Klauški: Trump šalje Amerikance u konc-logore. To je svakako šokantno, ali ipak nije baš iznenađujuće - Monitor.hr
Prekjučer (08:00)

A takvi su...

Klauški: Trump šalje Amerikance u konc-logore. To je svakako šokantno, ali ipak nije baš iznenađujuće

U svojoj 250 godina dugoj povijesti Amerika je trpala Indijance u rezervate nakon što ih je protjerala i oduzela im zemlju, trpala je afričke robove na plantaže gdje su držani u zatočeništvu, trpala je Japance u Drugom svjetskom ratu u konc-logore, dok je nakon 11. rujna muslimanske zatvorenike i navodne teroriste trpala u zatvor u Guantanamu. A sada je Donald Trump smislio plan da će imigrante i sve ljude druge boje kože, pod sumnjom da su “kriminalci” slati u zloglasni zatvor u El Salvadoru. Tamo je njegova administracija nedavno poslala jednog američkog državljanina kojeg je optužila da je član bande, bez ikakvog pravosudnog procesa, bez prava na žalbu, ali i bez volje da se tog državljanina vrati u zemlju nakon što je Vrhovni sud jednoglasno donio odluku o njegovu povratku… piše Tomislav Klauški za 24 sata. Pročitajte do kraja.


Slične vijesti

Jučer (08:00)

Aveti njihove prošlosti

Crvena knjižica “Misli Mao Ze Donga”: iako rijetka, i dalje se čita

No ako ih u Kini nema, ne znači da se ne čitaju, a možda ih ondje jednostavno znaju napamet. Zapadnjaci koji ondje posluju svjedoče da kineski partneri znaju citirati Maove misli, a navodi ga u svojim govorima i Xi Jiping – na sličan način na koji američki biznismeni čitaju Sun Cua, i u drevnim savjetima za vođenje rata traže nadahnuće u poslovnom svijetu. Mao bi zacijelo bio ponosan na to, iako mu vjerojatno ne bi bilo po volji da sazna da je knjižica, koju je zamislio kao oruđe Revolucije, postala samo još jedan primjerak kapitalističke fetišizirane robe.

Možda ni nama ne bi bilo loše baciti pogled u Crvenu knjižicu: liberalizam je Mao smatrao majkom svih grijeha, uz bahatost, sebičnost, lijenost i neuspješnost u dobrim vremenima; dao je zgodnu definiciju liberalizma: to je kad izbjegavaš bilo rad bilo sukob, da bi ti tog trenutka bilo ugodnije, a problem samo nastavlja rasti; demokracija je dopuštena, ali samo dok je rasprava konstruktivna – ne smije prerasti u ultrademokraciju: individualističku buržoasku odbojnost prema disciplini; svaki partijski kadar mora biti na usluzi masa i njima mora udovoljiti. „Bilo bi strašno zamisliti vrijeme u kojem će svi biti bogati“… Cijeli tekst Borisa Becka na Narodu

Jučer (09:00)

Oni će nam reći da "znamo šta je bilo"

Jokić: Red kriminala, red Jugoslavije – Zar netko zaista misli da će birači pasti na to?

U izborima u kojima bi se političke borbe trebale voditi oko najboljih rješenja za promet, otpad, kanalizaciju i ostalu infrastrukturu, u kojem bi se stranke i kandidati trebali natjecati u najpovoljnijim rješenjima za priuštivo stanovanje i bolje obrazovanje… trenutna politička priča zasnovana je primarno na aferama i uhićenjima. Osim kriminala, političke su stranke ovog proljeća odlučile zaigrati na svoju omiljenu kartu – onu prošlosti. Premda kod nas ideje i rasprave o rješenjima problema u bliskoj i daljoj budućnosti ne prolaze baš najbolje, iskustva iz prethodnih izbornih ciklusa ukazuju na to da birači znaju kazniti različita ponašanja stranaka. Ovog će proljeća kandidati koji na nadolazećim izborima izbjegnu krimiće i povijesne ‘spektakle’ od birača biti prepoznati i honorirani. Boris Jokić za tportal.

