Jezikova juha: Mračni srednji vijek - Monitor.hr
27.07.2023. (07:00)

Veselo razdoblje

Jezikova juha: Mračni srednji vijek

Iako je svoju kantatu pod nazivom Carmina Burana Carl Orff skladao početkom 20. st. (praizvedena je 1937.), ovo je maestralno glazbeno djelo na više načina povratak u daleko stariju prošlost. Okosnicu Carmine Burane predstavlja istoimeni tekst koji seže do 11./12. st. Ime jednostavno znači Pjesme iz Beuerna (Benediktbeuerna), a sadržajno pokazuje svu kompleksnost razdoblja koje obično nazivamo Srednjim vijekom. Iako autore tekstova možemo tražiti među studentima teologije, pjesme su satirične, često kritične prema Crkvi i dominantnim moralnim vrijednostima, posebno kada se radi o licemjerju. Mnoge su pastoralne (tal. pastorale ← lat. pastoralis „pastirski” odnosno inspirirano idealiziranome životu u prirodi), slave jednostavne životne užitke poput hrane i alkoholnih pića (kao napitnice, pjesme za nazdravljanje) odnosno tjelesne ljubavi (nasuprot ideji tjelesnosti kao grijeha). Danas na srednji vijek često gledamo kao na mračno razdoblje povijesti, iako se radi o zaista o raznorodnom razdoblju. Povijest iz pogleda lingvistike u režiji lokalnog portala.


Slične vijesti

24.11. (15:00)

Jezične akrobacije bez mreže

Kad čiko postane striko: anatomija polovičnog jezičnog nacionalizma

Boris Postnikov za Novosti analizira fenomene jezičnog nacionalizma u Hrvatskoj kroz prizmu prijevoda srpskih filmova i serija, od apsurdnih titlova 1999. do današnjih “polovičnih” rješenja. Ističe da prijevodi često nepotrebno prilagođavaju identične izraze, dok su stvarne razlike minimalne. Polovičnost nacionalizma očituje se u zakonima bez sankcija, fragmentiranim kulturnim politikama i paradoksalnim praksama poput prevoditeljskih improvizacija ili izbjegavanja prevođenja. Zaključuje se da nacionalizam opstaje u sivoj zoni, smirujući jednu stranu, a ne provocirajući drugu, dok stvarnost pokazuje koliko su srpski i hrvatski zapravo nerazdvojni.

04.10. (21:00)

Internetska lingvistika

Hrvati sve češće koriste riječi ‘seenanje‘ i ‘ghostanje‘, iako nisu skroz prilagođene hrvatskom jeziku

Seenanje označava ponašanje u kojemu jedna osoba čita poruke koje su joj poslane na nekoj od digitalnih platformi za dopisivanje, ali ih ignorira i na njih ne odgovara. Ghostanje označava ponašanje u kojemu jedna osoba ignorira drugu, prestaje odgovarati na poruke, nestaje iz veze bez objašnjenja. Osoba koja je napuštena ne dobiva razloge zašto je ignorirana što može prouzročiti zbunjenost, nesigurnost, tjeskobu ili pak neke jače negativne osjećaje. Riječima ghost i seen dodajemo nastavke karakteristične za hrvatski jezik pa tako dodavanjem nastavka -ati dobivamo od tih engleskih riječi hrvatske glagole ghostati i seenati, a nastavkom -anje glagolske imenice ghostanje i seenanje. Međutim, navedene riječi još se nisu potpuno prilagodile hrvatskomu jeziku. U praksi je više načina na koje se te riječi pišu, pa tako postoje inačice ghostanje, ghoustanje, gostanje i goustanje te seenanje i sinanje.  Jutarnji

02.10. (10:00)

Brucajte vi nama, dragi novopečeni studenti, ali pazite da vam se previše ne oduži

Znate odakle riječ ‘brucoš’? To je izraz za osobu u jednom ‘osjetljivom’ razdoblju sazrijevanja

