Jagatić: Zašto slušatelji u Hrvatskoj nemaju pojma što se sluša u susjednim državama, a pogotovo u Srbiji? - Monitor.hr
27.08. (19:00)

Ne pušta ih se na radijima, ali ih se sluša

Jagatić: Zašto slušatelji u Hrvatskoj nemaju pojma što se sluša u susjednim državama, a pogotovo u Srbiji?

Sva sreća da nova generacije ne sluša muziku gledajući odakle dolazi već isključivo je li dobra i sviđa li im se. Isključivo po osobnom ukusu. Za razliku od većine urednika po hrvatskim medijima koji će prvo provjeriti da nije slučajno izvođač iz Srbije. Jer…. Prosječni konzumenti muzike u Hrvatskoj, koji slušaju svoju lokalnu radio stanicu, ili pak neku s nacionalnom koncesijom, u pravilu nemaju pojma što se događa na muzičkoj sceni u Hrvatskoj, a kamo li u regiji, odnosno kod naših susjeda. Za razliku od naših susjeda koji uredno emitiraju pjesme hrvatskih izvođača poput Hladnog piva, TBF-a, Gibonnija, grupe Film, Haustora, Darka Rundeka itd. zbog čega brojni hrvatski muzičari i nastupaju širom regije. Osim što novi, mladi izvođači teško dolaze do izražaja, muzičari iz regije gotovo nikada ne uspijevaju dobiti pažnju u hrvatskim medijima. Pa čak i kada je u pitanju slovenska grupa Joker Out koja je nakon što je predstavljala Sloveniju na Eurosongu 2023. godine doslovce osvojila Europu. Dakako da je još gora situacija kada govorimo o muzičarima iz Srbije jer u Hrvatskoj rat još uvijek traje i nema popuštanja „neprijateljima“, niti im treba dati prostora u medijima. Bez obzira na to što brojni srpski izvođači pune klubove i dvorane u Hrvatskoj jer ih publika jednostavno voli i želi… Dubravko Jagatić za Muziku.


Slične vijesti

26.11. (17:00)

Zagrijavanje za Doru

Jagatić: Kako odabrati nasljednika Baby Lasagne

Ove godine je čak 221 autora i autorica poželjelo pobijediti na DORI, hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Rekordan broj prijava u povijesti DORE. Nije ni čudo s obzirom na fenomenalan uspjeh Baby Lasagne prošle godine. Čim je publika Eurosonga čula „Rim tim tagi dim“ odmah su zaključili da se zna pobjednik, za razliku od hrvatskog žirija koji nisu prepoznali sav potencijal te pjesme stavivši ga u rezervu. Za sada se zna da će se održati u drugoj polovici veljače, iako nije još uvijek poznato gdje, kao ni točno kada. Navodno je organizatorima važno da DORA bude vrhunski televizijski show u kojemu ima za svakoga ponešto. Potpuno pogrešno! Ako je DORA natjecanje za pjesmu Eurovizije onda bi žiri trebao odabrati od 221 pjesme one za koje misli da su konkurentne na globalnom tržištu i imaju realne šanse ostvariti izniman uspjeh na globalnoj sceni. Bez pogodovanja lokalnim skladateljima, nečijim privatnim interesima, sinovima i kćerima svojih kumova ili pak predstavnicima dijaspore koji su ‘dali sve od sebe’ da njihov ‘talentirani’ rodijak barem nastupi ako već ne i pobjedi. Dubravko Jagatić za Doru

13.11. (09:00)

Ako već nema takve ustanove, treba je... ustanoviti

Jagatić: Zašto Zagreb nema svoj Jazz klub?

