Jurica Pavičić o filmovima Milene Dravić

Glumačke i ostale transformacije

Jurica Pavičić prolazi kroz niz filmova Milene Dravić i transformacija nje kao glumice paralelno sa transformacijama države u kojoj se živjelo, od seljančice iz Prekobrojne do Gospođe Koja Nosi Šubaru u Buretu baruta. Tako Dušan Makavejev u genijalnom “Čovek nije tica” kastira Dravić za ulogu lijepe, varljive i promiskuitetne frizerke. Ona je naočita blondinka moderne frizure koja u čemernoj i sivoj industrijskoj provinciji strši kao muha u mlijeku. Za Makavejeva, komunistička modernizacija je laž, veliko Potemkinovo selo iza čije zavjese od smoga i buke čuče primitivizam, patrijarhat, čakija i rakija. U takvom svijetu emancipirana Rajka sije nesreću već svojom pojavom…

[expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]To je period zapanjujućih stopa ekonomskog rasta, ali i modernizacije života u kućanstvu, kad u svakodnevni život milijuna ulaze frižider i električni šporet, ginekolog, frizer, WC. Socijalna i fizička transformacija koju u filmovima utjelovljuje Milena Dravić transformacija je koju je njena milijunska publika proživjela na koži. Ta je publika pamtila doba kad je bila kao Hajra i Ranka. U Mileni Dravić, glamuroznoj i preobraženoj, ona je prepoznavala vlastite aspiracije.[/expand]