Unatoč velikoj dijalektalnoj raznolikosti na području Hrvatske, riječ brucoš jedna je od onih koje prepoznaju govornici svih narječja. Popularni je to naziv za studenta prve godine studija. Kako su jezikoslovci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prije nekoliko godina rekli za Srednju, a povodom početka još jedne nove akademske godine za sve studente, to je, ukratko, izraz za osobu koja dobiva prve stidne dlake. Imenica brucoš potvrđena je od 19. st. i potječe iz zagrebačkog studentskog žargona. Formalno, ona je tvorena od osnove bruc– sufiksom –oš. Prema etimološkoj literaturi osnova bruc– potječe od glagola brucati ‘dobivati stidne dlake’, odakle je i spomenuti postverbal bruce ‘prve stidne dlačice’. Sufiks –oš izvorno potječe iz mađarskoga. Brucoš bi, dakle, bio ‘onaj koji bruca = dobiva stidne dlake’, izvorno pogrdan naziv za studente prve godine, koji je s vremenom postao uobičajen (neutralan) naziv. 

02.09. (09:00)

Recept za jezikovu juhu

Mate Kapović, autor novog Jezičnog savjetnika: Vrijeme je da hrvatski jezik lingvistički konačno dovedemo u 21. stoljeće i da se o njemu govori na znanstven i suvremen način

Iako je namjerno nazvana jezičnim savjetnikom, ona se razlikuje od uobičajenih ‘savjetnika’, koji obično samo nabrajaju što pojedini autor smatra ‘dobrim’, a što ‘lošim’, bez ikakvih pravih objašnjenja ili razlogâ. Dodatno, ljudi koji se inače bave jezičnim ‘savjetima’ vrlo često nisu uopće upućeni npr. u povijest jezika i onda progone riječi ili oblike koje su koristili još Gundulić ili Marulić ili im se ne sviđa, recimo, oblik ‘posla’ u frazi ‘gledati svoja posla’, jer ga ne znaju objasniti, pa ga progone iako je riječ o arhaizmu još iz praindoeuropskoga.

Knjiga je stvarno namijenjena svima ‒ prije svega laicima zainteresiranima za jezična pitanja. No neka će poglavlja, npr. ona o ‘č & ć’, ‘ije & je’ i naglasku, biti vrlo zanimljiva i učitelji(ca)ma i profesori(ca)ma hrvatskoga u osnovnim i srednjim školama jer jednostavno, ali detaljno i zanimljivo, objašnjava situaciju u Hrvatskoj te kako te probleme najbolje prezentirati na nastavi uz mnoštvo primjerâ i savjetâ. Nažalost, iz osobnog iskustva znam da većina učitelj(ic)â i profesor(ic)â nema priliku to na takav jednostavan način naučiti na fakultetu ‒ a i sama narav dotičnih problema je komplicirana jer treba poznavati povijest jezika, dijalektologiju i akcentologiju da bi se to doista razumjelo. Mate Kapović za tportal.

09.07. (20:00)

Živio ti nama sto godina

Jezikova juha: Jubilarna nagrada

U Bibliji broj 100 predstavlja završenost odnosno savršenost. Obje su ove riječi u hrvatskome istoga porijekla: dolaze od imenice vrh ( Kako i godine danas brojimo dekadskim sustavom, okrugle su nam one djeljive s 10, a s obzirom na prosječni ljudski vijek 10 je relativno malo, a 1000 mnogo, pa nam je 100 onako baš taman i okruglo. To je kao i Nova Godina: simbolična vrijednost nadilazi stvarnu. Realno okrugli brojevi ne postoje. Najrašireniji brojevni sustav je dekadski, uglavnom jer nam je ‘prirodan’, odnosno praktičan u svakodnevnome životu, zbog broja prstiju na rukama.

