Kemičar u kući: Jedi 'ono zeleno' i budi zdrav - Monitor.hr
06.03.2022. (13:00)

Samo salata

Kemičar u kući: Jedi ‘ono zeleno’ i budi zdrav

Zelena boja, boje uopće, polaze od nečeg materijalnog, od tvari koja apsorbira ili reflektira svjetlost određene valne duljine. Tako je i sa zelenim listom, a kako se mnogo vrsta povrća koja jedemo sastoji od lista, jedemo zapravo lišće. Zelenu boje daje – klorofil. Prije svega klorofil je kelator. To znači, što nam pokazuje slučaj klorofila i klorofilina, da može za se vezati ione metala. No važnije je što je klorofil antioksidans. To znači da neutralizira slobodne radikale sprječavajući time njima izazvane mutacije koje mogu dovesti do nastajanja raka. Klorofil ubija bakterije, štiti od virsnih infekcija, stišava upale te pomaže regulaciji tjelesne težine. Služi i kao bojilo za hranu. Novi Kemičar u kući Nenada Raosa za Bug.


Slične vijesti

Subota (23:00)

Crna revolucija – sad i u bojama

Supercrni materijal pretvara Sunčevu energiju u pitku vodu brže nego ikad

Kineski znanstvenici razvili su novi materijal – spinelni oksid HESO – koji apsorbira čak 95,5 % Sunčeve energije, pretvarajući je gotovo u cijelosti u toplinu isparavanja. To znači da solarni destilatori premazani ovim materijalom mogu proizvesti do 16 litara pitke vode dnevno po kvadratnom metru, čak i u oblačnim uvjetima. Umjesto kemijskih eksperimenata, istraživači su koristili kvantno-mehaničke proračune za dizajn ovog „crnila nad crnilima“. U prijevodu: budućnost solarne destilacije je svjetlija – odnosno, tamnija nego ikad! Nenad Raos za Bug

25.01. (20:00)

Svejedni spas: jedite kao svinje

Raos: Mane isključivo mesne prehrane

Istraživanja mesojedne dijete otkrivaju ozbiljne nedostatke ključnih nutrijenata poput vitamina C, vlakana i magnezija, dok natrija ima previše, što narušava ravnotežu organizma. Povijest nas uči da je raznolika prehrana, poput one škotskih mornara s limunovim sokom i kiselim kupusom, ključ zdravlja. Vegetarijanstvo također nije idealno zbog nedostataka i antinutrijenata. Zaključak? Jedite raznoliko, baš kao svinje, jer ljudi su, poput njih, svejedi – i ne traže rješenja u ekstremima prehrane. Bug

18.01. (11:00)

Smeće kao izvor struje

Pretvaranje industrijskog otpada u energetski eliksir

Znanstvenici su otkrili način da industrijski otpad, trifenilfosfin-oksid (TPPO), pretvore u anolit za protočne baterije. TPPO se reducira u stabilniji spoj CPO, koji pohranjuje energiju kroz elektrokemijske procese. Ključ je pronalazak idealnog otapala, smjese dimetilformamida i acetonitrila, koja omogućava dugotrajan rad baterije. Ova tehnologija obećava budućnost u kojoj će tekući elektroliti zamijeniti fosilna goriva u cjevovodima, otvarajući vrata novoj eri energetske održivosti. Nenad Raos za Bug

11.01. (20:00)

Drvo je novo zlato

Novi materijal: suho drvo – porozno i elastično

Znanstvenici su razvili aerogel od drva, revolucionarni materijal dobiven uklanjanjem lignina i vode. Ovaj aerogel je lagan, porozan, elastičan i ekološki obnovljiv, što ga čini izvrsnim izolatorom i adsorbensom. Koristeći različite vrste drva poput jelovine, jablanovine i balse, dobiveni su materijali različitih gustoća i svojstava. Posebno se ističe aerogel iz balse, koji je najlakši, najelastičniji i s najvećom specifičnom površinom, čime postaje idealan za upijanje tekućina i toplinsku izolaciju. Ovaj inovativni pristup donosi nova rješenja za održivu budućnost. Nenad Raos za Bug

04.01. (13:00)

Putovanje kroz metale i natrag do Zemlje (ali ne baš lako)

Rijetke zemlje: Ne tako rijetke, ali itekako bitne

Nenad Raos za Bug opisuje ulazak u “doba rijetkih zemalja” (lantanoida, skandija i itrija) nakon doba aluminija. Iako se ne koriste u izradi oružja ili posuđa, ovi metali su ključni u modernoj tehnologiji, od magneta u vjetroturbinama i električnim automobilima do katalizatora u automobilima i industriji. Unatoč imenu, nisu iznimno rijetki, ali se pojavljuju u složenim smjesama, što otežava njihovo dobivanje i recikliranje. Recikliranje je problematično zbog upotrebe otrovnih kemikalija. Iako se radi na “zelenim” metodama, trenutna stopa recikliranja je manja od 1%.

