Naj pripovedati
Jezikova juha: Nije vrijedno govora
Hrvatski ima širok repertoar riječi koje opisuju govor, a značenjski i uporabno se djelomično isprepliću. Da je to ispreplitanje sasvim u skladu s prirodom jezika, očito je već iz etimologije riječi govor. Dolazi iz praslavenskoga *govor, a korijene vuče iz proto-indoeuropskoga *g⁽ʷ⁾ewH- ‘imenovati’. Taj je korijen u sanskrtu dao glagol jóguve ‘zvati, zazivati’, u grčkome je to postalo góos ‘naricati’, dok je u ruskome góvor ‘mrmor’, a u poljskome gwar ‘žagor’. Očita je značenjska veza, ali i odmak u rasponu od artikuliranoga do neartikuliranoga glasanja, bitno različitih funkcija.
Ne treba stoga čuditi niti što su glagoli govorenja u hrvatskome promijenili raspon uporabe. Dok je govoriti nekada bio neutralni izbor, danas ga u pravilu mijenja glagol pričati. Iako je do relativno nedavno u svakodnevnoj komunikaciji stilski neobilježen bio izraz tipa ‘Ona govori dva jezika.’ danas ćete sve češće čuti ‘Ona priča dva jezika.’, što naravno neizmjerno živcira jezične čistunce, kojima je pričati ‘pripovijedati’. Sat lingvistike
