Oni lupaju, dok on sam sebi plješće
Jučerašnji udar na premijera je ‘pravija‘ meta od udara na bilo kojeg ministra
Akcija oporbe u Saboru može se promatrati na dva načina – kao korištenje jednog od mogućih buntovničkih ‘instrumenata‘ protiv premijera, i kao izraz njihove bezidejnosti, pa posezanje za već viđenim načinom iskazivanja revolta. No, nemojmo biti ni prestrogi prema oporbi – dva su strukturna ograničenja koja dovode do posezanja za time – prvo je sama činjenica da smo praktički kancelarski sustav, pa je udar na premijera ‘pravija‘ meta od udara bilo na koga od ministara, a i izvršna je vlast toliko podredila zakonodavnu (odbijanje, primjerice, velike većine prijedloga oporbe) da jedino ovakvi ‘poluinstitucionalni‘ načini njima ostaju u rukama. Drugo je strukturno ograničenje to što je u našem političkom životu već više-manje sve iskušano, bar od institucionalnih načina, pa je prijelaz na ovakve ‘poluinstitucionalne‘ načine borbe jedna od metoda koja ih uspijeva održati na vidjelu. U kolikim se problemima po politički sustav to događa dovoljno pokazuje što će cijela ta akcija ionako biti uskoro zaboravljena i ostati živjeti tek kao ‘cirkus‘ – rekao je politički analitičar Karlo Jurak. Lider
