"Vođe su napast, čak i kad su spasitelji"
Književnik Mirko Kovač: “Revolucionarne gomile ne mogu bez vođa, obezglavljena masa ih doziva”
“Jahani narod“, rekao bi Domanović, sanja o vođi koji će ga izbaviti nevolja, a kad se taj vrag pojavi i unese neke strasti u svoj nastup, nitko se ne pita odakle stiže, iz kakvog političkog okrilja, s kakvim traumama i kojim potrebama da zavodi druge i vlada ljudima. U književnosti je moguće da vođa stigne iz ludnice, a u književnosti nema ničega što prije toga nije bilo u životu. O vođi se stvara lažna slika, a on uspješno pozira za tu laž. Pjesnici veselo grakću dok se ta avet uspinje. Oni je veličaju, a taj mali lik preobražava se u političkog diva. Vođe katkad ostanu dugo na vlasti, društvo ih se ne može riješiti bez velikog zla. Ljudi se privikavaju na trpljenje, mire se s bijedom. Vođa će naći načina da ih zabavi drugim stvarima, da im stvori brojne neprijatelje i u njima probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju. Vođe su napast, čak i kad su spasitelji. Uvijek dojezde na nekom valu i u vremenima rasula i kriza. Kada se pojave, lako se nametnu. Prividno se približe narodu, zaspu ga novim frazama i – praznim obećanjima. Buka