Jack White ‘Entering Heaven Alive’ – nježna strana Whiteove kreativne bipolarnosti - Monitor.hr
25.08.2022. (07:00)

Nikad dosta bijelog Jacka

Jack White ‘Entering Heaven Alive’ – nježna strana Whiteove kreativne bipolarnosti

Jedno lice Jacka Whitea je lice istraživača nemirnog duha. Taj Jack White nemilosrdan je prema glazbenim žanrovima koje spaja i premrežava, također uvijek spreman pronaći neki novi zvuk električne gitare čiji riff će repetitivno divljati na ritam bliži hip-hopu nego rocku. Drugo lice Jacka Whitea je lice krutog glazbenog tradicionalista. Taj Jack White je lirska duša kojoj najviše odgovara pratnja akustičnih instrumenata, često i violine kojima odlazi u daleke krajolike prošlosti američkog folka u reanimaciji njegovih postulata lišenih svakog upliva modernog razmišljanja. Novi album spada u ponajbolja ovogodišnja pastiche ostvarenja, obzirom da zvuči kao da 1980te još nisu izmišljene, kao što i potvrđuje Whiteovu pronicljivost u prezentaciji svog multipraktičnog talenta jer bi miješanje ovih pjesama s onima koje se nalaze na ovogodišnjem „Fear Of The Dawn“ bilo poput nekog glazbenog bipolarnog poremećaja. Ravno do dna


Slične vijesti

Nedjelja (08:00)

Pljunuti Bob, ali ipak - original je original

Izašao soundtrack album za nadolazeći film o Bobu Dylanu, na Ravno do dna kažu – ‘uncanny’

Izraz uncanny resemblance u engleskom jeziku odnosi se na zapanjujuću ili nevjerojatnu sličnost između dvije ili više stvari koja je toliko izvanredna ili iznenađujuća da djeluje jezivo ili uznemirujuće. To je obično i pojam koji se koristi kad u nekom filmu glumac “skine” stvarnu osobu toliko dobro da na trenutke zaboravite da to što gledate nije ta osoba nego glumac. U Chalametovom slučaju, glumac je trebao naučiti svirati gitaru (zlobnici bi rekli da mu nije trebalo mnogo da dosegne Dylanovu razinu, ali zlobnici nemaju pojma).

Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima. To ne znači da su ove pjesme bezvrijedne; u njih je uloženo mnogo truda i dobro je da postoje njihovi zapisi, no pitanje je koliko će puta čovjek odlučiti poslušati kopiju nečega, koliko god solidnu, prije nego što se vrati pravoj stvari. Ivan Laić za Ravno do dna

20.01. (11:59)

Green Day su objavili novi, politički angažiran, album “Saviours”

05.10.2023. (19:18)

Stražarni Lopov, najpoznatiji zagrebački underground bloger objavio zanimljiv kompilacijski album

30.12.2022. (12:57)

Najbolji domaći i regionalni albumi u 2022. prema izboru Ravno do dna

29.12.2022. (14:00)

Plesnim ritmovima u Novu godinu

GOAT – Oh Death: švedski vudu Residentsi

Na svom četvrtom i najboljem albumu su u pakleni vudu koktel izmiješali drogirani funk Sly & The Family Stonea i Funkadelica, afrobeat Fele Kutija, zambijski psych-rock, glam, plesniji post-punk, psihodeliju pa čak i garažu i malo free jazza. Dojam da prisluškujete neki mistični ritual pospješen je tekstovima koji su u većini od ovih deset pjesama bliži mantranju nego uobičajenim pop pjesmaricama, mantranju koje je upravo idealan alat za predstavljanje relativno kaotičnog koncepta o krugu života, točnije o smrti i ponovnom rađanju. Ravno do dna

26.12.2022. (19:00)

Ma Elvis je car

Elvis Stanić Group – Insomnia (2022): Dvije godine pandemije iz ugla preskrušenog smooth jazza

