Zato ona stara narodna mudrost: daleko od očiju, daleko od srca. Da se smrzneš!
Jezikova juha: Srmznuto srce
Što se sve može smrznuti? Pokraj vode stajaćice zimi, stakla automobila, cijene kad je inflacija, pa i Vi kad vidite račun za plin. Razlog, naime, što se sve navedeno može smrznuti jest metafora. Hladnoća, posebno ona žestoka, vrlo je konkretno iskustvo, što ju čini dobrim izvorom spoznaje. Hladnoća npr. može opisati strah. Kad smo smrznuti teško se krećemo, a smrzotine bole, kao i opekotine (naš ih mozak čak niti ne razlikuje). Suprotno tome je toplina, koju osjetimo kod zagrljaja ili vrućina koja nas preplavi kad smo zbog čega uzbuđeni. Zato je hladnoća ravnodušnost i neljubaznost. Kao kad vas nešto ostavi hladnim. Hladnoća je naravno osjet hlada, što je vrlo stara riječ za staro iskustvo (<prasl. *xoldъ). Smrznuti (se) pak jest vezano uz mraz (prasl. *morzъ), odakle i ruski moróz te poljski mróz. Ono što je posebno zanimljivo jest da je iz istoga izvora i riječ mrzak. ( A znate li kako je lako zapravo spriječiti mržnju? U brojnim slavenskim jezicima koristi se u tome značenju riječ drugoga korijena. Tako je u češkome nenávist, a u ukrajinskome i ruskome ненависть . Sve one potiču od prasl. *nenavistь, od glagola *nenaviděti: ne + na + *viděti. Dakle, mrzimo kada nešto ne vidimo, jer na to ne gledamo ili ne gledamo na isti način kao tkogod drugi.) Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.