Kako bi svijet izgledao bez plastike? - Monitor.hr
11.12.2021. (13:00)

Vjerojatno malo čišće

Kako bi svijet izgledao bez plastike?

Plastika se proizvodi pomoću nafte. Da plastika nikada nije izumljena, nafta bi bila manje poželjna nego sada. To bi smanjilo njezin doprinos klimatskim promjenama i snizilo njezine cijene. Nafta bi se i dalje koristila, ali je mogla biti korištena za automobilsko gorivo, a ne za plastiku. Također, bilo bi spriječeno oko 100 milijuna smrtnih slučajeva kod morskih životinja. Naravno, ribe i druge vodene životinje također mogu umrijeti od drugih uzroka, ali oko 100 milijuna smrti je zbog plastike. Tvornice koje se danas koriste za proizvodnju plastike ne bi postojale i stoga ne bi mogle izlučivati ​​svoje kemikalije u mora i rijeke niti pridonijeti onečišćenju zraka. Manje CO2 bi se ispuštalo u zrak jer stvaranje, sagorijevanje i recikliranje plastike stvara puno CO2. Bez plastike ne bismo imali toliki ekološki problem kao sada. Iako plastika ima puno negativnih strana, ona nam je također znatno olakšala život tijekom proteklih godina. Možda i više nego što shvaćamo. Green važe industriju poliestera.


Slične vijesti

07.12. (19:00)

Planeta pliva u plastici, ali barem imamo dogovor... da se ne dogovorimo

Nakon dvije godine neslavno su propali dogovori o plastici

Pregovori o globalnom sporazumu za rješavanje zagađenja plastikom završili su neuspjehom nakon dvije godine. Duboke podjele ostaju između grupe zemalja koje žele smanjenje proizvodnje plastike i proizvođača nafte, koji upozoravaju na ekonomske posljedice. Od 1950. proizvedeno je osam milijardi tona plastike, od čega je manje od 10% reciklirano. Plastika ugrožava okoliš, životinje i doprinosi klimatskim promjenama. Usprkos očekivanjima, sastanak u Busanu nije uspio postići dogovor, dok svjetski oceani i dalje tonu u plastici. Ironično, jedino što nije upitno je – hoće li plastika preživjeti nas. Poslovni

13.11. (00:00)

Za planet zeleno, ali u praksi skupo i zahtjevno

Zamjene za plastiku u pakiranju hrane i medicinske opreme: izazovi i inovacije

Inovativne alternative plastici u pakiranju hrane i medicinske opreme, poput bioplastike od škroba, algi i micelija, donose ekološke prednosti, ali s izazovima. Iako biorazgradivi, ti materijali često nisu otporni na vlagu, toplinu i dugoročno skladištenje, što ih čini neprikladnima za sve namjene. Također, zahtijevaju industrijsko kompostiranje i dolaze s višim troškovima proizvodnje. Istraživanja su usmjerena na poboljšanje performansi ovih materijala, ali plastika zasad ostaje nezamjenjiva u nekim industrijama. Klikaj

17.10. (09:00)

Kad bi barem gljive mogle prožvakati i naše račune

Gljivice koje jedu plastiku – nova nada za čišće oceane

Znanstvenici u Njemačkoj otkrili su gljivice koje mogu razgraditi plastiku, što bi moglo pomoći u borbi protiv zagađenja oceanâ. Istraživanje u jezeru Stechlin pokazalo je da neke mikrogljivice uspijevaju preživjeti isključivo na sintetskim polimerima, osobito poliuretanu. Međutim, plastični otpad poput polietilena i mikroplastike od guma teže se razgrađuje. Iako ovo otkriće predstavlja napredak, znanstvenici upozoravaju da je smanjenje plastične proizvodnje i dalje ključno. Fungi bi se mogli koristiti u kontroliranim uvjetima, poput postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Reuters

17.08. (14:00)

Princip je isti, samo zelenije su nijanse

Solarna ploča od plastike – ravna silicijevoj

Solarne ploče s kristalnim silicijem nesavitljive su, a usto se ne odlikuju velikom trajnošću budući da im sposobnost pretvaranja Sunčeve u električnu energiju pada po stopi od 0,8 – 1,0 % godišnje. Efikasnost pretvaranja sunčeve energije u električnu im je 10-20 posto. Nova solarna ploča nešto je drugačija, gdje se susreću organska i anorganska kemija. Riječ je o jeftinoj, savitljivoj i ekološki prihvatljivoj fotonaponskoj ploči, a gotovo jednake efikasnosti. Organski dio ploče može se reciklirati kao što se reciklira plastika ili, u najgorem slučaju, bezopasno spaliti, a anorganski dio ploče (titanij, srebro te indij i kostitar iz završnih slojeva – Ag i ITO) mogu se izdvojiti iz pepela. Nenad Raos za Bug.

