Što nismo sami znali razviti, to smo si posudili
Jezikova juha: Saga o jeziku 3. dio
Ovako je to nekako išlo s hrvatskim: prije više od tri tisuće godina naši su preci govorili baltoslavenskim prajezikom, koji se bio razvio od protoindoeuropskoga. Kako su se govornici prabaltoslavenskoga razilazili u migracijama, rasle su i jezične razlike. Posljednji puta kada su se svi Slaveni dobro razumjeli bilo je negdje oko 500. god. po. Kr. u vrijeme praslavenskoga. Između 500. i 1000. god. po. Kr. kreće raslojavanje na dijalekte, koji tvore jezični kontinuum, nakon čega govorimo o podjeli na istočno-slavenske, zapadno-slavenske te južno-slavenske jezike. Tu svakako valja naglasiti da nikada nije postojao pra-južnoslavenski jezik, ali niti pra-hrvatski. Nema, dakle, govora o tome da bi postojao neki izvorni ‘ispravan’ jezik od kojega bi današnji dijalekti hrvatskoga bili manje ili više iskvarene verzije. Naseljavanjem slavenskih plemena razvijaju se lokalni govori, koji se s vremenom mijenjaju. Nova Jezikova juha.