ugrešić u svijetu govori, uz ostalo, podatak da je Simpozij o književnom aktivizmu koji se održao u petak i subotu u New Delhiju i koji je vodio jedan od najvažnijih indijskih kritičara, spisatelja i znanstvenika Amit Chaudhuri bio posvećen ovoj vrhunskoj europskoj autorici koja je preminula 17. ožujka u Amsterdamu. U razgovoru za Verbivoracious Press 2016. Ugrešić je rekla da bi književni aktivizam trebao „uzurpirati naša komforna i rigidna mainstream mišljenja, protresti naš književni ukus i standarde te promovirati nepoznate pisce i zanemarene književne teritorije. Takav nam aktivizam treba jer se danas ne možemo oslanjati ni na hirove tržišta ni na nacionalne književne kanone, uglavnom muške i anakronistične”. Jedna od tema indijskog Simpozija bila je među ostalim propitkivanje tržišno-kulturoloških tendencija koje oblikuju spisateljska i čitateljska očekivanja i prakse, ne nužno u zanimljivom ili kreativnom smjeru. Kritika-hdp