Jokić: Akademski snobizam u teatru političke nadmenosti - u dvoboju s magistrom doktorica je odigrala neiskusno - Monitor.hr
23.01.2021. (15:30)

Valjda je u pitanju ona "s kim si, takav si"

Jokić: Akademski snobizam u teatru političke nadmenosti – u dvoboju s magistrom doktorica je odigrala neiskusno

Izjava zastupnice zoran je prikaz akademskog snobizma, osobine koju ljudi s opravdanjem preziru. Taj osjećaj superiornosti i ekskluziviteta, često praćen pogrdnim komentarima ili aktivnostima prema onima koji nemaju određenu kvalifikaciju, posebno je otrovan u akademskoj zajednici, u kojoj bi se trebalo argumentirano raspravljati o idejama, teorijama i rezultatima istraživanja, a ne o tome tko ima kakvu školu. Isticanje doktorata kao znaka osobne vrijednosti može se shvatiti i kao nepotreban iskaz samohvale. Zar je netko manje važan ako nema tu samotnu titulu? Za što ga ona kvalificira u Saboru? Po čemu je taj neki ili ta neka bolji/bolja od onoga ili one s osnovnom školom, strukovnim obrazovanjem, fakultetskom diplomom ili tek magistarskom, u slučaju Plenkovića? Titula, baš kao ni odijelo, ne čini osobu. Komentira Boris Jokić za Tportal


Slične vijesti

03.12. (11:00)

'Trideset godina je prošlo od rata, a oružje nam i dalje ubija djecu'

Jokić: Eksplozija na tulumu u Kninu naš je zajednički poraz

‘Večerat će selo u mraku’, objavio je na društvenoj mreži jedan od sudionika kninske zabave. Uz cigarete i pepeljaru, na fotografiji se nalaze gotovo puna boca viskija, pivo i ručna bomba koja će nedugo potom biti aktivirana. Simbolička je to slika života i zabave koji se mladima dočaravaju kroz glazbu koju slušaju na YouTubeu, videoisječke koje gutaju na Tik-Toku i lažne idealne živote na Instagramu. Na toj fotografiji i ručna bomba ima svoje mjesto jer ona je dio instant egzistencije u kojoj statusnim simbolima pokazuješ tko si i dokazuješ koliko vrijediš. Viskijem dokazuješ da nisi papak da piješ što sirotinja pije, a bombom da si jak i da ti nitko ništa ne može. ‘Uspjeh u životu’ preko noći i u mraku. Kakvo smo to društvo (postali) da nam se mladi ljudi umjesto ljubakanja po sobama, nespretnog plesanja i glasnog smijanja dobacuju ručnom bombom iz davnog rata? Boris Jokić za tportal

17.11. (20:00)

Korupcija stvara ovisnost

Jokić: Ako neurokirurzi ovo rade, tko će odstraniti tumor?

U psihijatriji i psihologiji pojam habituacije uključuje smanjenju reakciju na podražaj koja može imati izrazito negativne posljedice. Upravo to se događa Hrvatskoj u slučaju korupcije i krađe. Umjesto pozivanja na odgovornost zbog pronevjere javnog novca, trgovine utjecajem, pritisaka na one koji ne žele u kriminalno kolo, sveli smo se na to da slegnemo ramenima. Krađa je u nas postala normalizirano ponašanje čak (ili posebice) i kod od onih koji bi trebali biti perjanice integriteta i odgovornosti bez obzira na sve te titule ispred i iza imena i prezimena. Društva koja normaliziraju korupciju, krađu, kriminal nemaju dugoročno pozitivne perspektive. Naročito je tome tako kada ponašanje liječnika postane izravni uzrok malignih stanica u hrvatskom društvenom tkivu.

Po najočitijem ovisničkom obrascu, jednom kad kreneš putem mita i korupcije, teško je stati, a svaki sljedeći ‘šut’ mora biti jači. Čak i kad imaš tri stana, može ti zatrebati četvrti. Rolex svaku sezonu izdaje nove modele. Jahti uvijek treba još koja stotina konja. Dok uzimaju mito od pravih kriminalaca, nisu svjesni da urušavaju i ono malo povjerenja što je ostalo u liječnike i to zrno koje još možda postoji vezano uz povjerenje u političare. Boris Jokić za tportal.

