Ministarstvo nekulture
Jergović: Aleksandra Prijović i Dara Bubamara milenijski su projekti hrvatskog Ministarstva kulture
Zajednički kulturni prostor mora, dakle, postojati, dok god postoje ljudi koji imaju potrebu za kulturom. A svi ljudi imaju potrebu za kulturom, koja primarno proizlazi iz njihovih kulturnih identiteta i jezičnih ograničenja. Pitanje je samo ovo: želimo li zajednički kulturni prostor slobodnih i živih kultura, tojest onoga što predstavlja vrhunce duha pojedine zajednice, ili želimo zajednički kulturni prostor ideološki porobljenih, obespamećenih i onepismenjenih društava. Upravo je ovo drugo u godini 2023. trijumfiralo u Hrvatskoj. Upravo to je našlo izraz u pet Arena i 90.000 uglavnom vrlo mladih Hrvatica i Hrvata koji s oduševljenjem dočekuju i ispraćaju Aleksandru Prijović. Uništavanje jednoga zajedničkog kulturnog prostora, gušenje i zatiranje žive i fluentne nacionalne kulture, koja je u prirodnoj komunikaciji, prelijevanju i prožimanju s bliskim i susjednim kulturama, dovodi do stvaranja nekoga drukčijeg zajedničkog kulturnog prostora, na kojemu vladaju drukčija pravila i promoviraju se neke druge estetike. Odlukom da ne otkupljuje knjige srpskih i bošnjačkih pisaca objavljivane kod hrvatskih nakladnika, Ministarstvo kulture i medija Nine Obuljen Koržinek posredno je pridonosilo stvaranju platforme na kojoj će Aleksandra Prijović okupljati 90.000 duša i uprihoditi dva milijuna i sedamsto osamdeset tisuća eura. Miljenko Jergović za svoj blog.