Prekjučer (12:00)

Bogataši su jedno, elita su nešto drugo

Andera Andrassy: Siromašni bogataši – Ima li veće sirotinje od lovaša kojima nikad nije dosta?

Osim pregleda tjednih impresija, kojih imaaa (između ostalih da je izašla nova sezona Black Mirrora), Andrea dolazi i naslovnu temu: Burek je, kad ga pojedeš tamo gdje treba, luksuzno jelo, ćevapi također, ali s najvećim životnim luksuzom koji sam vidjela u Sarajevu su me upoznale dvije žene – obje konobarice, jedna radi tamo gdje smo bili na ćevapima, druga u buregdžinici… Prva odbijenica se sastojala od cjenkanja – ja sam na račun od tri porcije ćevapa htjela dodati pet eura, a nakon pobune žene koja nam ih je poslužila, dogovorile smo se da je dovoljan jedan euro. “Nemojte, previše je to, ovo je sasvim dovoljno.” Druga odbijenica je bila još konkretnija – gospođa koja nam je poslužila 7 bureka nije htjela uzet niti jednu jedinu dodatnu marku. Molili smo, inzistirali, pokušavali objasnit da usluga i hrana to zaslužuju, a ona je jednako snažno molila, inzistirala i objašnjavala da za to stvarno nema potrebe. “Potrošite to radije u Sarajevu.”… Dvije konobarice iz Sarajeva na papiru možda nisu bogatašice koje žive luksuzan život, ali u usporedbi s bogatašima i “bogatašima” kojima se svijet divi su rock zvijezde i rijedak primjer istinske elite… Piše Andrea Andrassy za Miss7

Utorak (21:00)

Džaba krečenje: Rezime skupova i kontraskupova

Basara: Govor prve pratilje

Još se krećemo po marginama Visokog Kontraskupa, s kojeg se učesnici polako razilaze, neki od njih odnoseći i poneku stolicu. Budući da moja neznatnost skupove (svih boja) odavno ne gleda u realnom vremenu TV prenosa, nego ili posredstvom novinskih odjeka i reagovanja ili klipova ubačenih kroz Viber, moj prozor u svet, tako je postupila i ovog puta. I dobro je postupila. Nema se tu šta videti, pogotovo se nema videti ništa što nije već stotinu puta viđeno, uvek tu bude mnogo ničega oko buke, a u poslednjih, da kažemo, 12 godina periodično se okuplja ogroman broj ljudi da bi odaslali dve kratke poruke. U slučaju opozicionih protesta, ta poruka glasi: „Silazi s vlasti“, u slučaju pak Visokih okupljanja glasi: „Oću qwrz.“ S kombinovanim političkim iskustvom mladog, potom sredovečnog i na kraju starog majmuna, tvrd vam stojim da „obojena revolucija“ ne da nije „mogla“ uspeti – ako pod uspehom podrazumevamo Visoki Strmopizd – nego da joj nije ni bila namera da uspe, bar ne u smislu strmopizda… Bilo bi dobro da sve srpske čaršije i mahale, s Visokim Mestom na čelu, poveruju studentariji kad kaže da joj nije namera nikog da „ruši“, nego da izvrši politički pritisak da se svi akteri na histeričnoj političkoj sceni vrate u ustavom i zakonima omeđene okvire. U tom smislu je odlična ideja da se tekući režim najpre vrati k poznaniju prava, pa da se postepeno, zajedničkim snagama, krene u stvaranje manje napetog, manje nasilnog i za sve snošljivijeg društva. Ako bih ovo što sam napisao ispričao na nekom takmičenju za mis sveta, bio bih u najmanju ruku prva pratilja, ovako, napismeno, samo sam ostao džaba moler. Tako piše Svetislav Basara.

