Jergović: Što će se dogoditi kada prvi strani radnik u Hrvatskoj učini zločin nad Hrvatom? - Monitor.hr
18.07. (16:00)

Kad se sudi prije optužbe

Jergović: Što će se dogoditi kada prvi strani radnik u Hrvatskoj učini zločin nad Hrvatom?

Migranti, dakle, ne samo da nisu dobri ljudi, nego su ih njihove strašne životne prilike učinile potencijalno gorim i opasnijim od nas. Mi bismo im, pak, trebali pružiti mogućnost da budu kao mi. A to da budu kao mi znači i da imaju jednako pravo da čine isto zlo koje činimo i mi. Jednakost u dobru se podrazumijeva, ali možemo li zamisliti jednakost i u zlu? Ako ne možemo, onda imamo problem sa sobom i svojim pogledom na svijet. Ako ne možemo zamisliti da je taj čovjek kojeg prihvaćamo dok legalno ili ilegalno prelazi našu državnu granicu možda jednako pokvaren kao najpokvareniji član naše šire obitelji, ako ne možemo zamisliti da je čovjek kojemu pružamo čašu vode i skrivamo ga od policije kojom upravlja jedan Božinović kvaran do srži, onda imamo problem s inherentnim, neosviještenim i naivnim, tobože dobroćudnim, rasizmom i šovinizmom. Miljenko Jergović.


Slične vijesti

Jučer (20:00)

Teško je raspetljati palestinski čvor

Alić: Kršćanski cionizam – od eshatološkog predviđanja do geostrateške Igre sudnjega dana

Zašto se ne govori (dovoljno) o kršćanskom cionizmu? U izbjegavanju ove teme ima i prešućivanja skrivene intencije kršćanskih cionista da jednim potezom dobiju na više strana. Šutnjom se možda želi prikriti želja kršćanskih cionista da se riješe Židova šaljući ih iz Europe i Amerike u neprijateljsko arapsko područje. Naravno, nakana je umotana u celofan vjere. Izraelski povjesničar Ilan Pappe  smatra da je cionizam nastao u okvirima kršćanstva. Četvrti kongres cionista iz 1900-te godine bio je značajan zbog nekoliko indikativnih detalja. U pitanju je dakle bila kolonizacija. Autohtono stanovništvo trebalo je završiti u rezervatima. Ironijom sudbine prije tih rezervata organizirana su geta za same Židove. U Europi. Sead Alić za Epohu.

Jučer (14:00)

Možda je bolje otići 'gore' nego na more

Beck: Sigurnije je surfati u sobi na mobitelu nego vani na valovima

Nekad bih ležao bezbrižno na suhoj morskoj travi dok bi galeb kružio, a sad ga nervozno mjerkam–možda ima ptičju gripu. Čim mi noću komarac zazuji oko uha, u panici skačem i tjeram ga –možda prenosi virus zapadnog Nila. Svaki prištić na rukama ispitujem pod povećalom otkad sam čitao o majmunskim boginjama – sve je puno majmuna oko mene, treba biti oprezan, piše Boris Beck za Večernji list. Ni ulazak u inače toplo more, više me ne opušta, baš zato što je toplo – ugledam li ribu u tom prozirnom tirkizu, oznojim se i pod vodom… Jedino mi je olakšanje u tim katastrofičnim vijestima otkriće znanstvenika da nam je mikroplastika, osim u bubrege, jetra, koštanu srž, pluća, posteljicu, reproduktivne organe, zglobove i žile, ušla i u mozgove. To je sjajno! Nakon što se potpuno plastificiramo, bit ćemo otporni na sve bolesti! Cijeli tekst prenosi Narod.

Jučer (09:00)

Manje djece na društvenim mrežama, za njihovo dobro

Rudan: Zašto me prodaješ, mama

Kakvi nas osjećaji obuzimaju kad dijete koje još nije navršilo četiri godine na pozornicu šutne najveća hrvatska “zvijezda” Maja Šuput pa onda to dijete o kome svatko od nas sve zna na maminom koncertu udara u bubnjeve dok publika oduševljeno svršava? Koja je razlika između sirotog romskog djeteta i malog manekena? Nema je. I jedno i drugo dijete, umjesto da uživa u djetinjstvu, zarađuje lovu za neodgovorne roditelje. Da je ovo pravna država, braniteljica dječjih prava oduzela bi glamuroznim roditeljima njihovog potomka i dala ga u dobre ruke. Već godinama pratim ovu tužnu i odvratnu priču i pitam se kad će konačno djeca naših zabavljača i zabavljačica prestati biti roblje u grabežljivim kandžama svojih roditelja koji uz pomoć njih prodaju sve što mogu prodati. Vedrana Rudan

