U(s)hit i rezignacija
Jurica Pavičić: Narod uhićenjima ne vjeruje
Bojim se da nisam bio jedini koji je tada mislio da počinje nova era, da je gnojni čir napokon pritisnut i da se – eto – rješavamo možda kronične, ali ipak dječje bolesti. Svi zajedno povjerovali smo u mit u “normalizaciji” kao linearnom i ireverzibilnom putu u neku fukuyamanski, liberalno-demokratski kraj povijesti. Vjerovali smo – čuj sad – da su ustaški ispadi bili dječja bolest, da je šovinizam bio dječja bolest, da je režimska RTV 90-ih bila dječja bolest, da je opresivna dominacija HDZ-a bila dječja bolest, da su tuđmanistički kič i ceremonijalna kultura bili dječja bolest, pa i da je sam Tuđman bio dječja bolest. Tako smo – ispada – mislili da je dječja bolest bila i masovna institucionalna korupcija. Mislili smo da stiže veliko nacionalno resetiranje u kojem će cijela jedna politička elita zajedno sa svojom ideologijom završiti tamo gdje spada. Na guljenju krumpira. E, jesmo bili blesavi – rezignirano komentira Jurica Pavičić.