28.12.2024. (22:00)

Kupus koji ne jedeš, nego te štiti

Aerogelna guma: elastična, lagana i otporna poput supermaterijala

Znanstvenici su razvili novi materijal, hibrid fluorirane gume i ugljikovog aerogela, čija struktura nalikuje glavici kupusa. Materijal je elastičan, odličan toplinski izolator, bolji od vate i vune, a otporan je i na vatru. Također, Širok raspon apsorpcije mikrovalnog zračenja otvara mogućnosti za primjenu u zaštiti od zračenja. Ovaj materijal ima potencijal za primjenu u zrakoplovstvu, svemirskim tehnologijama i zaštiti osjetljive opreme. Njegova kombinacija lakoće, elastičnosti, otpornosti na udarce, vatru i zračenje čini ga jedinstvenim među poznatim materijalima, otvarajući put razvoju inovativnih tehnologija i proizvoda. Nenad Raos za Bug

21.12.2024. (20:00)

Hrskava revolucija za želudac

Raos: Kruh od šturaka (cvrčka) – za dobro zdravlje

Kruh se može peći i od šturkova („cvrčkova“) brašna, a dobar je jer je bogat proteinima. Sve za dobro zdravlje. Po kemijskom sastavu brašno od kućnog šturka (Acheta domesticus L.), čija je upotreba odobrena i u Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, dosta se razlikuje od pšeničnog brašna, pa i onog mljevenog od punog zrna, integralnog brašna. Ima 16 puta više masti (16 nasuprot 1 %) i skoro pet puta više proteina (63 nasuprot 14 %). Što se pak tiče ugljikohidrata, integralno brašno je njime bogatije (66 nasuprot 10 %) dok su u pogledu vlakana oba brašna podjednaka. No dok bi se proteini iz šturkova brašna mogli nadoknaditi nečim drugim, u njemu ima nečega čega gotovo nigdje drugdje nema. Riječ je o hitinu, ugljikohidratu koji izgrađuje ljušturu šturka, ali i ljušture drugih kukaca i, šire, člankonožaca (rakova i pauka). Novija istraživanja naime pokazuju da bi hitin mogao povoljno utjecati na crijevnu floru, a preko nje i na imunološki sustav. Hitin, doduše, dobivamo i kroz gljive, kaže Nenad Raos za Bug

15.12.2024. (19:00)

Da bar možemo sav taj CO2 samo tako popiti...

Raos: Umjetnim enzimom protiv globalnog zatopljenja

Netko je došao na genijalnu ideju – postupak koji rješava najveći problem čovječanstva, naime kako ukloniti višak ugljikova dioksida iz atmosfere te tako spasiti rodni nam planet od uništenja, od posvemašne propasti. Sav ugljikov dioksid treba, kaže, otopiti u vodi, a dobivenu otopinu – soda-vodu – piti i popiti! U kombinaciji s vinom, što ne bi činilo popularni gemišt, već – špricer! No, tako što trpjeti i pretrpjeti bilo bi posve uzaludno, jer – znamo – ugljikov dioksid će kad-tad izaći iz našeg tijela (jer ne asimiliramo poput biljaka), pa će se vratiti u zrak. Ali ipak: nema boljeg načina da ga se pohrani, jer voda je dakako najjeftinija industrijska sirovina. Novi znanstveni rad uključuje jedan umjetni enzim.

Membrana s tim enzimom (ZC-HNPs-E@XLPEO) pokazala se slabo propusnom za druge plinove, poglavito za dušik, metan i vodik, pa će moći poslužiti i za odvajanje CO2. Stoga se za budućnost ovog znanstvenog dostignuća ne trebamo brinuti: služit će za sve, od čišćenja industrijskih plinova i hvatanja ugljikova dioksida iz atmosfere do obnavljanja zraka u podmornicama i svemirskim stanicama. Nenad Raos za Bug

08.12.2024. (11:00)

Prirodni laboratorij

Najnovija teorija kaže: život je možda nastao u pukotinama vrućih stijena

U eksperimentu s otopinama aminokiselina između safirnih pločica na različitim temperaturama, dokazali su da toplina uzrokuje razdvajanje i koncentriranje molekula. Glicin se koncentrirao pri vrhu, a veće aminokiseline na dnu. Toplinski gradijenti također potiču povezivanje molekula: uz razliku temperature od 10 °C, glicin je prelazio u diglicin. Prve molekule života možda su nastale u vrućim pukotinama kroz koje je strujala voda – prirodni laboratorij drevnog planeta. Nenad Raos za Bug

30.11.2024. (12:00)

Kad gustoća vodika zadaje glavobolju: Tanko je, ali nije lako

Budućnost na čekanju: Vodik i grafen u borbi s gustoćom

Vodik, čisto i energetski bogato gorivo, suočava se s izazovima pohrane zbog svoje male gustoće. Iako je ukapljeni vodik učinkovit, zahtijeva ekstremne uvjete (-253 °C), dok tlačenje dodaje težinu spremnicima. Rješenja poput “ukrašenog” grafena s metalima ili dopiranja litijem omogućuju vezivanje vodika, ali su još uvijek ograničena. Najjednostavnija opcija, stvaranje šupljina u grafenskoj mreži, daje obećavajuće rezultate. Iako laboratorijski uspjesi dosežu ciljeve za 2025., energetska gustoća i dalje zaostaje za tekućim vodikom. Zaključak? Pravi cilj ostaje izazov, no tehnologija napreduje korak po korak. Optimizam je ključ. Nenad Raos za Bug.