Jezikova juha: Čiji je naš jezik? - Monitor.hr
20.10.2023. (10:00)

Bitno da se razmemo, ne?

Jezikova juha: Čiji je naš jezik?

Kod određivanja hrvatskoga jezika konstantno se, i sasvim opravdano, naglašava da proizlazi iz sva tri hrvatska narječja: kajkavskoga, čakavskoga i štokavskoga. No budući Zakon o jeziku određivat će nešto drugo. Postoji nešto što se zove standardni jezik. Ima on kompleksnu povijest, a nastaje tako što se jedna od brojnih jezičnih varijanata datoga jezika kodificira. Rana standardizacija nije se provodila planski, već se radilo o tome da jedna jezična varijanta postaje prestižna. Postoji i primjer francuskog, gdje je pariški dijalekt bio središte moći i smatran mjerodavnim. Drugim riječima, svi su željeli zvučati kao kralj i njegovi ministri jer je to bio znak da spadate u tu skupinu moćnika. Govor aristokracije postaje prestižan i nazivamo ga akrolektom. Njega su pokušali imitirati pripadnici srednje klase, poput trgovaca i obrtnika koji su se trudili zvučati dovoljno “kulturno”. Prvi dio o standardizaciji jezika donosi lingvist u režiji lokalnog tjednika.


Slične vijesti

24.11. (15:00)

Jezične akrobacije bez mreže

Kad čiko postane striko: anatomija polovičnog jezičnog nacionalizma

Boris Postnikov za Novosti analizira fenomene jezičnog nacionalizma u Hrvatskoj kroz prizmu prijevoda srpskih filmova i serija, od apsurdnih titlova 1999. do današnjih “polovičnih” rješenja. Ističe da prijevodi često nepotrebno prilagođavaju identične izraze, dok su stvarne razlike minimalne. Polovičnost nacionalizma očituje se u zakonima bez sankcija, fragmentiranim kulturnim politikama i paradoksalnim praksama poput prevoditeljskih improvizacija ili izbjegavanja prevođenja. Zaključuje se da nacionalizam opstaje u sivoj zoni, smirujući jednu stranu, a ne provocirajući drugu, dok stvarnost pokazuje koliko su srpski i hrvatski zapravo nerazdvojni.

19.05. (21:00)

Mi to ovako, a oni onako

Jezikova juha: Rock Me, Baby Lasagna!

Bez da sada dublje ulazimo u razloge za odabir engleskoga, recimo tek da se (ne samo) u ovome kontekstu na taj jezik gleda kao nešto cool. Dobro, no zašto Baby Lasagna? Kao prvo, engleski vrlo često modificira imenicu drugom imenicom, na mjestu gdje hrvatski preferira pridjev. Stoga bi recimo ‘osiguravajuće društvo’ bilo insurance company (doslovno ‘osiguranje društvo’ ili parafrazirano ‘društvo za osiguranje’), a ‘pileća juha’ chicken soup.

U hrvatskome doduše postoje primjeri modifikacije jedne imenica drugom u vidu apozicije, ali su oni ograničeni na primjere poput ‘kuharica Ana’, ‘kralj Karlo’ ili ‘gospodin doktor’, gdje je jedna od imenica najčešće šira značenjem te služi da pobliže odredi drugu (koja kuharica?) ili pak dajemo informaciju o zanimanju, tituli i sl. neke osobe. Starija književnost, osobito iz štokavske tradicije, poznaje uporabu modifikacije imenicom značenja slična pridjevnom kao ‘ljepota djevojka’ ili ‘uzor pjesma’, ali se ti primjeri osjećaju arhaičnima i značenjski obojenima, pa je tako ‘lijepa djevojka’ tek opis, dok bi ‘ljepota djevojka’ ostavljalo dojam utjelovljenja ljepote. Takva se modifikacija naziva i atrakcija (u smislu privlačenja, jer jedna riječ svojim oblikom utječe na drugu). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

22.11.2023. (17:00)

Da rasvijetlimo i to

Jezikova juha: Kad lučonoše odlučuju

Nije lako donijeti odluku, o čemu god da se radilo. Osnova svake odluke, naime, leži u razlikovanju, u lučenju onoga što je pravo od krivoga. U korijenu te riječi nalazimo praslavenski *lǭčìti ‘odvajati’. Odmah će vam na um, bez sumnje, pasti slika odvajanja grešnika od pravednika, tipična za brojne religije. Valja, dakle, prvo razlučiti kako bismo mogli odlučiti. Prefiks raz- (ras-/raš-/raza-) obilježava ‘odvajanje’, recimo razbiti ili rastjerati pa onda, logično, i ‘širenje’ npr. razrasti se, dok ne dosegnemo znatnu ili čak punu širinu (‘svršenost’) kao u razvodniti, razbuktati se, što često podrazumijeva i ‘kraj’ pa je razmrsiti. Tako onda može nešto postojeće i nestati, kao u razoružati (gdje nestaje oružje) ili raspojasati se (gdje nestaje ono što je koga sputavalo poput pojasa), ali i štogod nova nastati npr. razbjesniti se (gdje se bijes širio dok nije postao poput požara). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

12.11.2023. (17:00)