28.10. (09:00)

Jedan šumom, drugi drumom

Jokić: ‘Hrvatski san’ Gordana Grlića Radmana – Dok se svijet preslaguje, mi filozofiramo ispod šljive

Vrijeme velikih promjena globalnih odnosa u kojem se sklapaju nova savezništva od svih država zahtijeva promišljeno, koordinirano, hrabro i pametno pozicioniranje. Nažalost, hrvatska vanjska politika ne posjeduje niti jednu od navedenih kvaliteta. Ministar Gordan Grlić Radman groteskno simbolizira politiku koja je bez vizije i jasnog smjera, a često i kontradiktorna. Prijepori predsjednika i premijera nisu jedini problem u kojem se nazire bezglavost u ovoj važnoj sferi funkcioniranja države. Na brojne provokacije s kartama velike Mađarske koje uključuju hrvatski teritorij i brojna verbalna “romantična” svojatanja istoka Hrvatske, Rijeke i Primorja, ministar vanjskih poslova uvijek je nalazio potpuno razumijevanje. Baš kao i velikotalijanske zahtjeve za Istrom. Najbolji primjer lažnog desnog suverenizma u kojem za veće uvijek ima razumijevanja i u kojem je jedino važno da prijetnja ne dolazi s istoka, za razliku od Anušićevog, rijetko iskrenog i hvalevrijednog istupa. Boris Jokić za tportal.

13.10. (21:00)

Treba učiti od najboljih. Skál! Živjeli!

Jokić: Problemi u školi, niske plaće… na Islandu je isto, uz jednu veliku razliku

Premda su Island i Hrvatska geografski i kulturološki udaljeni, dijeljenje iskustava u vezi određenih procesa i javnih politika može biti inspirativno. Država koja će tek ove godine premašiti 400 000 stanovnika, probleme poput onoga koji se ovih dana odigrava u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi rješava potpuno drugačije od naših vlasti. Slijedom zakona o prosperitetu djeteta usvojenog prije nekoliko godina, kada dođe do određenog ponašanja koje je izvan granice prihvatljivog ili onog koji ukazuje na moguće probleme aktivira se međuresorna skupina praktičara koju čine škola, zdravstveni sustav, socijalna služba i policija.

Temeljem ranog sustava prepoznavanja fokus djelovanja je odmah na dobrobit mlade osobe i drugih mladih u okružju. Sve aktivnosti obavezno uključuju i roditelje. Ideja je da zajednica mora omogućiti sigurno i zdravo djetinjstvo i odrastanje svima. Ne da može, nego mora. Na moje pitanje o učinkovitosti takvog rješenja, odgovaraju da je to jedini put jer time svi uključeni preuzimaju odgovornost za pojedinca što je osnova zdrave zajednice. Boris Jokić za tportal

15.09. (10:00)

Pitanje je dana kad će Marija napisati post da joj je Ivana rekla da je vidjela da je 'smeđi' Glovo dostavljač nešto napravio...

Jokić: U Springfieldu migranti jedu pse i mačke, laže Donald Trump. A što u Hrvatskoj rade strancima?

Priča o glasinama da Haićani u Ohiju jedu pse i mačke koja od obične objave na društvenoj mreži postaje dio predsjedničke debate poučna je za cijeli svijet, pa tako i Hrvatsku i uopće ne mora naštetiti Donaldu Trumpu. Slijedom kaotičnog stanja na Haitiju, američka je vlada osigurala naseljavanje više od 10.000 osoba u grad s tek šest puta više stanovnika. Dolazak tolikog broja ljudi u kratkom vremenu utjecao je na zajednicu i njezine resurse. Širenje neutemeljenih glasina o migrantima dva mjeseca prije izbora Trumpova je planirana strategija. Osnovna je ideja stvaranje atmosfere straha koji je onda sredstvo kontrole biračkog ponašanja dijela birača. Boris Jokić za tportal.

02.09. (01:00)

Složna braća

Jokić: E moj narode! Prljavi rat u Domovinskom pokretu tek je početak krize na desnici

Osnovni razlog za to je što se u prethodnom razdoblju nije podijelila samo politička stranka već cijeli ekosustav desnice koji uključuje dio medija, stručnjaka, intelektualaca i javnih osoba. U sukobu bez pravila i časti vukovarski gradonačelnik Penava prozivan je diktatorom, lažovom, lopovom i osobom sumnjivog morala, njegov zamjenik Ćipe Mlinarić oblaćen je kroz prijavu o nelegalnom izvlačenju novaca iz udruge, a najgore je prošao Mario Radić kao “podoficir srbočetničke JNA”. Međusobno su se strane optuživale da se ne znaju prekrižiti, čime je uz hrvatstvo dovedeno u pitanje i njihovo pristajanje uz katoličke vrijednosti. Sve ovo nije bio plod samo ljudi izravno uključenih u rad Domovinskog pokreta, već puno šire mreže osoba koje djeluju na desnici.

