Neki dušebrižnici i dalje ne znaju za oprost
Jergović: Josip Manolić kao lovački trofej njegovih ispovjednika
Josip Manolić, predsjednik druge hrvatske višestranačke Vlade, antifašistički prvoborac i partizan, koji je, zbog njegova odnosa prema Bosni i Hercegovini, za hrvatsko-muslimanskog rata prekinuo s Franjom Tuđmanom, svojim dvostrukim ratnim drugom, zatražio je “pri punoj svijesti”, ako je informatorima to moguće vjerovati, da se ispovjedi. Manoliću su 103 godine, duboka je to i mučna starost, i takvo bi postupanje bilo očekivano. Kao što bi, uostalom, očekivano bilo i da se svaki katolički svećenik odazove takvom pozivu. Brbljarije i lamentacije oko toga je li onaj koji bi da se ispovjedi živio u skladu s vjerom, je li bio ubojica ili je bio pravednik, je li se deklarirao kao ateist ili je psovao Boga, progonio crkvenjake i palio crkve, savršeno su promašene. Čak kada bismo pouzdano mogli znati da je Josip Manolić svakim danom u svoje 103 godine bio u službi antikrista, pa se poželio ispovjediti, brbljarije bile bi promašene. Ali mi jedni o drugima, pa tako ni o Josipu Manoliću, ne znamo ništa. Svejedno je pritom kako se deklariramo i u kakvim odorama naokolo šetamo. Miljenko Jergović za svoj blog.