Kvesićeva "Kuća na Kraljevcu 35"

Renesansni umjetnik Pero K.

Kvesićeva “Kuća na Kraljevcu 35”

Tekst Nikole Strašeka “Kuća na Kraljevcu 35” govori o istoimenom filmu Pere Kvesića, drugom njegovom dokumentarcu. Ali govori ponešto i o umijeću filmskog i svakog drugog pripovijedanja. No, u onom najvažnijem sloju priče, ovo je pogled na rekonstrukciju jednoga kompleksnog životnog slučaja. Strašek je pažljiv i obziran gledatelj i tumač. Umio je gledati ovaj film, što nije samo pohvala njegovoj profesionalnoj obučenosti i talentu gledateljskom, nego nečemu, rekli bismo, dubljem i osjetljivijem, nečemu što se tiče čovječnosti. Pero Kvesić kao da je upravo za njega snimio svoj film. I to bi bila pohvala obojici, možda i najveća. (Najava teksta Miljenko Jergović na čijem blogu se tekst nalazi)

Miljenko Jergović Pero Kvesić

U politici se ni Istočni grijeh ne prašta

Jergović: Svaki normalno razvijen tinejdžer prepisivao je u školi ili varao u referatima iz kemije

Narugali su se, odrasli ljudi, nedoraslom magarcu, visokohormoniziranom tinejdžeru, zato što je prepisivao u školi. Jest malo nedolično to da se odrasli ljudi, među njima i neki od srednjerangiranih veterana lijevo-liberalne scene, rugaju učenicima radi toga što prepisuju, ali rekli smo da su to jezik i diskurs društvenih mreža, da tako pišu i govore gospođe u šlafrucima prije nego što pripašu grudnjake i uozbilje se, i razgaćena gospoda kojima je lijevo jaje propalo kroz nogavicu pa dlakavo virka na ukućane. Ono što je, istina, malo neugodno i što bi u ponekom voajeru s privatnog fejbučnog profila gospođe Puljak moglo izazvati susramlje jest to da ona trideset i sedmogodišnjem Vlajčiću izvlači nešto što je radio kad mu je bilo petnaest. Čak ni čuvenom Staljinovom tužitelju Andreju Januarjeviču Višinskom nije na um padalo da Zinovjevu i Kamenjevu među inkriminacije za ono za što ih je optuživao na montiranim političkim procesima upisuje to da su prepisivali u školi. Miljenko Jergović.

kolumne Miljenko Jergović

Oni ne bi prepoznali materijal za Oscare ni da im se nađe pred nosom

Jergović: Naš kandidat za Oscara s hrvatskom kulturnom politikom nema nikakve veze

‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ financiran je nekim sitnim novcem HAVC-a, kao incident unutar posve suprotne prakse. Sam Nebojša Slijepčević u hrvatskoj filmskoj kulturi ima veze samo s uskim i siromašnim krugom dokumentarista, i samo je nekim sretnim slučajem, svojim talentom i činjenicom da je sreo dobre i požrtvovne suradnike, izvan tog kruga izašao. Ne treba zaboraviti da je HRT, ta tvornica cenzure, svojedobno odbio prikazati Slijepčevićevu “Srbenku”, i da je taj izvanredni film lakše stigao do HBO-a, nego do katedrale hrvatskog zloduha na HRT-u.

Također, ne treba smetnuti s uma ni to da je prvi glas koji je, nakon sklapanja trenutne vladajuće koalicije u Hrvatskoj, o kulturi dao Domovinski pokret, bio da se u Hrvatskoj više neće davati novci za snimanje filmova Nebojše Slijepčevića, ili za snimanje filmova kakav je “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Iz HDZ-a nije se čuo demanti. Također, ne treba s uma smetnuti da iz Ministarstva kulture nisu Slijepčeviću stizale čestitke za prethodne nagrade “Čovjeku koji nije mogao šutjeti”, a na HRT-u, u notornim Vijestima iz kulture, vijest o Zlatnoj palmi u Cannesu ukomponirana je u emisiju s prilogom da Jakov Sedlar snima novi film. Riječi Miljenka Jergovića prenose na Danici

domaći filmovi Domovinski pokret HAVC HRT hrvatski filmovi Miljenko Jergović Nebojša Slijepčević

Svi za N1, N1 za sve

Jergović: Preseljava li se upravo uredništvo N1 iz Luksemburga na Markov trg?

