Jergović: Mate Matišić, feminist, katolik, posljednji glasnik naših sudbina - Monitor.hr
Petak (18:00)

Posljednji hrvatski dramski pisac

Jergović: Mate Matišić, feminist, katolik, posljednji glasnik naših sudbina

On je pisac našeg svijeta, vremena i jezika, onaj glasnik svih naših sudbina, i opće zajedničke sudbine, kakav mora postojati u svakoj zajednici. Da njega nema, glavinjali bismo u mraku, glavama se sudarali, očajavali ne shvaćajući što nam se to događa. Čovjek je takav stvor: da bi znao što mu se događa, mora tu biti netko tko će mu ispričati. I tko će ga, pravilo je takvo, svojom pričom ojaditi, uznemiriti i posramiti. U podlozi Matinog teksta, ili dramske duologije, naslovljene kao “Otac, Kći i Duh Sveti”, kao i obično leži pitanje čovjekove savjesti. Njome se, savješću ljudskom, ovaj pisac baš uvijek bavi. Mate Matišić u hrvatskoj je kulturi i književnosti osamljena pojava. Ne postoji više nijedan pisac s kojim bi on činio par ili skupinu, poetičku ili etičku zajednicu. Matina je samoća karakteristična za glasnike sudbina, pogotovu u mračna vremena i u neprosvijećenim zajednicama. Ujedno, njega samoća njegova štiti. Miljenko Jergović za svoj blog


Slične vijesti

18.10.2024. (18:00)

Kopačkom u zube

Šeparović: Možemo li suosjećati s nogometašima koji zarađuju milijune?

Razumijem da je teško suosjećati s nekim tko zarađuje milijune dok se sami borimo s osnovnim životnim potrebama poput plaćanja najamnine. Međutim, iza vanjske slike bogatstva i slave, nogometaši često prolaze kroz iznimno naporan rad, odricanja i žrtvovanja kako bi postigli svoj status. Njihov uspjeh nije rezultat slučajnosti, već godina intenzivnog treninga i discipline.

Pritisak kojem su izloženi ne nestaje na zalasku karijere; suočavaju se s padom fizičkih sposobnosti, nesigurnom budućnošću i potrebom za redefiniranjem vlastitog identiteta izvan nogometa. Često ih se stereotipizira kao one koji “trčkaraju za loptom” ili “voze skupe automobile”, što ne odražava stvarnost njihovih života. Naša predstava nastoji razbiti te predrasude i pokazati ljudsku stranu nogometaša, njihove borbe i izazove. Borut Šeparović za tportal.

09.10.2024. (13:00)

Što se događa izvan onih 90 minuta

‘Jezik Kopačke’ Boruta Šeparovića tužna je, orvelijanska slika onoga u što se ne samo nogomet, nego i današnji svijet, pretvorio

Nogomet je oduvijek bio jedan od okidača za angažirani teatar Boruta Šeparovića. Tako njegova najnovija predstava “Jezik kopačke”, prema tekstu Filipa Grujića i Ivana Ergića, govori o tome kako danas u nogometu ima toliko novca koji uopće ne možemo zamisliti, ali ključno u ovoj izvedbi jest da je današnje stanje u ovom superprofesionalnom sportu samo pokazna vježba našeg potonuća u sveopću prosječnost i robovsko služenje jeftinim uzbuđenjima. Jedan od autora predstave, Ivan Ergić, bivši je nogometaš koji smatra da profesionalni nogomet od ljudi pravi funkcionalne idiote, dok Filip Grujić kaže da je danas vrijeme kada se mora govoriti o onome što je nekada bio tabu.

Gledamo trening u realnom vremenu i trenera koji ne dopušta nikakvo kreativno iskakanje, sirotog oca menadžera negdje sa Balkana i razgovor preopterećenog igrača sa psihijatricom kao nekom vrstom umjetne inteligencije za umirivanje. Taj mladić polako kopni i gasi se njegova vjera u nogomet koji je kao dijete toliko obožavao. U predstavi “Jezik kopačke”, Šeparović nam se u trosatnoj izvedbi polako uvlači pod kožu, slikajući današnju nogometnu patologiju življenja u rasponu od sjaja do očaja i konačnog mračnog osvještenja. Bojan Munjin za Novosti

29.09.2024. (22:00)

Reci mi to predstavom

Oliver Frljić: Pravom domoljubu neprijatelja nikada dosta

U predstavi “Inkubator”, kojom ću se nakon dugo vremena vratiti u Slovensko mladinsko gledališče, spojit ću jednu vrlo osobnu priču o mojoj sestri, koja je rođena kao nedonošče, i sliku iz bolnice u Al-Shiffi, gdje su djeca izvađena iz inkubatora, nakon što su agregati prestali raditi, i složena jedno pored drugog, kako bi se mogla grijati, kaže redatelj Oliver Frljić za Novosti, dotaknuvši se i srodnih tema kojima se bavi. “Proces” je roman koji govori o mehanizmima normalizacije i prihvaćanja abnormalnog. Hrvatsko društvo je u tom procesu već 30 godina. Sama ova više nego kafkijanska priča s pozdravom “Za dom – spremni!” i HOS-om – gdje na početku rata jedna paravojna formacija, duboko inspirirana NDH-om, njezinom ikonografijom i “martirima”, od svih zamislivih uzima upravo ovaj pozdrav, koji svoj ekvivalent pronalazi u nacističkom “Sieg heil!”, da bi kasnijom sofističkom intervencijom države isti bio legaliziran – pokazuje šizofreni model koji je HDZ ugradio u temelje države. 