Kako je moguće da glavni grad Hrvatske danas nema niti jedan jazz klub u kojem bi mogli jazz muzičari svakodnevno zalaziti? Novi meeting point ljubitelja jazza. Klub u kojem bi Kokanović, koji i dalje uporno dovodi najveća imena sa svjetske jazz scene putem Zagreb Jazz festivala kao i jazz festivala Backstage Live Pula mogao kontinuirano dovoditi i dalje vrhunske jazz muzičare. Klub u kojem ćete uvijek uhvatiti predstavljanje nekog novog jazz izdanja. Ili pak povesti svog prijatelja koji vas je prvi put posjetio u Zagrebu a znate da voli jazz. Jasno je da živimo u kapitalizmu, tržište je otvoreno i da su sve opcije moguće, te da nema prepreke da se neki ugostitelj sklon jazzu (ukoliko postoje takvi) uhvati u koštac s vođenjem jednog takvog kluba u kojem su cijene umjerene (nije lako živjeti od jazza) a ponuda pića odlična. Muzičari nisu ugostitelji, niti menadžeri, a jazz muzičari još manje, no sigurno negdje postoji netko. Dubravko Jagatić za Muziku

03.11. (19:00)

Glazbeni program u podbačaju

Jagatić: Muzika za gluhe, slijepe i nijeme urednike HRT-a

Ako nečega ima u velikim količinama u Hrvatskoj onda su to sigurno bez svake sumnje glazbeni festivali posvećeni svim glazbenim žanrovima. Vrhunac glazbene produkcije HRT-a je prijenos DORE i Eurosonga, dodjela nagrade Porin, show program poput The Voicea ili pak A strane i to je to. Što se doista događa na sceni, tko puni dvorane, čiji su koncerti najposjećeniji, koga muzički kritičari najviše hvale, tko su nove zvijezde u usponu je za njih nevažno. Samo u Zagrebu su ove godine nastupili Grace Jones, Khruangbin, Steel Panther, The Hu, Thievery Corporation, Body Count, Dropkick Murphys, Einstürzende Neubauten, Jesus and Mary Chain, Nick Cave itd. Jazz zvijezde dolaze sa svih strana svijeta, a nije nešto popraćen niti INmusic. Dosta je neobjašnjivo i teško za shvatiti zašto se u programu Hrvatske televizije ne nalazi niti jedna jedina emisija posvećena aktualnoj hrvatskoj pop rock sceni. Jednako teško kao i shvatiti zašto ne informiraju svoje gledatelje o događanjima i zvijezdama (ne uključujući skandale) s globalne pop rock scene. Dubravko Jagatić za Muziku

01.11. (14:00)

Vrijeme je za jazz

Jagatić o novom albumu grupe Chui: Njihov najbolji do sad

Svakim svojim albumom pomiču granice jazza i svaki put je teško zamisliti da i dalje mogu ponuditi nešto novo, bolje i drugačije kada su se već odavno dokazali kao vrhunski predvodnici novog jazza u Hrvatskoj. Svaki njihov novi album nailazi na hvalospjeve i često su među najboljim albumima objavljenim u Hrvatskoj te godine. Pojačani groove, plesni ritmovi i vrhunska svirka doprinijeli su da album „Do zvijezda“ zvuči toliko moćno i podatno kao malo koji rock, a kamoli jazz album. Uz svu vještinu muziciranja, album karakteriziraju vrhunski aranžmani i nevjerojatna usklađenost njih sedmorice koja na momente zvuči kao da je u pitanju neki Big band orkestar. Dubravko Jagatić za Nacional.

14.06. (20:00)

Svjetski, a naše

Jagatić o Myceni: Mračna psihodelija koja ima smisla

Izuzetno zanimljivo glazbeno ostvarenje u kojem glavnu riječ ima električna gitara, ali uz vrlo psihodeličnu glazbenu podlogu koja na momente zvuči nekontrolirano i razuzdano, ali i kao pomno usklađeni heavy metal odsviran od glazbenika koji su se našli na nekom death/black/trash metal festivalu. No uz Vrhovčevo precizno sviranje gitare i vrlo naglašene bas linije, Mycena djeluje kao dobro osmišljena grupa koja spaja psihodeliju i rock kroz jedan puzajući, spor i težak zvuk u kojem ravnopravno mjesto uz gitaru, bas i bubanj imaju saksofon i klarinet. Dubravko Jagatić za Nacional