Century eng. ‘stoljeće, grupa od sto’ uzgred dolazi od latinskoga centuria ‘grupa od sto’ <centum ‘sto’, s tim da je u latinskome stotinu godina bilo saeculum, ‘dob, generacija’, od čega kasnije nastaje saecularis ‘sekularno’, prvotno ono ‘što se odnosi na neko doba’ pa onda ‘ljudsko/privremeno’ za razliku od ‘religijskog/vječnog’. Sat lingivstike u režiji lokalnog portala.

01.07. (01:00)

Belgijci ili Belgijanci, meni svejedno, u svakom slučaju imaju odlično pivo!

Jezikova juha: Tko živi u Belgiji

Ime Belgije dolazi od latinske riječi Belgium, kojom je Cezar označavao regiju sjeverne Galije, od Pariza do Rajne. Potječe od rimskoga naziva za konfederaciju sjevernih galskih plemena: Belgae, keltskoga ili mješovitoga keltskog i germanskog podrijetla. Nije poznato jesu li se tim imenom služili i sami Belgi ili je to tek rimski egzonim, ali najšire prihvaćena etimologija vezana je uz proto-keltski korijen *belg-/*bolg- ‘naticati / napuhati se’, moguće i ‘nakostriješiti se (u srdžbi)’. U današnjemu nizozemskom postoji pridjev gebelgd ‘ljut, bijesan’, iz proto-indoeuropskoga *bhel-, a od kojega, primjerice, dolaze i englesko bellow ‘rika, mukanje’, hrvatsko buljiti (jer su oči izbečene, kao natekle) itd. Cezar je Belge opisivao kao divlje i hrabre, što se uklapa u predloženu etimologiju. Što se hrvatske riječi za stanovnike Belgije tiče, Hrvatska jezična riznica, reprezentativni korpus pisanoga hrvatskog jezika od druge polovice 19. st. naovamo, uopće ne bilježi etnonim Belgijci do početka 21. st., dok primjera za Belgijance nalazimo više stotina od 1895. naovamo. Lingvist za lokalni portal.

27.06. (18:00)

Sve je isto k'o i lani...

Jezikova juha: Lipe cvatu

Uz varijante imena svibanj/sviben, u hrvatskim se dijalektima naziva i filipovčak/filipovščak (prema blagdanu Sv. Filipa i Jakova), veliki traven (kao i u slovenskome), maj (iz lat. Maius mensis, moguće od božice plodnosti Maie, vezano uz ‘rast’) te rožnak, bit će od roža/ruža. Nakon svibnja, došao nam je i lipanj, mjesec lipe, jedno od svetih stabala slavenske tradicije, vezano uz plodnost i ženstvenost, cvjetova ljekovitih svojstava, u čijim su šumama naši preci skupljali vosak i med od kojega se pravila medovina. Naziva se i rožencvet, a u rimskome je kalendaru bio posvećen Junoni, zaštitnici majčinstva i braka. Lokalni lingvist za regionalni portal.

09.06. (00:00)

Društvo se mijenja jezično

Jezikova juha: Nebinarni kod

Ulazak nebinarnih osoba u javni prostor hrvatskoga jezika povukao je sa sobom potrebu da se ustanovi način na koji o takvoj osobi možemo pisati kada se služimo standardnim jezikom. Ne radi se o naivnome pitanju ‘Što je ispravno?’ s nekim manje ili više arbitrarnim odgovorom, već o realnoj nedoumici za većinu govornika. Kako se ni obični ni srednji rod tradicionalno ne koriste za ljude, još je 1966. prepoznata potreba za ne-binarnom zamjenicom, te lingvist Rolf Dunås predlaže hen (švedski), koji bi se odnosio na sve ljude bez obzira na rod. Trebalo je neko vrijeme da hen uđe u širu uporabu, prvo u specijaliziranim alternativnim izdanjima, a unazad desetak godina ulazi i u mainstream časopise, pa je 2012. izdana i prva slikovnica koja koristi isključivo hen za sve ljude.

