Ivana Živković s Faktografa, sajta za provjeravanje činjenica, objasnila kako se šire lažne vijesti i dezinformacije u doba korone.
Nerede u Velikoj Britaniji potakle su dezinformacije s društvenih mreža i senzacionalističkih medija
Fotografija je snimljena u radnom logoru Nováky koji se nalazi na području današnje Slovačke. U digitalnom obliku dostupna je na stranici Yad Vashema, svjetskog centra za sjećanje na holokaust, sa sjedištem u Izraelu. Fotografija zapravo prikazuje radni logor u Slovačkoj, gdje su, prema trojici povjesničara, uvjeti bili drugačiji od onih u koncentracijskim logorima kojima su upravljali nacisti. Logorom su upravljali slovački pripadnici Hlinke, milicije koju je osnovala pronacistička Slovačka narodna stranka, a ne pripadnici SS-a. Uvjeti nisu bili loši, a većina zatvorenika bili su vješti majstori i stolari koji su radili u radionicama.
Za razliku od logora Nováky, u tipičnim radnim logorima koji su vodili nacisti, zatvorenici su bili izloženi nedostatku hrane, lijekova i odjeće, a radilo se dugo i intenzivno. Faktograf
Društvene mreže prepune su zanimljivosti iz životinjskog svijeta – od smiješnih snimki domaćih životinja, fotografija neodoljivih kućnih ljubimaca ili fascinantnih divljih životinja iz dalekih krajeva. Među ovim potonjima je i post o veoma egzotičnoj vrsti, toliko egzotičnoj da se popularnoj stranici za provjeru činjenica u javnom prostoru čitateljica obratila da provjere je li ona izmišljena. Radi se o “madagaskarskiom jajonosnom drozdu” koji navodno ima karakteristiku koja ga razlikuje od drugih ptica – ne nese jaja. Iako fotka nesumnjivo izgleda kao generirana umjetnom inteligencijom, iz Faktografa su svejedno provjerili – ovakva ptica ne postoji, što su potvrdili i iz udruge BIOM.
, Hrvati jako vjeruju u svoje sposobnosti prepoznavanja lažnih vijesti. No, jesu li zbilja u tome tako dobri ostaje za vidjeti. Protekla godina imala je najgori izmjereni index demokracije od kada je mjerenje tog indexa počelo 2006. godine? Čovjek bi pomislio kako će u današnje doba, kada je toliko informacija dostupno, demokracija napredovati, ali zapravo smo napravili digitalnu džunglu informacija u kojoj nikome ne vjerujemo. Iako je EU donijela Zakon o digitalnim uslugama (DSA) koji bi trebao biti ključan u daljnjem reguliranju europskog digitalnog prostora, u podcastu Netokracije ne vjeruju previše da će tome ikako pomoći.
Dezinformacije su postojale i prije društvenih mreža, ali nisu imale potencijal tako brze i široke distribucije kakvu su omogućile mrežne platforme. Pritom se i na njima šire na različite načine. Na Facebooku najbolje uspijevaju one kampanje koje su plaćene kao sponzorski sadržaj, dok se na Twitteru uspješno šire organske objave. Uz to, u zatvorenim platformama i aplikacijama za razmjenu poruka (poput WhatsAppa, Vibera) ljudi još lakše nasjedaju na pogrešne i manipulativne objave jer ih dobivaju izravno od bliskih ljudi. Glavni cilj ostvaruju ako ih preuzmu i objave klasični mediji koji im time daju kisik, legitimitet i prezentiraju ih širokoj populaciji. Jako je teško pobijati neistine i manipulacije nakon što su ih objavili klasični mediji. Medijska pismenost
Uvriježeno je mišljenje da procjena istinitosti neke informacije pretraživanjem podataka na Internetu smanjilo vjerovanje u njih. Nova studija pokazuje da se u stvarnom svijetu događa upravo suprotno: traženje istinitosti lažnih članaka zapravo povećava vjerojatnost vjerovanja dezinformacijama. Nalazi istraživanja, objavljeni u časopisu Nature, nude zanimljiv i za neke šokantan uvid u utjecaj rezultata tražilica na njihove korisnike, što je relativno nedovoljno proučeno područje. Četiri provedena eksperimenta pokazala su da online pretraživanje radi procjene vijesti dovodi do statistički značajnog porasta vjerovanja u dezinformacije. To se događa i nedugo nakon objave dezinformacija, ali i mjesecima kasnije. Peta studija pokazala je pak da je ovaj fenomen koncentriran među pojedincima kojima tražilice vraćaju informacije manje kvalitete. Bug