21.07. (10:00)

Prekrasna smo vrsta

Mediteran kakav nikad nije bio; u moru je više plastike nego ribe

Kako stoji u izvješću Svjetskog fonda za prirodu (WWF) objavljenom u srpnju više od 87 posto Sredozemnog mora zagađeno je mikroplastikom, otrovnim metalima i industrijskim kemikalijama. Globalno onečišćena voda uzrokuje 1,4 milijuna preuranjenih smrti, a onečišćeno Sredozemlje predstavlja problem za 150 milijuna ljudi koji žive na obali te 270 milijuna turista koji ga svake godine posjete, piše CNN. Sredozemno more zapljuskuje 46.000 kilometara obale u 22 zemlje koje imaju različite ekološke standarde i prakse. Primjerice iz Egipta u Sredozemnom moru završi 0,25 milijuna tona plastike, slijedi ga Turska s 0,11 milijuna tona, a na trećem je mjestu Italija koja more zagađuje s 0,04 milijuna tona plastike. tportal

23.06. (18:00)

Bolje da završi u cesti nego u oceanima

Ceste od plastike: novi tip asfalta, ekološki prihvatljiviji

Proces izrade materijala koristi zajedničke karakteristike plastike i bitumena, jer bitumen dolazi iz istog ulja kao i plastika. Kažu da su plastične ceste stabilnije od klasičnih prometnica i ne ispuštaju sitna čestice u okoliš poput asfalta u koji je ugrađena guma. Već se koriste na brojnim lokacijama diljem svijeta (Velika Britanija, Bahrain, Australija…), a nerijetko i kao privatne ceste te parkirališta. Plastični putovi traju duže te imaju manje pukotina od onih napravljenih uobičajenim asfaltom. Sa svakim kilometrom ovih cesta iskoristi se ekvivalent više od 750 tisuća jednokratnih plastičnih vrećica. Revija HAK

06.06. (16:00)

Mmmmm, plastika nom nom nom

Otkrivena još jedna vrsta mikroorganizama koja se hrani plastikom

Gljivica, nazvana Parengyodontium album, otkrivena je među tankim slojevima drugih mikroorganizama koji žive u i oko plutajućeg ‘otoka’ plastike na sjevernom dijelu Tihog oceana. To je četvrta poznata gljivica, koja živi u moru, a sposobna je konzumirati i razgraditi plastični otpad, i to posebice vrstu plastike od koje se izrađuju boce za vodu i vrećice, što je ujedno i najrašireniji oblik plastičnog otpada koji onečišćuje oceane. Otkriće ovih gljivica može biti važan obrat iako je prepuštanje morskim mikroorganizmima da riješe plastični otpad zasad vrlo spor način. Laboratorijski uzgojeni P. album razgrađuje komad UV tretirane plastike brzinom od otprilike 0,05 posto na dan. Green

01.06. (10:00)

Ne baš skroz, ali i ovako je bolje

Raos: Može li se plastika potpuno reciklirati?

Jasno je da se ne može pronaći jedinstveni postupak za depolimerizaciju, jer svaka je plastika napravljena od drugačijeg polimera, sintetizirana iz drugog monomera. Usto treba znati da postoje, u kemijskom smislu, dvije vrste umjetnih polimera, kondenzacijski i vinilni (ili adicijski) polimeri. Prvi se mogu, barem u načelu, depolimerizrati vodom, dok kod ovih drugih, vinilnih polimera, voda ne pomaže.

Zahvaljujući rezultatima deset tisuća kompjutorskih simulacija, autori novijeg rada došli su do zaključka da bi cijena stirena (produkta pirolize polistirena) proizvedenog u pogonu kapaciteta 120 tona na dan bila točno 2,09±0,21 dolara po kilograma, što je otprilike dvostruko više od cijene stirena na tržištu (1,0 – 1,3 USD/kg). Ta konstatacija ne zvuči dobro, no treba uzeti u obzir da se opisanim postupkom dvostruko smanjuje emisija ugljikova dioksida u usporedbi s najjednostavnijom metodom zbrinjavanja polistirena, naime spaljivanjem. Kada se i to uzme u obzir (jer se emisija CO2 plaća!), stiren proizveden od otpada mogao bi konkurirati onom proizvedenom iz nafte. Nenad Raos za Bug.

06.04. (15:00)

More PVC-a

Dno oceana postalo je dugoročno odlagalište za veći dio plastičnog otpada

“Znamo da milijuni tona plastičnog otpada ulaze u naše oceane svake godine, no ono što nismo znali jest koliko tog onečišćenja završi na oceanskom dnu”, rekla je jedna od autorica izvješća, koje su izradili Csiro i Sveučilište u Torontu. S obzirom na to da se očekuje udvostručenje korištenja plastike do 2040., za zaštitu morskih ekosustava i životinjskog svijeta ključno je razumjeti kako i gdje se otpad premješta u oceanu, tvrde znanstvenici. Onečišćenje plastikom na morskom dnu moglo bi biti 100 puta veće od količine plastike koja pluta na površini. Prema rezultatima, oko pola (46 posto) procijenjene plastične mase se nalazi iznad 200 metara dubine, a ostatak se proteže sve do 11.000 metara. Index