Što se slavenskih jezika tiče, čini se da smo tek odnedavna postali svjesni potrebe za neutralnim oblicima te se to pitanje uglavnom poteže kada neka nebinarna osoba zadobije medijsku pažnju. U ruskome se, recimo, kod upoznavanja može u izravnome obraćanju koristiti zamjenica iz poštovanja вы ‘Vi’, kao i u hrvatskome, a kasnije uvijek možete upitati za preferencije. Riječ человек ‘čovjek/osoba’ iako gramatički muškoga roda smatra se rodno neutralnom, više negoli hrvatski čovjek. Jezikova juha u nastavcima, koju u obrocima sprema lokalni lingvist.

19.05. (21:00)

Mi to ovako, a oni onako

Jezikova juha: Rock Me, Baby Lasagna!

Bez da sada dublje ulazimo u razloge za odabir engleskoga, recimo tek da se (ne samo) u ovome kontekstu na taj jezik gleda kao nešto cool. Dobro, no zašto Baby Lasagna? Kao prvo, engleski vrlo često modificira imenicu drugom imenicom, na mjestu gdje hrvatski preferira pridjev. Stoga bi recimo ‘osiguravajuće društvo’ bilo insurance company (doslovno ‘osiguranje društvo’ ili parafrazirano ‘društvo za osiguranje’), a ‘pileća juha’ chicken soup.

U hrvatskome doduše postoje primjeri modifikacije jedne imenica drugom u vidu apozicije, ali su oni ograničeni na primjere poput ‘kuharica Ana’, ‘kralj Karlo’ ili ‘gospodin doktor’, gdje je jedna od imenica najčešće šira značenjem te služi da pobliže odredi drugu (koja kuharica?) ili pak dajemo informaciju o zanimanju, tituli i sl. neke osobe. Starija književnost, osobito iz štokavske tradicije, poznaje uporabu modifikacije imenicom značenja slična pridjevnom kao ‘ljepota djevojka’ ili ‘uzor pjesma’, ali se ti primjeri osjećaju arhaičnima i značenjski obojenima, pa je tako ‘lijepa djevojka’ tek opis, dok bi ‘ljepota djevojka’ ostavljalo dojam utjelovljenja ljepote. Takva se modifikacija naziva i atrakcija (u smislu privlačenja, jer jedna riječ svojim oblikom utječe na drugu). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

17.05. (13:00)

Princip ne opravdava sredstvo

Jezikova juha: Princip je isti – sve su ostalo nijanse

Svaki razgovor o koaliciji počinje jasno definiranim principima, što je i logično jer pojam princip ima u korijenu početak. U hrvatski riječ princip ulazi iz njemačkoga Prinzip, pri čemu ne mislimo da Hrvati nisu ranije imali svojih principa, već ih samo nisu tako zvali. Ovaj internacionalizam potiče iz latinskoga, gdje je imenica principium označavala početak, začetak, izvorište ili jednostavno prvi dio čega, a množina principia osnove ili sastavne elemente. Vratimo li se još malo dalje u prošlost, doći ćemo do vladarske titule princeps civitatis ‘prvi građanin’, gdje je princeps ‘onaj koji zauzima prvo mjesto’, od primus ‘prvi’ i capere ‘uzeti’.

Početak Rimskoga Carstva vezan je uz oblik vlasti principat. Da ne ulazimo u detalje, rimski je imperator (<impero ‘naređujem, zapovijedam’) u ranim danima carstva smatran (barem nominalno) ‘prvim među jednakima’, u tradiciji Rimske Republike u kojoj je najistaknutiji senator nosio prestižnu titulu princeps senatus ‘prvak senata’. S vremenom se iz toga razvilo značenje osnove kakva sustava, u smislu fundamentalnih postavki ili doktrine iz kojih se izvode ostala pravila, od čega dolazi ideja (moralno) ispravnoga postupka, zatim u 19. st. prirodna zakona pa i principa rada stroja. Tako i u hrvatskome princip označava načelo, počelo, zakonitost, pravilo ili etički standard. Lokalni lingvist globalno o jeziku, za lokalni portal.