Premda nije u svakoj od država situacija ista, svi se sugovornici slažu da je upravo kriza profesionalnih medija bila glavni okidač za pojavu i jače širenje lažnih vijesti. Sve je krenulo, kažu stručnjaci, još u financijskoj krizi 2007/2008. kada su ugašena regionalna dopisništva, a prve žrtve bile istraživačko i reportažno novinarstvo. Novinari dobro znaju svoj posao, ali ga ne mogu nesmetano obavljati. Lažne informacije u pravilu bujaju u doba velikih društvenih i političkih kriza. Na društvenim mrežama aktivan je Metin Third-Party Fact-Checking program za provjeru informacija, a u što su uključeni Faktograf i Istinomer, iako su i oni skloni greškama. Ministarstvo kulture pokrenulo je 12 projekata s tematskim fact-checkingom, a tu je još i Adria Digital Media Observatory (ADMO) u koji su uključeni pojedini mediji i sveučilišta. Na razini EU usvojen je Akt o digitalnim uslugama koji obvezuje velike kompanije poput Googlea, Mete, TikToka i druge da ih izvješćuju o svom radu na promicanju vjerodostojnog sadržaja, kao i oglašavanja koje se temelje na dezinformacijama. Netokracija
Otkako se rasplamsao sukob između Izraela i Hamasa, digitalno okruženje vrvi lažnim video isječcima, neautentičnim dokumentima i fabriciranim izjavama političara. Na društvenim mrežama dijele se videi kojima sugeriraju kako Palestinci lažiraju ozljede i potom optužuju Izraelce, iako se radi o turskom televizijskom prilogu iz 2017. godine. Dok se u žarištu sukoba lokalno stanovništvo suočava s nedostatkom komunikacije, električne energije i internetske veze rapidno se šire neprovjerene i netočne informacije o stanju na terenu. Nerijetko se događa da scene iz video-igara i video-simulacija budu na društvenim mrežama predstavljene kao stvarne scene iz ratne zone, kao i brojni drugi videi uz čije se opise piše da se događaju upravo sada, iako im se ne zna porijeklo. Faktograf
Nastavno na pravila uvedena tijekom pandemije, YouTube najavljuje implantaciju svojih dugoročnih politika postupanja prema video sadržajima koji se tiču medicine, posebice dezinformacija i neslužbenih metoda liječenja karcinoma. U vremenima kada informacije vezane uz medicinu evoluiraju, s njima se mijenjaju i dezinformacije, pa su u ovoj platformi odlučili izraditi dugoročni okvir, kojim će se voditi kada je riječ o moderiranju sadržaja iz domene medicine i zdravlja. Ubuduće će s YouTubea biti uklanjani sadržaji koji daju netočne informacije o prevenciji i liječenju bolesti, negiraju njihovo postojanje, ili pak promoviraju “čudotvorne” načine liječenja raka. Bug
Unatoč znanstvenom konsenzusu da je zagrijavanje planete rezultat ljudskog djelovanja i iskustvu sve ekstremnijih vremenskih uvjeta, glasovi klimatskih skeptika i dalje imaju publiku. No, ovo su utvrđene činjenice: Zemlja je danas u prosjeku 1,1 °C toplija nego u predindustrijsko doba. Od 19. stoljeća znamo kako funkcionira efekt staklenika. Mjerenja postoje od 1880. godine i govore da je Zemlja toplija zato što posljednjih dvjestotinjak godina u atmosferu upumpavamo stakleničke plinove. Prvi korak da se zaključci znanstvene zajednice prevedu u političke odluke napravljen je 1988. godine, kada je osnovan Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). Slijedi ga potpisivanje protokola iz Kyota. Nikako, međutim, da napravimo korak dalje. Zaključci, preporuke, sporazumi i protokoli nisu obvezujući, nema penala za zagrijavanje planete. Faktograf