12.05. (11:00)
@gujjuincroatia in this Video i am talking about the Indian language and the Croatian Harvastki language is the same, and i am showing similarities between these two languages. #Croatian #Zagreb #Indian #Sanskrit #Harvastki #language #Connection #indoeuropean #Bok #Bye #croatiantiktok #Balkan #Fyp #Trending #Viral #Dinamo #croatia🇭🇷 #croatiafulloflife #croatialanguage #indialanguage #abroad #POV #funnyvideos ♬ Summer Day(1533196) – TimTaj
Indijac Gujju preselio se u Hrvatsku i sada sa svojim pratiteljima na Instagramu dijeli zanimljivosti koje ovdje otkriva. Iako je profil pokrenuo nedavno, već ima gotovo tisuću pratitelja. U videu Indijac nabraja riječi poput majka, otac, brat, svijetlo, tama, znanje, griva i govori da slično zvuče na hrvatskom i sanskrtskom jeziku. Slični su i brojevi, kaže, kada se izgovaraju od jedan do deset. U nastavku Gujju donosi cijeli popis sličnih riječi, a neke su potpuno jednake u ova dva jezika. Usporedio je i riječi “Buddha” i “budan”. Gujju objašnjava da je sanskrt drevni jezik te da zbog toga nije neobična njegova sličnost s europskim jezicima. Index
Iako je namjerno nazvana jezičnim savjetnikom, ona se razlikuje od uobičajenih ‘savjetnika’, koji obično samo nabrajaju što pojedini autor smatra ‘dobrim’, a što ‘lošim’, bez ikakvih pravih objašnjenja ili razlogâ. Dodatno, ljudi koji se inače bave jezičnim ‘savjetima’ vrlo često nisu uopće upućeni npr. u povijest jezika i onda progone riječi ili oblike koje su koristili još Gundulić ili Marulić ili im se ne sviđa, recimo, oblik ‘posla’ u frazi ‘gledati svoja posla’, jer ga ne znaju objasniti, pa ga progone iako je riječ o arhaizmu još iz praindoeuropskoga.
Knjiga je stvarno namijenjena svima ‒ prije svega laicima zainteresiranima za jezična pitanja. No neka će poglavlja, npr. ona o ‘č & ć’, ‘ije & je’ i naglasku, biti vrlo zanimljiva i učitelji(ca)ma i profesori(ca)ma hrvatskoga u osnovnim i srednjim školama jer jednostavno, ali detaljno i zanimljivo, objašnjava situaciju u Hrvatskoj te kako te probleme najbolje prezentirati na nastavi uz mnoštvo primjerâ i savjetâ. Nažalost, iz osobnog iskustva znam da većina učitelj(ic)â i profesor(ic)â nema priliku to na takav jednostavan način naučiti na fakultetu ‒ a i sama narav dotičnih problema je komplicirana jer treba poznavati povijest jezika, dijalektologiju i akcentologiju da bi se to doista razumjelo. Mate Kapović za tportal.
Nije jasno čemu dizanje spomen-ploče zakonu za koji ne znamo kakve koristi od njega uopće imamo s obzirom da njime nije ništa postignuto, a čak i simbolički je dosta smiješno da se tolika strka radi oko zakona o hrvatskom jeziku u zemlji koja se zove Hrvatska i u kojoj je hrvatski službeni jezik ne samo od 1991, nego po ustavu još od 1974. Čini se da iza svega toga stoje dnevnopolitički razlozi, kako se u kuloarima i govori – jer jezičnih razloga za sve to sasvim sigurno nema – rekao je Mate Kapović za Novosti. Zakon ionako neće ulaziti u književno stvaralaštvo i privatni govor, nego će se odnositi na službenu upotrebu hrvatskog jezika. Primjerice, strane tvrtke svoje nazive najprije će morati pisati na hrvatskom, a tek onda na svom jeziku. Sankcija neće biti, nego je naglasak na edukaciji kroz školski sustav.