Ponedjeljak (09:00)

Vratio se majstor s odmora

Basara: Utisci iz medijskog mraka

Nikada ranije nisam proveo cele tri nedelje u dobrovoljnom medijskom mraku. Kad sam se vratio nazad na svoje radne dužnosti i ponovo uronio u bespuća srpske novindžijske zbilje, momentalno sam dokonao da sam mogao provesti cele dve godine na odmoru i da bi – po isteku te dve godine – medijska slika koju bih zatekao bila ista, sa istim personama dramatis koje ispisuju istu otrcanu priču, koja navraća vodu na istu Visoku Vodenicu, u nadi da će Visoka Vodenica znati to da ceni i da će navratiti malčice vode i na njihovu lojalističku vodenicu… Sad bih vam – ako bih se najeo gljiva ludara ili (opcija 2) ako bi Žeželj imao toliko para (i volje) da plati džaba krečenje gigantskih razmera – u nekoliko poteza mogao nacrtati roadmap izlaska iz ovih sranja. Budući, međutim, da sam prestar za halucinogene droge – a i karakterologija mi ističe – reći ću samo ovoliko: kad je bilo izlaza – mislim na period 2001-2003 – niko nije hteo da izađe. Sad se jebite kako znate i umete, što rekli knez Miloš i njegov pisar Vuk Karadžić… piše Svetislav Basara, a spomenuti Žeželj je Igor Žeželj, vlasnik Kurira za kojeg piše Basara.

Nedjelja (20:00)

Duhovi bivših država i dalje žive

Dežulović: Živi Jugoslavija

– Jeste li vi normalni? – pitao bi tako i drug Stane Dolanc, da je tako u ovo doba 1980. godine, dok je liječnički konzilij svakodnevno izvještavao zabrinute radne ljude i građane o zdravstvenom stanju druga Tita, Socijalističku Republiku Hrvatsku zatresao neviđeni, upravo nezapamćeni skandal: da je, recimo, Zagreb osvanuo oblijepljen velikim misterioznim plakatima s crveno-bijelo-plavom zastavom Nezavisne Države Hrvatske, sa sve šahovnicom u sredini i slovom “U” u gornjem lijevom kutu.

– Kako mislite? – pitali bi drugovi iz Saveza komunista Hrvatske.

– Pa ovi plakati – pokazao bi drug Dolanc golemi plakat preko puta. – Cijeli Zagreb oblijepljen plakatima sa zastavom NDH! Toliko ustaških zastava nije bilo ni kad je Ante Pavelić stigao u Zagreb! Šta se dešava?

– Ah to – odmahnuli bi rukom hrvatski drugovi, objasnivši kako su zapravo samo htjeli upozoriti narod na opasnost od razbijanja Jugoslavije nakon smrti druga Tita, i obnove fašističke NDH.

– NDH?! – u nevjerici bi skočio drug Dolanc. – NDH ne postoji već trideset pet godina. Ustaška država raspala se 1945. i više ne postoji. NDH je mrtva. Nema je i nikad je više neće biti. Kakva NDH?!

Glupo, zar ne? Točno kao da je netko, nemam pojma, u proljeće 1980., dok je drug Tito umirao u Ljubljani, upozoravao na raspad socijalističke Jugoslavije i obnovu trideset pet godina mrtve NDH.

Osim, jasno – dopuštam mogućnost – ukoliko nije. Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (01:00)

Sada im, kao, smeta

Markovina: Jugoslavija na ulicama Zagreba

Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje.

Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana. Međutim, kako je te plakate postavio HDZ, za što se saznalo tek dan kasnije, a da u toj međufazi neizvjesnosti nije nastradao nijedan, niti je bilo tko od košer novinara to problematizirao, dobili smo samo još jedan dokaz kako se simbolički ulični vandalizam nikad ne događa slučajno. Ili se tako dogodi ekscesno. Dragan Markovina za Peščanik

12.04. (12:00)

