U sosu je tajna
Jezikova juha – Ni slano ni masno
Koji je vaš omiljeni umak? Paradajz sos ili sos od hrena? Možda bešamel? Kečap ili majoneza? Možda ni ne razmišljate o svima navedenim opcijama kao o umacima. Činjenica je da spadaju u različite kontekste, ali svi dijele osnovni koncept. Umak dolazi od prefiksa u- i glagola močiti, dakle u njega močimo neku drugu hranu, u pravilu da joj poboljšamo okus. Mokro je sveslavenski pridjev (<prasl. mokrъ), vrlo star (čak ga nalazimo i u baltoslavenskima jezicima pa je u litavskome maknynė „blato”). O važnosti mokroga tla govori i činjenica da ga vidimo u imenu najveće slavenske božice Mokoš, majke prirode i boginje plodnosti. A o važnosti umaka za hranu najbolje govori njihovo povlašteno mjesto u francuskoj kuhinji. Za francuske sosove kaže se da su njihova državna religija, a jedan od Napoleonovih kuhara rekao je da bez njih nema ni kuhinje niti spasenja. Sat lingvistike nastavnika iz Glasa Podravine.