U Bosni i Hercegovini hrvatski je jedan od tri službena jezika. Status službenog jezika ima i u Gradišću, austrijskoj pokrajini. Vjeruje se da gradišćanskohrvatski govori oko 50.000 ljudi. Gradišćanskohrvatski pisani jezik temelji se uglavnom na lokalnom čakavskom dijalektu s nekim utjecajima drugih hrvatskih dijalekata koji se govore u Gradišću. Hrvatski jezik govore i Hrvati u Vojvodini, kao i Moliški Hrvati u Italiji. Također i u rumunjskim mjestima Carașova (Krašovani) i Lupac. Za naš je jezik vezano još zanimljivosti, a jedno od njih je da se prvi put spominje – 1275. u dokumentu “Istarski razvod”. Croatia Week/Večernji
Može li se upotreba jezika uopće regulirati “odozgo”, odredbama, propisima i zakonima? Samostalna je Slovenija 2004. donijela Zakon o javnoj upotrebi slovenskog jezika, koji djeluje kao direktna inspiracija za ovaj hrvatski. Između redaka hrvatskoga Zakona lako je iščitati strah od famoznih posezanja iz Srbije, koji desničarski establišment proizvodi i pumpa već barem tri decenije. Naravno, činjenica da je ksenofobija i strah od “kontaminacije” jezika jedan od glavnih pokretača jezičnog zakonodavstva, ne znači da jezik “siguran” od transformacija, asimilacije ili čak nestanka. U vremenu novih medija, granice između hrvatskog i tri najbliža mu jezična standarda, sasvim u skladu sa strahovima konzervativnih jezikoslovaca, vjerojatno su najtanje što su bile u postjugoslavenskoj eri. Međutim, transformacije o kojima je riječ ne proizlaze ni iz kakvih Deklaracija, propisa, i uopće politika “odozgo” – nego iz popularne kulture i društvenih mreža, te kulturno-medijskog krajolika koji seže šire i od Hrvatske i od famozne regije. Dinko Kreho za Kulturpunkt.
U medijskom prostoru vrlo često se može čuti kako netko govori: Šta vi kažete na to? Šta to znači? Dakle, ispravno je govoriti ŠTO. Druga stvar je pleonazam – Gomilanje suvišnih izraza istih ili bliskih značenja. Evo nekoliko primjera: No međutim – ili samo veznik NO ili samo prilog MEĐUTIM, zatim “Kako i na koji način” – ili KAKO ili NA KOJI NAČIN, ne treba oboje. Isto je i s izrazima “oko desetak”. Ili desetak ili oko deset. Nadalje, ne kaže se “zato jer” već “zato što”, a može i samo “jer”. “Hvala lijepo” je također pogrešno, ispravno je “hvala lijepa” jer je hvala u ženskom rodu. I ne može “neznam” već “ne znam”. Mnoge zbunjuje kad se koriste riječi “sljedeći” i “slijedeći”. Prvi se izraz koristi kad govorimo o nečemu što slijedi, kad je nešto nakon nečeg, a “slijedeći” dolazi od riječit slijediti, dakle slijedeći nekog. Ostalo donose Savjeti.
Za razliku od nestandardnih varijanti, standard mora pokrivati manje-više sve situacije u kojima bi se jezik mogao koristiti, posebno one formalne. Standardizacija je stoga proces minimiziranja razlika u jezičnoj uporabi, kako bi se smanjila mogućnost višestrukoga tumačenja. Dok u nekima zemljama postoji institucija koja se bavi kodifikacijom standardnoga jezika, npr. Francuska akademija, u drugih se taj proces provodi spontano, kroz prestižnu uporabu, kao u engleskome. Standardni jezik učimo u školi, a kako je to prvenstveno jezik pisma, temeljen dobrim dijelom na književnoj tradiciji, naziva ga se i književnim jezikom (iako to nije ispravan termin). U saboru je do 19. stoljeća službeni jezik bio latinski, svakodnevni govor gospode i plemstva njemački, dok je standard povijesno i društveno-politički uvjetovan. Zasnovan je na novoštokavštini zapadno-hercegovačkoga tipa, koja u doba ilirskoga preporoda teži postati standardnom na čitavome štokavskom području. Saša Kresojević za lokalni portal.
Britanac Paul Bradbury, direktor Total Croatia Newsa i autor knjige “Croatia: A Survival Kit for Foreigners”, koji živi u Hrvatskoj već 20 godina, objavio je video na svom YouTube kanalu i u njemu nabrojio 15 šašavih pogrešaka koje Hrvati čine u prijevodu na engleski jezik.
Od oko 3830 učenika petih razreda koji su u listopadu pisali prve Nacionalne ispite, njih 6,6% (oko 250) nije položilo ni osnovnu razinu hrvatskog jezika, 2,9% nije položilo matematiku, a 3,8% nije prošlo test iz prirode i društva. Većina učenika prošla je testove s osrednjim uspjehom: bolje su napisali matematiku i PiD od hrvatskog jezika. 24sata “Važnost čitanja kao zlatnog puta do pravilnog i moćnog izražavanja gubi bitku u nastavi jer više ne možeš naći učenika koji će doista pročitati lektiru. Gledajući s razine videoigrica, ovo je rat obrazovanja i neobrazovanja u kojem, nažalost, pobjeđuje neobrazovanje. A rad u prosvjeti postao je uzaludan, Sizifov posao”, kaže profesorica hrvatskog jezika Maja Milošević iz Dubrovnika i nastavlja: “Tinejdžere ništa ne zanima, ni o čemu nemaju mišljenje. Veliki problem je u njihovoj nepismenosti, izražavanje im čine kratice jer tako skraćuju vrijeme pisanja i ne muče mozak duže od nekoliko sekundi.” Dubrovački