16.09.2024. (09:00)

Milijuni na računu, ali i dalje premalo koliko košta psihičko zdravlje

Nova predstava Montažstroja ‘Jezik kopačke’ bavi se temom mentalnog zdravlja nogometaša

A i bliži se 35 godina Montažstroja. Predstava otvara pitanja koja idu izvan sportskih terena, propitujući suvremeni nogomet, depresiju i kapitalizam, te poziva na promjenu percepcije mentalnog zdravlja. Iako su visoko plaćeni, nogometaši se suočavaju s nevjerojatno kratkim vijekom karijere – prosječno svega osam godina. Tijekom tog razdoblja izloženi su ogromnom pritisku za učinkovitost i uspjeh, a uz to dolazi i visoki rizik od ozljeda. Prema statistikama, profesionalni nogometaši u ligama petice pretrpe u prosjeku 1,3 do dvije ozljede godišnje, što dodatno povećava nesigurnost njihovih karijera.

Unatoč velikim zaradama, njihov status može se usporediti s prekarnim radnicima – žive u svijetu visoke nesigurnosti jer se cijeli njihov život i egzistencija temelje na vrlo kratkom vremenskom okviru. Uz fizičke ozljede, prisutan je i ogroman psihološki stres, koji može dovesti do problema s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i depresije. Društvo često zanemaruje te “skrivene troškove” nogometa, usredotočujući se na glamur i zaradu. Ova predstava pokušava otvoriti dijalog o tom nevidljivom svijetu nogometa, koji je usko povezan s kapitalističkom logikom učinkovitosti i profita te s osobnim i psihološkim posljedicama koje takav sustav ostavlja na pojedince. Kaže Borut Šeparović za Nacional.

10.02.2022. (00:00)

Montažstroj ‘Radnička cesta’ – ‘Balkanski špijun’ na zagrebački način

„Radnička cesta“ je prva hrvatska predstava koja je zaživjela u digitalnom prostoru i to po pravilima tog istog digitalnog okruženja. Umjesto u činove, podijeljena je u 15 fragmenata koji su podignuti na posebno kreiranu web stranicu, ali i na Instagram i time prilagođena i za gledanje preko smartphonea u bilo kojoj prilici i s prekidima. Inovacija leži i u načinu snimanja predstave. Snimljena je u potpunosti smartphoneom i to dinamično i efektno. Radnja je smještena u ‘gluho doba noći’ u jednoj od podzemnih garaža nekog od poslovnih nebodera u zagrebačkoj Radničkoj cesti. U novom mileniju nekadašnji radnički internacionalisti počinju braniti teze karakteristične za nacionalni lokalpatriotizam. Ravno do dna

 

View this post on Instagram

 

A post shared by MONTAЖ$TROJ (@montazstroj)

12.01.2022. (08:00)

Žena ženi (ni)je vučica

Predstava ‘Moderna Afrodita’ – Suradnja štikle i tenisice

Naše protagonistice predstavljaju dva ženska stereotipa: Magdalena (Lovrić) je samouvjerena poslovna žena koja živi sama i čiji ključni modni detalj predstavljaju cipele na visoku petu (štikle), a Marija (Arbanas) je domaćica i majka koja za sebe nema vremena jer je u svakom trenutku na raspolaganju mužu i djeci pa je logično da nosi tenisice. Stjecajem okolnosti te su se dvije žene sudarile (doslovce) u predvorju wellnessa i među njima se odmah uspostavila netrpeljivost, koja, osim što je vidljiva u uzajamnim pogledima uperenim na odjeću, očituje se u društvenim kontaktima i iskazu životnih prioriteta. Prateći njihove duhovite britke replike, publika uočava (i one također) da su njihove razlike posljedica stjecaja okolnosti, a ne različitih svjetonazora. Iako Marija o svojem braku govori s puno ljubavi, uskoro se razotkriva da on nije idealan, a da su Magdalenini poslovni uspjesi itekako teško stečeni. I jedna i druga platile su za svoje statuse visoku „krvarinu“ i teško im je priznati da su ih preplatile, pa bez obzira na osjećaj mučnine i dalje uporno i grčevito čuvaju svoje stečevine. Kritikaz

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Klub Močvara (@mochvara)

28.01.2018. (15:30)

Daske koje život znače

Čadež o komediji ‘Famozna’: Anja Šovagović izvanredno falša, ali zvijezda je jedan naturščik

Redatelj Krešimir Dolenčić uvijek uspije u najmanju ruku šarmantno režirati predstave s glazbenom podlogom i praksom. No u ovoj režiji komedije Famozna Petera Quiltera (prije dvije godine inspirirala film s Meryl Streep) podudarilo mu se sve. Zaigrao je naturščik Fabijan Komljenović, inače muzičar, i pokazalo se da je apsolutno nadaren. I sada toga mladog čovjeka ne treba tjerati na glumačku akademiju da bi mu se priznala gluma, može mu samo naštetiti. Anja Šovagović Despot utjelovila je gospođu Jenkins tako da nam je ona unatoč nesputanom narcizmu simpatična, piše Tomislav Čadež. Jutarnji