Usred prostranog zatvorenog područja u sjevernoj Ukrajini sagrađena je najveća pomična kopnena struktura na svijetu kako bi idućih stotinu godina zaustavila širenje smrtonosne radijacije s mjesta nuklearne katastrofe u Černobilu.
Neuspjeli test u sovjetskoj nuklearnoj elektrani raspršio je 26. travnja 1986. godine oblake nuklearnih čestica diljem Europe, uzrokovao evakuaciju 50 tisuća ljudi i otrovao nepoznati broj radnika koji su radili na sanaciji posljedica te katastrofe.
Hitno je izgrađen betonski sarkofag kako bi se zauzdala radijacija iz uništenog reaktora, ali se od 2010. godine radi na trajnijem rješenju.
“Novi zaštitni omotač”, kako ga službeno zovu, težak je 30 tisuća tona i vidljv je s kilometarske udaljenosti. Ove će godine biti polagano postavljen iznad mjesta katastrofe kako bi svojom čeličnom konstrukcijom zaustavio radijaciju i osigurao da se ostatak reaktora rastavi na siguran način.
“Već smo prošli brojne riskantne faze… Uvijek postoji strah, ljudi smo, ali tehnički nam više ništa ne predstavlja problem”, rekao je za Reuters Vince Novak, direktor nuklearne sigurnosti u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD).
EBRD upravlja financijskom konstrukcijom luka koji će koštati oko 1,5 milijardi eura. Novac je doniralo više od 40 vlada.
Usprkos toj novoj strukturi, područje koje okružuje Černobil od nekih 2.600 četvornih kilometara, što je veličina Luksemburga, većinom će ostati zatvoreno za stanovanje i neovlaštene posjetitelje.
Priroda je brzo zaposjela napuštenu infrastrukturu tog područja, a iz hrđavih krovova stambenih zgrada u Pripjatu, gradu duhova koji je izgrađen za radnike černobilske nuklearke, raste drveće.
Ostavljene cipele i obiteljske fotografije koje i dalje stoje na zidovima spavaćih soba govore o brzini kojom su evakuirane obitelji.
Nadolazeća trideseta godišnjica nesreće bacila je novo svjetlo na dugotrajne posljedice najveće nuklearne katastrofe u povijesti na ljude.
Službena brojka mrtvih neposredno nakon nesreće bila je 31, no ona je mnogo veća uzevši u obzir broj ljudi koji su godinama umirali od bolesti povezanih s radijacijom, poput raka. Sveukupan broj mrtvih i dugotrajne posljedice na zdravlje i dalje su predmet intenzivnih rasprava.
Ukrajinci koji su sudjelovali u čišćenju Černobila, takozvani likvidatori, protestirali su sredinom ožujka u centru Kijeva, tražeći da vlade prizna njihove žrtve i veće društvene beneficije.
“Prije trideset godina, dok smo bili mladi, spašavali smo cijeli svijet od nuklearne eksplozije, a sada nas više nitko ne treba. Apsolutno nitko”, rekla je jedna od prosvjednica, bivša likvidatorica Lidija Kerencjeva.