Prvo nekoliko notornih činjenica: hrvatski N1 je, uza sve svoje mane, tvorničke greške i produkcijska ograničenja, televizija koja najšire zahvaća hrvatsku društvenu, političku i kulturnu zbilju. Jedina hrvatska televizija u kojoj opozicijski političari mogu očekivati jednak tretman kao i oni koji su na vlasti. N1 je ona televizija koja je svojim programom stvarala ravnotežu u odnosu na stranačko-režimske programe cjelokupne Hrvatske radiotelevizije… bez obzira na to što hrvatski N1 nema redakciju za kulturu, dogodilo se da je u posljednje dvije-tri godine više toga ozbiljnog o književnosti, društvu i umjetnosti izgovoreno u emisijama N1, nego u svim kulturnim programima HTV-a.

“Restrukturiranje” N1 pobjeda je Andreja Plenkovića i HDZ-a u borbi protiv jedne televizije. Nanošenje štete pričama o luksemburškom uredništvu i o polulegalnoj televiziji urodilo je plodom. I kako to biva u demokratski deficitarnim društvima i režimima, ne utječu svojim informiranjem mediji na politiku, nego politika svojim informiranjem suzbija medije. Miljenko Jergović za svoj blog.

Miljenko Jergović N1

S domovima je izgorjelo nešto puno vrjednije od prostorija i namještaja

Jergović: Zašto naš svijet u svojim srcima radosno razbuktava vatru na kojoj gori Kalifornija

Danima je i tjednima gorjela zemlja koja nam se u posljednjih stotinjak godina pričinjala kao zemlja sreće. Otamo je, iz Hollywooda, potekla pučka mašta dvadesetog stoljeća. Hrvatski mediji, ili ono što je od medija u Hrvatskoj ostalo, reagirali su naslovima poput: “Celebovi koji su izgubili dom u razornom požaru u Los Angelesu”, ili “Ostali bez domova, a sada na njima profitiraju… U isto vrijeme, na društvenim mrežama, recimo na onoj koja danas ponajviše okuplja generaciju koja se dobro sjeća ratova iz devedesetih, koja je bila po izbjeglištvima, ili je na zapadu stjecala nove pasoše i identitete, sve plamti i gori od sirove zluradosti i oduševljenja vatrom u Kaliforniji.

Kada su početkom devedesetih naši ljudi bili protjerivani iz svojih zavičaja, i kada je Amerika iskazala svoje bezmjerno milosrđe prema svima nama, stvorena je u nas i svojevrsna poetika progonstva. Rekli smo tada sebi, a to smo govorili i drugima, da ono najstrašnije nije to što su nam postradale naše građanske egzistencije, što smo ostali bez stanova i kuća, nego je najstrašnije to što smo ostali bez albuma s fotografijama, bez uspomena i bez materijalnih tragova vlastitih sjećanja. Ostali smo bez onoga što je naše zavičaje naša činilo lijepim i jedinstvenim, i što se ne može nadoknaditi nikakvim blagom i bogatstvima ovoga svijeta. Miljenko Jergović

kolumne Miljenko Jergović

Nakon igre valja i čestitati pobjedniku

Jergović: Nije slobodna zemlja u kojoj se na izborima pobjeđuje sa 75 posto osvojenih glasova

Sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se u autokratskim režimima, u kojima su izbori samo proceduralnog karaktera, i služe kao ukras diktaturi, ili kao statistička dekoracija jednom odmetnutom, samoživom i uzurpatorskom režimu. Ali sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se i u još jednom slučaju: kada neka politička snaga, ili jedna ličnost koja tu snagu personificira, ne kani ni pod kakvim uvjetima predati ili s bilo kim dijeliti vlast i kad uporno prisvaja ono što joj statistički, ili demokratski, ne pripada, tada protiv sebe ima 75 posto glasača koji nastoje osvojiti slobodu. I to im u pravilu ne uspijeva, kao što ni onom koji je tako nadmoćno pobijedio ne uspijeva realizirati vlast, jer da bi se to dogodilo, mora postojati spremnost vladajućih da prihvate rezultate koji su nepovoljni po njih, ali i, što je mnogo, mnogo važnije, moraju postojati mehanizmi društva koji će po svaku cijenu braniti rezultate izbora. Miljenko Jergović

kolumne Miljenko Jergović predsjednički izbori

Istok se budi, a mi?

