Ispred kvantitete (i drugih teta)
Jezikova juha: Kvaliteta života
Kada štogod procjenjujemo, često se u opreku stavljaju pojmovi kvaliteta i kvantiteta. Za obje se riječi smatra da su u hrvatski ušle preko njemačkoga (Qualität odnosno Quantität), kamo stižu iz latinskoga. Najčešće ih koristimo kako bismo usporedili dvije važne kategorije, one kakvoće ili vrsnoće nasuprot količine tj. protežnosti. Jednostavnim riječima, kvantiteta nam kazuje koliko čega imamo, a kvaliteta nam kaže nešto o značajnim svojstvima istoga. Iako su obje kategorije mjerljive, očito je lakše izmjeriti količinu čega, npr. pitke vode, a kvaliteta je stvar pozornije raščlambe (pa ćemo kemijskim mjerenjem saznati da je voda zbilja tvrda), a često i osobna ukusa (npr. kolumnistu je voda iz pipe razmjerno ukusna, ali mu kamenac zaista nije mio). U znanstvenim se istraživanjima često navode kvantitativna odnosno kvalitativna analiza. Prva je preciznija, konkretnija, lakše usporediva, dok se potonja počesto smatra kompliciranijom, podložnijom interpretaciji te stoga manje objektivnom. Ne čudi stoga što je današnje zapadno društvo, kojemu mi kao zajednica težimo, opsjednuto kvantifikacijom. Sve se računa u bodovima, gleda se razlika, važan je postotni napredak – od rasta BDP-a do Državne mature. Sat lingvistike iz pera kolumnista lokalnog portala.