Umrli su i u dnevnim izvještajima na zadnjem mjestu
Klauški: Što Alis Marić i Andrej Plenković nemaju zajedničko? Suosjećanje
Vlast koja se doslovno razbacuje pijetetom kad joj to politički odgovara, dobro sakriva taj pijetet prema žrtvama korone. Zamislite samo: da svakodnevno pogine 70 ljudi od rata ili terorističkog napada ili prometne nesreće, Vlada bi se požurila izraziti pijetet, proglasiti dan žalosti, izraziti sućut, podići spomenik poginulima… Ovako, ljudi umiru od korone u tišini, bez ikakve pažnje i pompe, negdje pri kraju objava statističkih pokazatelja, rutinski i bez ikakvog suosjećanja. Gdje je nestalo suosjećanje za umrle? Gdje je nestao onaj kršćanski duh kojim se krasi ova država, a diče njezina vlast i katolički establišment? Gdje je nestao pijetet koji se izražava poginulima od metka, ali ne i umrlima od virusa? Čak i danas javna televizija u svojim informativnim emisijama obilježava smrt branitelja prije trideset godina, uz izraze štovanja i sućuti. Ali ne vidimo priloge o obiteljima umrlih od korone. Ne proživljavamo njihove drame. Andrej Plenković promišljeno je žrtvovao ljude kako bi zaštitio ekonomiju. Na kraju nije zaštitio nikoga. Hrvatska je pri vrhu zemalja po broju zaraženih, broju umrlih, ali i po padu gospodarstva – piše Tomislav Klauški za 24 sata.