Treperi slave toksični maskulinitet čime i sami postaju dio problema
Je li glazbeni žanr trap zapravo mizoginija upakirana u pop fenomen?
Ako ste milenijalka koja je uz to i feministica, možda će vas prestraviti broj mladih djevojaka koje na koncertu vrište dok im Hiljson Mandela s ružičastim pletenicama ushićeno naređuje da ga mole i preklinju da pjeva „Neće ku***“. Šoubiz? Možda, ali ostaje činjenica da ta mentalna slika dokazuje kako je lako manipulirati masom djevojaka i tjerati ih da se ponižavaju pred popularnim muškarem na poziciji moći. Gotovo distopijski prizor: muškarac zove svoje frendove da se grupno seksaju s djevojkom koja je „nimfomanka“, „drolja“, kroz nju je prošla „magistrala k****”, a mlade djevojke u transu pjevaju. Takvi tekstovi koji su više pravilo nego iznimka objektiviziraju i ponižavaju žene… Ukratko, neki trendovi s društvenih mreža zapravo su mizoginija upakirana u pop fenomen. No, generacija Z ograđuje se od bilo kakve kritike pod izlikom da je u današnjem liberalnom društvu “fašistički” kritizirati glazbu. Ili bilo što drugo. Elle