Prekjučer (14:00)

A on ipak ne ulazi u utakmice koje teško može dobiti

Šajatović: Plenković najavio ‘uređivanje institucija‘. Pretežak je to zadatak

Ako ipak krenemo od pretpostavke da priznanje o neuređenim institucijama i potrebi njihova uređivanja nije bio trenutak nepažnje, bilo bi zanimljivo promisliti o tome bi li Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem to mogla provesti. Bit će iznenađenje ako se zadatak ne izgubi u dnevnoj operativnoj zbiljnosti. Plenković bi morao rušiti sustav koji se stvarao trideset godina. U kojem ključne uloge na svim razinama drže članovi stranke čiji je predsjednik. Tipičan primjer ‘kvake 22‘. HDZ je ‘bratstvo‘ od 217.000 članova. Godinama stvarana mreža ‘pomoći bratu u nevolji‘ iznimno je čvrsta. Tko je komu što dužan, kako ne pomoći pri zapošljavanju nekoga iz ‘bratove‘ obitelji, kako ne prilagoditi neki natječaj nekomu od ‘braće‘?  Čak i oni članovi HDZ-a koji ne bi željeli igrati prema sirovim bratskim odnosima moraju uložiti goleme napore vozeći slalom između etike i zakona s jedne strane i stalnih pritisaka članova stranačkog bratstva s druge strane. Tko izrazito ignorira činjenicu da je član bratstva, lako ostaje bez funkcije. Miodrag Šajatović za Lider.

Ponedjeljak (20:00)

Kompromisni pokret

Picula: Ovakvom Domovinskom pokretu ne trebaju politički suparnici, sve će sami razriješiti

Ukratko, vodeći ljudi Domovinskog pokreta, iz različitih pravaca, optužuju se za služenje u JNA, izbjegavanje sudjelovanja u Domovinskom ratu, malverzacije novcem te za suspektnu imovinu i način njezina stjecanja. Da u Hrvatskoj netko ima volje prikupiti dovoljno podataka za humorističnu televizijsku seriju u žanru političke parodije, kakve se desetljećima na sjajan način realiziraju u Velikoj Britaniji, Domovinski pokret – sa i bez Škore – bio bi mu nepresušno vrelo nadahnuća. Milo naše. Za više sezona. Boško Picula za tportal

Ponedjeljak (10:00)

Gluma za Oscara

Starešina: Vučićeva međunarodna politička predstava ‘Srbija putuje na Zapad‘

Posao s litijem, kojim bi se trebala kupiti srbijanska ulaznica za EU, još je vrabac na visokoj grani. Ne samo zato što se u Srbiji prosvjeduje zbog onečišćenja koju takva eksploatacija nosi već i zbog uloge Kine u projektu i upitne budućnosti aktualnih zelenih politika. Mogao bi završiti naprasno kao i njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 2. Drugi krak srbijanskog putovanja na Zapad, preko Izraela u Washington, zapravo nije ništa novo, već je kontinuitet srpske politike. Čemu onda cijela ova informacijska operacija? Rekla bih da prije svega služi slabljenju ruskog utjecaja na Beograd dok se slažu uvjeti za neku rusko-ukrajinsku mirovnu nagodbu. A može poslužiti i kao olakotna okolnost za uklanjanje Milorada Dodika iz aktivne politike u BiH, o čemu Dodik navodno pregovara.

Nedjelja (13:00)

Samo ne preko pune linije

Beck: Ulazak u crveno nekad je put bez povratka

Svaki čas pročitamo da je Zapad, Biden ili NATO u Ukrajini prešao još jednu Putinovu crvenu liniju. Aktivisti protiv femicida apeliraju da povučemo crvenu liniju. Amerikanci tvrde da Izrael nije prešao crvenu liniju u Gazi. Postoji čak i domaća televizijska emisija koja se zove Crvena linija. Taj nam se izraz nedavno uvukao u jezik iz engleskog, a čini se da potiče iz 1928, kada su na Bliskom istoku naftne kompanije podijelile interesne sfere propalog Otomanskog Carstva, ucrtavajući granice crvenim tušem. Pred tom se frazom povlači naša domaća, slična, ali i različita – za drznike kažemo da „prelaze sve granice“, piše Boris Beck za Večernji list.

