Jurica Pavičić: Hrvatska, zemlja u kojoj nije lako biti pravi katolik

U neka druga vremena, naime, katoličanstvo je u ovoj zemlji imalo opasnu aromu društvene transgresije. U crkvu je – bar u gradovima – išlo razmjerno malo ljudi, a oni koji su išli držali su sebe avangardom. Ako ideš u crkvu, to znači da nisi kao “oni drugi”, nisi kao oportunistička većina koja se pokrila ušima, povila šiju i čkomi. E, da. Dobra su to bila vremena kad nisi smio reći da si Hrvat i katolik. Dobra – a ne blijeda i bezvezna kao sada, kad to kaže 80% ljudi. Svi ti mladi katolici žive u današnjoj Hrvatskoj – u Hrvatskoj u kojoj svi idu na vjeronauk, svi peku janjca za pričest, svi se zavidaju za after krizma party i svi misle da je Stepinac sveti čovjek. Žive – ukratko – u zemlji u kojoj je sve to oko crkve nekako bezbojno i bez prave arome avanture. A onda sjednu i slušaju starije kako im pričaju priče iz romantične bolje prošlosti… Sve do župnika Josipa Delaša koji je na policiju zazvao božju kaznu. E, to smo trideset godina čekali! Ako nigdje drugdje – eto – bar na Barutani mladi katolici mogu biti zadovoljni. Napokon bar malo uzbuđenja. Napokon biti katolik više nije oportunistički, šupački i većinski – piše Jurica Pavičić za Jutarnji