Porazom Radića, izgubili su i svi oni, ali i Penava koji ne može računati na snažnu i srčanu podršku šireg sustava desnice. Nakon solidnog izbornog rezultata, u nešto više od mjesec dana desnica je uspjela učiniti sve ono što njihovi politički protivnici ne bi za stoljeće. Ne samo da se još jednom podijelila, već je u toj podjeli nagrizla vlastite vrijednosti, simbole i ideje. Boris Jokić za tportal

19.08. (01:00)

Neka igre počnu

Jokić: Američki poučak – Kako će na Trumpovom testu proći naši kandidati

Dok je u srpnju nakon što je zapucano na njega Trump gotovo već sjedio u Ovalnom uredu Bijele kuće, sredinom kolovoza značajno zaostaje za kandidatkinjom demokrata. Politika je najdinamičnija ljudska djelatnost koja zahtijeva trajnu prilagodbu. Trendovi iz SAD-a mogli bi imati odraz i na predsjedničke izbore koji nam predstoje u Hrvatskoj. Za očekivati je da nam slijedi sadržajnija kampanja u kojoj će se od kandidatkinja i kandidata zahtijevati jasnoća stavova o određenim pitanjima. Premda su predsjedničke ovlasti u Hrvatskoj ograničene, za očekivati je odgovore na pitanja o dolasku stranih radnika, učinkovitosti zdravstvenog sustava, obrazovanju, gospodarstvu, služenju vojnog roka, pravima žena… Ovi izbori bi ujedno mogli biti obilježeni i promjenom u razini političke komunikacije u odnosu na prethodne četiri godine. Selak Raspudić i Primorac će učiniti sve da Milanovića dovedu u situaciju konflikta znajući da tada on gubi, a oni dobivaju. U SAD-u pobjeđuju oni koji su jasniji u stavovima i koji su se spremni prilagoditi. Ukoliko to ne učinite sigurno gubite bez obzira zovete li se Donald, Dragan, Kamala, Marija ili Zoran. Boris Jokić za tportal.

04.08. (01:00)

A neki bi radije prebacili program na požare

Jokić: Kakvih ima tu kod nas, ovi na Olimpijskim su još i normalni – Sretno, naši!

Po mnogo čemu Olimpijske igre u Parizu su posebne: 10.714 sportašica i sportaša koji dolaze iz 206 zemalja, 32 sporta, rasprodane ulaznice za gotovo sve događaje na kojima je prisutna super atmosfera, prvi put da se za isti broj zlatnih medalja bori jednak broj muškaraca i žena… Činjenica da višegodišnji trud, odricanje pa čak i sportske uspjehe zasjenjuju ciljane provokacije i ciljani politički odgovori na iste te kontroverze koje kao da su došle sa sata etike u srednjoj školi znak je vremena u kojem živimo.

Ulovljeni u klopku negativnosti i političkog sukobljavanja, manje smo skloni veseliti se pobjedama autsajdera, suosjećati sa suzama nakon sudačkih nepravdi, radovati se zagrljajima sportskih protivnika. Štoviše, nismo toliko skloni radovati se pobjedama naših sportašica i sportaša niti slaviti činjenicu da smo, premda malobrojni, kontinuirano među sportski uspješnijim svjetskim nacijama. Negativno postaje normalno, a ne bi trebalo biti. Boris Jokić za tportal.

22.07. (09:00)

Ništa fakulteti, samo obrti

Jokić: Halo, 988, zvoni na uzbunu – Jedina šansa za hrvatsku gimnaziju je promjena

988 je nekada bio broj za traženje različitih informacija, a danas bi mogao postati broj koji zadaje glavobolje. Gotovo tisuću mjesta u gimnazijskim programima hrvatskih škola ostalo je nepopunjeno u ljetnom upisnom roku. Da ne bi bilo zabune, u taj broj nisu uključene privatne i vjerske srednje škole. Gotovo nema mjesta u Hrvatskoj u kojoj na jesen nije moguće postati gimnazijalac – od Zagreba, Osijeka i Rijeke preko Varaždina do Krapine i Makarske. Hrvatsko gimnazijsko obrazovanje je u krizi koja će u godinama koje slijede postajati sve dubljom i ozbiljnijom ako se ne poduzmu ozbiljne strukturne promjene u tom dijelu sustava. S druge strane, gotovo da nema mjesta za neka strukovna zanimanja. Država istovremeno ima dva oprečna cilja – povećanje interesa za strukovno obrazovanje i povećanje udjela učenika u gimnazijskim programima na teško dostižnih 35 posto. Boris Jokić za tportal

13.07. (18:00)

Građani opasnih namjera

Jokić: Ništa rod, samo politička magla – kako se raskrinkao Domovinski pokret

Bilo bi zanimljivo čuti raspravu Peternela, Penave, ministara Dabre i Šipića, europarlamentarca Bartulice o tome što je to ‘rodno značenje’ i što se to jednako odnosi na ‘muški i ženski rod’. Nije li to ‘rodna ideologija’ u režiji Domovinskog pokreta? Pitanje roda politička je kost bačena u arenu pomoću koje se ljude straši do razine da saborski zastupnici izjavljuju da se boje što će im djeca sutra biti – muško, žensko ili neka životinja, dok taj isti pojam, poput Domovinskog pokreta, stavljaju u vlastite statute. Ono što je danas rod već sutra će biti informatika, umjetna inteligencija, teorija evolucije… U pozadini ovakvih tendencija je autoritarni poriv za kontrolom sustava obrazovanja i znanosti. Upozorava Boris Jokić za tportal.