Lezi, diž' se, ustaj, sjedi

Ivančić: 30 napomena o vojnom roku

  • 3. Temeljna vojna obuka je, prema tome, samo formalno vojna, a zapravo osigurava sveobuhvatno osposobljavanje za harmoničan i društveno-produktivan odnos između današnjih ročnika i vječitih moćnika.
  • 4. Devizu da se s oružjem u šakama iskazuje ljubav prema domovini smislili su oni koji s domovinom u šakama iskazuju ljubav prema oružju.
  • 8. Protivite li se obaveznom služenju vojnog roka, pokazujete patološki manjak osjećaja za Hrvatsku, s tim da emocionalna invalidnost nije na popisu zdravstvenih tegoba s kojima možete izbjeći odlazak u vojsku.
  • 9. Tko pokuša izbjeći služenje obaveznog vojnog roka uz pomoć lažne medicinske dokumentacije – na primjer liječničkim nalazom koji dijagnosticira anemiju – smatrat će se dezerterom, pičkicom, kukavicom ili premijerom.
  • 16. Ako biste obavezni vojni rok radije odslužili u civilstvu, obavještavamo vas da su i zatvori civilne institucije.
  • 19. Pošto je jedan od najvažnijih ciljeva obaveznog služenja vojnog roka taj da u sklopu redovne obuke izgubite svoje ja, lakše ćete ga postići ako svoje ja ostavite kod kuće prije odlaska u vojsku.
  • 20. Kada se nakon odsluženoga vojnog roka vratite doma, velika je vjerojatnost da ga nećete naći…

Viktor Ivančić za Novosti.

12.04. (01:00)

Jedino preostalo veselje, a i to bi ti uzeli

Andrassy o spoilanju serija: Onima koji to rade bih poslala Nikicu Jelavića (nogometaša, jel)

U ponedjeljak je završila treća sezona serije The White Lotus – neću vam ništa otkrit jer nisam bezobzirna divlja svinja, a kad je izašlo finale cijeli dan sam imala zadatak da izbjegavam sve objave i komentare koji se tiču serije – i uspjela sam, ali znam puno ljudi koji nisu. Par debila, apsolutno se ne namjeravam ispričat jer je to najtočniji opis, imalo nevjerojatnu potrebu HITNO, neki već u 10 ujutro, neki u 3 popodne, a neki “tek” u 6 popodne svima javit da su pogledali (što je ok) i rezimirat što se dogodilo (što je degutantno).Znam i da je to “samo serija” i da svijet ima puno većih problema, ali spoilanje serija je – pogotovo na dan finala, kad ljudi još nisu uspjeli pogledat zadnju epizodu – REMEĆENJE JAVNOG REDA I MIRA. Ili bi barem trebalo bit, a u svakom slučaju je stvar bontona koji se možda ne uči, ali se podrazumijeva.  I sigurno ta neka Marta s Facebooka kakvu svi imamo među prijateljima nije nekom išla ciljano i zlonamjerno pokvarit doživljaj, ali for fuck’s sake, Marta, je li toliko teško zaključit da možda nije pametno otkrivat rasplet ljudima koji ga još nisu stigli doživjet sami? Andrea Andrassy za Miss7.

11.04. (10:00)

Kako da društveni organi postanu rudimenti uz patriotsku terapiju

Basara: Obojena involucija

Ako se u Srbiji i događaju neka društvena gibanja sa završetkom na „ucija“, osim ako to nije noćna polucija, to može biti samo „involucija“, nikako revolucija, bila ona obojena ili crno-bela. Involucija u medicini znači – a to vam može potvrditi i novi mandatar – „degenerativni proces vraćanja organa na nekadašnju veličinu“, a u mojoj kuhinjskoj sociologiji i političkoj filozofiji znači vraćanje društvenih tokova na fabrička podešavanja iz 1825, što će reći na stanje permanentne pobunjenosti na nevladinoj, i stanje permanentne uzbunjenosti na vladinoj strani, između kojih zjapi vekovna zbunjenost, večita nedoumica šta se hoće, šta se može, šta treba, šta ne treba činiti. Zbog svega toga Srbija liči na večno sukobljenu Severnu Irsku, a Beograd na Belfast, doduše na barbituratima, Irci su ipak mnogo žešći. Svetislav Basara