Živimo u dobu ekstrema, no čini se da smo u zabludi glede političke polarizacije. Polarizacija nastaje kad o političkim neistomišljenicima mislimo lošije nego o istomišljenicima, ali istraživanja pokazuju da smo u zabludi: kada pitamo ljevicu što misli da misli desnica, u pravilu se pokazuje da desnica ima puno umjerenije stavove od onih koje im ljevica pripisuje – a vrijedi, dakako, i obratno. Naravno, svuda ima neumoljivih ekstremista, ali mnogi znanstveni radovi pokazuju da većina građana, i lijevih i desnih, njeguje umjeren i razuman pogled na svijet, i da im se želje poklapaju: sačuvati demokraciju, smanjiti otrovnu retoriku, racionalnije trošiti, regulirati imigraciju, usporiti klimatske promjene i zaustaviti ratove. Narod

Nedjelja (12:00)

Vole statistike, ali ih ne znaju čitati

Jergović: Kako se iz dvije prometne nesreće probudi stara mržnja prema Albancima

U posljednjih nekoliko mjeseci dogodile su se na Jadranskoj magistrali oko Dubrovnika dvije ružne prometne nesreće. Javlja se udruga neobičnog naziva “Humanitarno udruženje taxi i Uber vozača grada Dubrovnika”. Pišu oni ministru prometa, mora i infrastrukture Olega Butkovića. Kažu da su izgubili svoju kolegicu i: “No, ovom prilikom želimo postaviti važno pitanje odgovornima, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini: do kada planirate ignorirati problem koji albanski gastarbajteri uzrokuju na našim cestama?” Potom i: “Također, pozivamo odgovorne da sami izvade statistiku i objave koliko je prometnih nesreća prouzročilo nespavanje albanskih gastarbajtera i koliko su nevinih života oduzeli proteklih godina.”

Cijelo to pismo javnosti impregnirano je šovinističkim ozloglašavanjem Albanaca kao takvih. Dubrovačko “humanitarno udruženje” se, kao i dio hrvatskih medija, bavi imaginarnim statistikama, bavi se stvaranjem dojma kako samo albanski vozači, ili barem oni u većini, izazivaju prometne nesreće sa smrtnim ishodom u okolici Dubrovnika. Statistika o tome ne postoji, ali većina počinitelja svih tih fatalnih nesreća otkako je magistrale su – domaći. Naprosto zato što se oni najviše tom magistralom voze. Ali koga briga, kad u reportaži čitamo svjedočenja domaćih stanovnika: “Ovdje smo doista k‘o glineni golubovi, a gađaju nas Albanci.” Miljenko Jergović za svoj blog.

22.08. (18:00)

Odjeci razgovora

Vučetić: Kutleša je neprijateljski usmjeren prema sekularnosti

Crkva nije demokratska, nije ni pluralna, a ne možemo reći da je krasi i neka dijaloška kultura. Ona je kruta, hijerarhijski ustrojena, da ne okolišam, preživjela feudalna struktura koja komunicira dekretima, naredbama i zabranama. Kada se Katolička Crkva poziva na demokraciju, to čini s predumišljajem. Nju demokracija zanima isključivo kao sredstvo ostvarivanja nekih crkvenih, a to znači nedemokratskih ciljeva. Sekularno društvo shvaća pozitivnu uloge religije, ali je itekako svjesno toga da religijske strukture sekularnost ne gledaju prijateljskim očima. Dražen Kutleša se zasigurno ne bori za demokraciju, on se ne bori ni za hrvatsku državu kao demokratsku, suverenu, ponosnu, sekularnu državu. On demokraciju iskorištava kako bi povećao područje crkvenog utjecaja, a tamo gdje Crkva ima utjecaj, tamo zasigurno nema demokracije. Marko Vučetić za Autograf.

22.08. (10:00)

Pa se ti igraj s vatrom

Šajatović: Sudbina templara – pouka za Elona Muska i big tech ekipu

Bogatstvo Billa Gatesa, Jeffa Bezosa, Elona Muska, Marka Zuckerberga i njima sličnih nije kompatibilno s demokracijom, smatra autor knjige Gigakapitalisti Riccardo Staglianò. Polazi od teze ‘da se ta zastrašujuća količina novca neizbježno pretvara u jednako zastrašujuću moć‘. Pri čemu misli i na ‘moć interveniranja u donošenje zakona. Motiv koji se provlači kroz biografije svih njih, a koji je novost, jest da je riječ o privatnim osobama kojima je dopušteno ono što je nekad bilo dopušteno samo državama‘. Najmoćniji poduzetnici današnjice zaboravljaju da su, dok prijete demokraciji, prijetnja opasnijim protivnicima – političkim vladarima i s njima povezanim ‘dubokim državama‘. A u srazu s tom ekipom poduzetnici su obično bivali poraženi. Vitezovi templari, megapoduzetnici srednjega vijeka, to su bolno iskusili… Miodrag Šajatović za Lider.