Točka bez povratka

Teorija: Ljudi su počeli govoriti prije 50 tisuća godina

Prema teoriji, koju je iznio znanstvenik Philip Lieberman, kaže da, za razliku od većine životinja, ljudi imaju spušteni grkljan, što znači da se nalazi daleko od mekog nepca odvajajući našu nosnu šupljinu od grla; to nam daje jedinstvenu sposobnost proizvodnje zvukova potrebnih za govor i jezik. Takva anatomska struktura nije bila prisutna kod Neandertalaca, a prvi se put javlja u fosiliziranim ostacima koji datiraju iz razdoblja prije 50 tisuća godina. Međutim, drugi teoretičari nisu skloni ovoj teoriji, budući da nema čvrstih dokaza za nju, odnosno kako takva struktura nije potrebna za proizvodnju samoglasnika. Nešto zabavniju teoriju iznio je Yuval Noah Harrari u svojoj knjizi Sapiens, gdje je porijeklo govora povezao s ljudskom potrebom za ogovaranjem. IFL Science

02.11.2023. (00:00)

Što nismo sami znali razviti, to smo si posudili

Jezikova juha: Saga o jeziku 3. dio

Ovako je to nekako išlo s hrvatskim: prije više od tri tisuće godina naši su preci govorili baltoslavenskim prajezikom, koji se bio razvio od protoindoeuropskoga. Kako su se govornici prabaltoslavenskoga razilazili u migracijama, rasle su i jezične razlike. Posljednji puta kada su se svi Slaveni dobro razumjeli bilo je negdje oko 500. god. po. Kr. u vrijeme praslavenskoga. Između 500. i 1000. god. po. Kr. kreće raslojavanje na dijalekte, koji tvore jezični kontinuum, nakon čega govorimo o podjeli na istočno-slavenske, zapadno-slavenske te južno-slavenske jezike. Tu svakako valja naglasiti da nikada nije postojao pra-južnoslavenski jezik, ali niti pra-hrvatski. Nema, dakle, govora o tome da bi postojao neki izvorni ‘ispravan’ jezik od kojega bi današnji dijalekti hrvatskoga bili manje ili više iskvarene verzije. Naseljavanjem slavenskih plemena razvijaju se lokalni govori, koji se s vremenom mijenjaju. Nova Jezikova juha.

15.09.2023. (19:00)

Kak su pripovedali naši stari

Najstariji jezik na svijetu je teško odrediti, i oni s prvih zapisa u povijesti davno su izumrli

Teško je odgovoriti na zapravo jednostavno pitanje o najstarijem jeziku na svijetu. Jer, jezici su se mogli prenositi usmeno stoljećima, ali su zaboravljeni – osim ako nisu ostavili neki pisani trag. Najraniji dokumentirani pisani jezik je klinasto pismo ili klinopis, u kome su klinopisni znakovi utiskivani najčešće trskom u još meke glinene ploče. Najstarija poznata klinasta pisma potječu od Sumerana, koja su nastala u Mezopotamiji. Klinopisni jezici su također bili odlučujući za kasniji razvoj europskih pisama. Slične starosti su i egipatski hijeroglifi. Možemo samo nagađati kako su zvučali najstariji pisani jezici: sumerski, akadski i staroegipatski. Zato što su sva tri jezika izumrla, pa se više ne koriste i nemaju živih „potomaka”. DW

22.06.2023. (12:00)

Prvo si prosti, pa onda bude "oprosti"

Jezikova juha: Mogla je biti prosta priča

Jeste li se kada pitali kakve veze imaju glagoli oprostiti (kao u „Oprosti!”) i oprostiti se (od koga)? Oprostiti dolazi od prefiksa o(b) i pridjeva prost. To je dakle, „učiniti prostim”. A iako danas prost najčešće dolazi u značenju „sirov, neotesan, neuljudan”, starije je značenje „jednostavan”, kao u frazama prosti brojevi ili vidjeti prostim okom. Iako se danas takva uporaba često etiketira kao srbizam, to i nije baš tako. Još August Šenoa stavlja jednome liku u usta rečenicu „dobra sam roda sin… prost mi je put do veće gospoštine” u smislu „jednostavan, slobodan mi je put”, dok na drugome mjestu opisuje siromašnu seljačku postelju pa kaže da na njoj leži „prost gunj”, dakle „jednostavan, nekićen”. Pojednostavljeno rečeno, prost je izvorno onaj koji „stoji ispred”. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

25.05.2023. (20:00)

Samo pozitiva

Depresivni ljudi drugačije koriste jezik

Oni sa simptomima depresije koriste značajno više zamjenica u prvom licu jednine i znatno manje zamjenica u drugom i trećem licu. Ovaj obrazac sugerira da su ljudi s depresijom više usredotočeni na sebe, a manje povezani s drugima. Korištenje zamjenica indikativniji je simptom depresije nego negativni govor/tok misli. Oni koji pate od depresije često vide svijet crno/bijelim, što se odražava u načinu na koji komuniciraju. Razumijevanje jezika depresije može nam pomoći da shvatimo na koji način depresivne osobe razmišljaju, što ima efekta u liječenju. IFL Science

 

15.02.2022. (22:00)

Zašto je engleski bolji?

Markovina: Jezični totalitarizam

Povod ovog teksta je inicijativa Matice Hrvatske za donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku. Ona se suštinski ne razlikuje od nedavnog Zakona o ćirilici u Srbiji, budući da i jedna i druga ideja potpuno ignoriraju stvarnost i rade sve da utjeraju strah od vlastitog jezika i pisma svojim građanima… Pojednostavljeno govoreći, svi znamo da govorimo istim jezikom, iako donekle fascinira tvrdoglava upornost jezičnih puritanaca da dokažu suprotno. Stoga nema potrebe da se lažemo. Ideja donošenja zakona o jeziku je totalitarna i nikakav celofan u kojega je ovih dana umotavaju u Matici Hrvatskoj o tome da smo funkcionalno nepismeni i da bi se zakon odnosio samo na upotrebu u službenim institucijama, s blagim spominjanjem problema anglizama, neće to promijeniti – piše Dragan Markovina. Peščanik…