Globalno rezimirajući, Elvis Stanić se kroz tri i pol decenije dugačke karijere okušavao u svačemu od popa, elektronike i rocka sve do world-musica, klasike, glazbe za teatar, razne namjenske specifikacije i, naravno, jazza. U svemu tome je stalno prednjačio koherentnošću s kompleksnim atributima i ovdje, na ovome albumu, prvom nakon podulje pauze od čak 5 godina, ponovno se vratio jazzu. Sasvim solidan album koji podilazi zahtjevima mainstream auditorija što ne ferma jazz nego supstrakte utkane u njega. Da je bilo više hrabrosti (a i drskosti) u konceptu jer je sama inicijacija pandemijskog karaktera, ovo je mogao ispasti vrstan, daleko konkretniji rad. Terapija

22.12.2022. (12:45)

Hladno pivo obilježava 25 godina albuma ‘Desetka’

16.12.2022. (21:00)

Imamo što za slušat

Muzika: Najbolji domaći albumi 2022.

Pred kraj svake godine, tradicionalno, redakcije slažu liste najboljih albuma godine. Ujedno su to i njima najdraži. Nagrada je to bez kipića i ceremonije, no od velikog značaja prepoznavanja izvrsnosti. Tri su albumske liste ove godine – najbolji inozemni albumi su već objavljeni, najbolji domaći albumi (uključuje cijelu regiju, no bitno je da se eksponira kod nas) te zasebne liste muzika.hr kolektiva. Evo prih deset (Muzika)

  1. Senidah – Za tebe
  2. Mimika Orchestra – Altur Mur
  3. čuvarkuća – curino cvijeće
  4. ###– Nasilno
  5. Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
  6. Hiljson Mandela – Mandela Effect
  7. J.R. August – Still Waters
  8. Sjeverozapad – Pomrčina
  9. Ether – Bitke na makovim poljima
  10. Ukleti Dukat – Odavno s druma
18.11.2022. (13:00)

Slava otrcanosti

Warhaus – Ha Ha Heartbreak: moderni šlageri za moderna vremena

O šlagerima se danas ne misli bogzna što, no baš je šlager prototip onoga što danas trpamo u nazivnik “pop”. Upravo je belgijski pjevač Maarten Devoldere ili Warhaus jedan od tih ‘šlager pevača’ koje se ne bi trebalo vrijeđati jer njegovi su moderni šlageri za moderna vremena pop kako ga shvaćaju oni koji u pravilu ne slušaju pop glazbu, već posežu za nešto alternativnijim, žešćim ili mračnijim zvukom. Novi album traje 39 minuta koje se čine kao 15 i zato što je glazba, iako obojana svim onim sladunjavim šlager elementima poput otrcanih orkestracija i lepršavih klavirskih ukrasa, melodične, ali pretežito mračne gitare i, manje očekivano i zanimljivo, pametno iskorištenim bas klarinetom, u suštini mekani, nenapadni moderni disco idealan za maglovitu nedjelju popodne, intimni after party, uvod u “Netflix and chill”, večernju šetnju parkom poslije kiše ili cijeli niz takvih i sličnih otrcanih aktivnosti. Ravno do dna

14.11.2022. (20:00)

Dub it up!

Noise Unit – Cheeba City Blues: Solidno, s dionicama koje tek popunjuju prostor

Stari side projekt Bill Leeba iz kanadskih Front Line Assembly imao je nekoliko transformacija, no nikad nije zapadao u oscilacije premda je bilo isto toliko pauza u djelovanju. Sam projekt je bio zaseban segment za ideje koje Leeb nije mogao realizirati unutar matičnog benda usmjerivši se u teže prohodniji dio industriala i klasičnog EBM-a nerijetko lunjajući po eksperimentima, psihodeliji, a bome i technu. Nakon podužih pauza, ovaj 8. po redu posve iskače neočekivanim stilskim zaokretom u dub s nekoliko inačica poput dubstepa, cyberpunka i d’n’b-a. Ustvari “Cheeba City Blues” je nedovršeno zdanje u vrlo labilnoj strukturi, takoreći najlabavijoj koja se od njega ikad dobila. Postoje pjesme koje dižu smisao cjeline, ali i dosta njih koje se praćkaju po plićaku bez ikakve fokusiranosti. Terapija