Jergović: Nema nove – za staru ste nam još dužni

Na dan kada smo putovali u Beograd na Slaviji, i naširoko okolo, po širokim prometnicama koje se prema Slaviji slijevaju, okupilo se nepregledno more ljudi. Demonstracije su bile studentske i učeničke, ali je izašao i neki stariji svijet, koji je svoje životne prilike već propustio u prošlim desetljećima, ili duboko još tamo u dvadesetom stoljeću. Priključile su im se sindikalne i ekološke skupine, umjetničke strukovne organizacije, institucije koje u nekim sretnijim zajednicama čine umjetničku i duhovnu elitu, ali u Srbiji – kao i u Hrvatskoj, uostalom – predstavljaju neku vrstu društvene margine. Postoji u svemu tome savršen sklad, koji, predvidljivo poput metronoma, traje od 1991.

Ali ove jeseni fakultete je u Beogradu upisivala generacija koja se rađala 2005. i 2006. Od njih je, dakle, krenuo bunt. U vrijeme raspada SFRJ njihovi su roditelji, u prosjeku, još išli u osnovnu školu. Ono najvažnije i najveličanstvenije u svemu ovom odbijanje je tog mladog svijeta, a s njima i značajnog dijela građana u Srbiji, da normaliziraju zločin i bezakonje. Netko od vas bi se, možda, mogao upitati kakve to ima veze s Hrvatskom? Pa zapravo nikakve. Već smo se navikli da je Ivan Turudić glavni državni odvjetnik, već smo, posljednjih mjesec-dva, integrirali mafijaške prvake u nacionalnu političku i društvenu elitu, pa smo se zborski rugali nelagodi obitelji Kekin… Normalizacija zla je put u zlo. Miljenko Jergović za svoj blog.

kolumne Miljenko Jergović

Psi ne znaju da se tako "slavi"

Jergović: Tko za Božić puca, taj za Božić ubija

Ove godine za došašća više se pucalo, jer je u ljudima živa svijest o bezakonju i o državi u kojoj se pravo selektivno primjenjuje. Petarde su, naime, zabranjene, kao i topovski udari i sav taj eksplozivni asortiman i pirotehnička galanterija – izuzev prskalica! – i vrlo je vjerojatno da se toliko puca upravo zato što je protuzakonito. Istoga dana kada je tako, zarad posvemašnje ljudske gluposti i bespravlja i bezakonja u državi, moj četveronožni prijatelj doživio privremeni slom svojih ideala, jedna moja dobra i silno talentirana prijateljica objavila je fejsbučnu vijest da je u dnevnoj bolnici u Vrapču.

I sve to je, ama do u pojedinost, blisko i srodno svjetovima mojim i moga susjeda psa. Tiče se svakodnevice, tiče se nespremnosti ljudske i pasje da se resetiramo oko onog što nam se davno usjeklo u pamet i iskustvo, tiče se ovog zapravo strašnog doba godine, u kojem su trgovina i razbojništvo uzurpirali Božić, a tiče se i smrtonosne nespremnosti ljudske da se razumiju drugi ljudi. Poput najgorih među psima – takvih pasa u našem neboderu nema! – širimo bijes i mržnju, i sahranjujemo žive oko sebe, čim pokažu neku slabost, ili nešto što nama izgleda kao slabost. Miljenko Jergović.

kolumne Miljenko Jergović

Da ti mozak otupi

Jergović: Ne krivite mobitele zato što ste zaboravili materinji jezik i izgubili moć mišljenja

U hrvatskome jeziku pojmu brain rot možda su najbliži pojmovi “ludilo mozga” i “tupilo od nekuženja”. Premda ni jedan ni drugi ne znače isto što i brain rot, tiču se sličnog gubitka moći mišljenja, koje je posljedica hranjenja misli neadekvatnim sadržajima. Skrolanje, tojest tumaranje po ekranima koji su prenapučeni glupošću, kao i posjećivanje katastrofičnih infotejment portala, proizvodi ono ludilo mozga i onu vrstu brain rota, te ono tupilo od nekuženja, koji čovjeka vode do teorija zavjera, antivakserstva, vjerovanja u istarske vile kekinke, te u koješta drugo u što ljudi koji čitaju knjige i normalne novine, ili posjećuju regularne portale i paze kako se i kuda kreću po društvenim mrežama, nikad ne bi povjerovali. Brain rot je ono ludilo mozga iz kojeg se rađaju fašizmi novog doba. Zlo u ljudima manji je problem nego tupilo od nekuženja. Sa zlom, naime, čovjek zna na čemu je, dok je na tupilo od nekuženja često moguće reagirati samo tupilom od nekuženja. Postoji u našem jeziku vrlo precizan pojam, kojim se označava nešto što prethodi pojmu ludila mozga, nešto što je starije nego brain rot. To je lijenost uma. Miljenko Jergović za svoj blog.

