Nema mjesta za gledanje van okvira
Jurica Pavičić, dekan EFZG-a: Gdje bi Nikola Tesla bio da ga je društvo gledalo kao propalog studenta?
Jesmo li mi stvarno dobri samo zbog zadovoljavanja kriterija? Fakulteti su institucije u kojima istraživači pišu članke, ali hoće li gospodarstvenici čitati te članke i iskoristiti nova saznanja? Jesmo li mi procjene zapravo prilagodili tome kako se radi vani jer smo mala zemlja koja nema toliko tradicije u nekim elementima obrazovanja? Dalje ističe kako nas još nešto jako muči: Bi li se ljudi koji su nekada mijenjali svijet uklopili u obrazovni sustav? Bi li mi njih ozbiljno shvatili? Mi se nekada sami cenzuriramo jer unositi promjene znači rizik. Taj rizik treba podnijeti i odlučiti da se te promjene uvedu. Čak kad je i te promjene moguće uvesti, lakše je biti u sigurnosti Platonove špilje i biti u poznatom okružju. Danas bi, recimo, Leonarda Da Vincija zvali “lijeni Pero” jer ne zna čime bi se bavio. Svaka bi obrazovna institucija trebala biti u stanju privući nekog takvog tko ima cijeli niz interesa. Treba ga prihvatiti i pružiti nešto dobro. Netokracija