Mimohod za one koji ne nose crne uniforme
Jergović: Bojan Glavašević, kolone tuđih sjećanja i žalosne ide vukovarske
Bojan Glavašević radi nešto slično onome što je radio njegov otac. Ali naravno da Bojan nije junak. “Herojstvo nije nešto što se bira. To je nešto što se događa najboljim ljudima kad su suočeni s najgorim što čovječanstvo ima za ponuditi, baš zato jer su oni potpuna suprotnost tome, utjelovljena u običnim, svakodnevnim ljudima.” (Kao što sam kaže u spomenutom tekstu o ocu.) Ali kao što Siniša Glavašević nije bio ratnik, niti je i na koji način sudjelovao u ratu, nego je samo do kraja dosljedno radio svoj mirnodopski posao, vodeći računa o društvenome dobru po cijenu vlastitoga stradanja, tako o tom istom društvenom dobru, radeći dosljedno svoj mirnodopski posao, nastavlja voditi računa Bojan Glavašević. I opet je riječ o osamljeničkom poslu i o riječima, koje su važne gradu, svijetu i zajednici, premda ih na pravi način čuju malobrojni. Razlika je što sinovljev posao ne iziskuje nikakvo herojstvo. Već i to je dosta da znamo da je očeva žrtva imala smisla. Miljenko Jergović