brain rot kolumne Miljenko Jergović riječ godine

Pa sad ti uzmi taj novac čiste savjesti

Jergović: Krvav je novac kojim Plenković od umirovljenika kupuje glasove za svog predsjedničkog kandidata

Koliko su Andreju Plenkoviću i HDZ-u predsjednički izbori važni pokazalo je da će pred izlazak na birališta umirovljenicima biti podijeljeno po osamdeset eura dodatka na mirovinu. U skladu s klerikalnom tradicijom režima, taj novac se naziva božićnicom. Biva, proviđenjem Božjim potrebitima ga pod jastuke i pod staračke pelene donosi tek rođeni djetić. Novac koji se pred kraj godine podijeli ljudima, a biva to u ozbiljnim poduzećima i ozbiljnim i razvijenim kapitalističkim državama, kao što je bivalo i u jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu, u pravilu je dio neplaniranog proračunskog viška. Međutim, u Hrvatskoj nema proračunskog viška. Tako je utvrđeno jesenas. I nema osnove da mali Isusek potrebitima u pelene za inkontinenciju zadjene osamdeset Plenkovićevih eura.

. Naime, Vlada je ustanovila da ima pravo da 98 milijuna eura umirovljenicima podijeli po osnovi saniranja “posljedica narušavanja sigurnosne situacije u Europi uslijed agresije na Ukrajinu”, a da o tome Sabor nema pravo glasa. Uzimajući novac po osnovi saniranja “posljedica narušavanja sigurnosne situacije u Europi uslijed agresije na Ukrajinu” hrvatski umirovljenici postaju ratni profiteri. Mislite li reći kako osamdeset eura i nije neki naročit profit, imajte na umu da zlodjelo ratnog profiterstva ne podliježe mirnodopskim mjerilima, i da zapravo i nije riječ o samo osamdeset eura. Miljenko Jergović za svoj blog

kolumne Miljenko Jergović

Dok mu paše, onda su mu dobre

Jergović: Zašto Andrej Plenković poziva hrvatsku javnost na prijezir prema europskim institucijama?

On u svom moralnom prosuđivanju i u huškanju hrvatske javnosti na gospođu Kekin, jer je ona, zamislite, kolegica europskog zastupnika Gordana Bosanca, provodi retorički, mentalni i politički postupak koji nipošto ne bismo smjeli ne primijetiti i zanemariti: Republiku Hrvatsku on antagonizira prema Europskoj Uniji. Iščuđava se on tako, ili provocira hrvatsku javnost na iščuđavanje, što je Gordan Bosanac na strani europske javne tužiteljice u njezinoj konfrontaciji s hrvatskim državnim odvjetnikom. To on smatra tvarnom inicijativom “protiv hrvatske Vlade”, osmišljenom u ime još uvijek neizrečenih snaga i interesa.

Plenkovićevo refleksno reagiranje nije, međutim, nipošto novost. Takav je bio stav HDZ-a prema Europskoj Uniji, Europskom parlamentu i inim europskim institucijama za vrijeme živog Franje Tuđmana, pa sve do 1. srpnja 2013. Nakon tog datuma bivši antieuropljani i borci protiv kvarne i pervertirane Europe, koja odbija priznati svoje svete kršćanske korijene, uključujući i one – poput Ruže Tomašić – koji su glasanje na referendumu za članstvo u EU smatrali činom veleizdaje, postaju djelatni euroentuzijasti. Bilo grabeći se za plaću europarlamentaraca, bilo pustošeći i pljačkajući europske fondove – što i jest jedini razlog prisustva EPPO-a u Hrvatskoj… Miljenko Jergović

kolumne Miljenko Jergović

P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Renesansni umjetnik Pero K.