Power Play
Izvedba o kojoj se priča
Jedinstveni Goran Bare! ❤
Objavljuje B strana u Ponedjeljak, 14. siječnja 2019.
Jedinstveni Goran Bare! ❤
Objavljuje B strana u Ponedjeljak, 14. siječnja 2019.
Četvrtak i petak u Boogaloo-u bio je rezerviran za velike slavljeničke svirke velikog Bareta i njegovih Majki. Vinkovački rocker je u pratnji provjereno dobrih glazbenika okupljenu publiku proveo kroz svoju četrdeset godina dugu karijeru. Muzika, Ravno do dna, Index, Jutarnji, Forum
Bare će s Majkama, kroz dva live koncerta, danas i sutra obilježiti četrdeset godina karijere u zagrebačkom klubu Boogaloo. Miljenik domaće rock scene, koji svojim životom, pričom, stavovima i više od svega stvaralaštvom, zauzima veliko mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, na zagrebačkim će koncertima izvoditi hitove poput „A ti još plačeš“, „Budi ponosan“, „Baretov blues“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Teške boje“ i još mnoge druge. Svi su upoznati s njegovim teškim životnim putom, tragedije koje su obilježile njegovo odrastanje i zreliju dob, mnogima su pak, izvor svijetla i utjehe. Večeras i sutra od 20 sati. Ima i temu na Forumu… Evo kako je izgledalo na velikom koncertu u Domu sportova prije dvije godine. Monitor
Na veselje vjernih fanova, 21. i 22.11.2024. Goran Bare će s Majkama, kroz dva koncerta, obilježiti četrdeset godina karijere u zagrebačkom klubu Boogaloo. Miljenik domaće rock scene, koji svojim životom, pričom, stavovima i više od svega stvaralaštvom, zauzima veliko mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, na zagrebačkim će koncertima izvoditi hitove poput „A ti još plačeš“, „Budi ponosan“, „Baretov blues“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Teške boje“ i još mnoge druge!
Bare već od ranih osamdesetih u rodnim Vinkovcima započinje glazbenu karijeru, a 1984. godine osniva bend Majke, koji vrlo brzo postaje prepoznat kao kvalitetan i autentičan bend. Sredinom osamdesetih održavaju prve važnije koncerte, u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji, a 1987.godine snimaju i prvi promo materijal „Majke zauvijek“.
„Razum i bezumlje“, prvi je studijski album, koji snimaju 1990. godine. Iste godine domaći kritičari proglašavaju ga rock albumom godine. Početkom rata, originalne Majke se rastaju i više nikad ne sastanu. U to hektično doba, pod pseudonimom Hali Gali Halid, Bare snima samostalni mini album, koji donosi kontroverzne i legendarne hitove „Hajde da se drogiramo“ i „Mirela“.
Drugi studijski album „Razdor“, Majke snimaju 1992.godine te nakon njega još četiri albuma. 2000.godine Bare raspušta Majke i kreće u solo nastupe s pratećom grupom Plaćenici. Velikim povratničkim koncertom, na kojem snimaju i live album „Unplugged“, Majke 2008.godine potvrđuju ponovno ujedinjenje.
2011. godine objavljuju album „Teške boje“ za kojeg osvajaju šest nagrada i čak jedanaest nominacija za Porina. Isto se ponovilo i 2018.godine, kada su za posljednji studijski album“Nuspojave“ osvojili Porina za rock album godine.
Baretov izazovan životni put, tragedije koje su obilježile njegovo odrastanje i zreliju dob, nama ostalima su pak, izvor svijetla i utjehe. Baš poput omiljene kožne jakne, koju nosimo na sve i u svakoj prilici, ne gledajući tragove nošenja, slušamo i pratimo Bareta iznova i iznova jer nam pruža osjećaj poznatog, domaćeg i ugodnog. Osjećaj da nismo sami.
Ulaznice: Entrio 25 eura
Spoj, kako i sam Goran Bare navodi u popratnom tekstu nedavno objavljenog reizdanja, Sonic Youtha i Halida čak i u ideji je zvučao kao produkt pomaknutog uma ili kakve pijano-drogirane zajebancije, u svakom slučaju nečega što ne biste očekivali od vinkovačkog odgovora na Stoogese. Premda „Vo-zdra“ ima obilježja neformalnog, zafrkantskog izdanja, na njemu je bilo itekako zanimljivih glazbenih rješenja poput mračnih, potmulih riffova uvodne „Samo noćas da zaboravim tugu“ ili valjda najsirovijeg mogućeg blues rocka u „Samo za tebe“. „Mirela“ bi se bez zavijajućeg glasa lako mogla naći na repertoaru nekog od tih dana prilično brojnih noise bendova, ali i kakvog eksperimentalnijeg etno izvođača. Ravno do dna
Na bini su bili Goran Bare i Majke i nastupali više od dva sata u formaciji, ‘scenariju’ i sa set listom s kakvima nastupaju, može se reći, bilo gdje. Dodatnom investicijom mogu se smatrati led ekrani, barski stolac za Bareta i tepih ispod njega. Sve drugo odradila je glazba, ili možda bolje reći: pjesme. Pa i u smislu gledanja na kulturu spektakla, Bare i Majke su ušli u onaj najviši dom, a to je da su same pjesme spektakl i Baretova pojavnost ti po koje je publika došla sinoć u najvećem broju. Bio je to karizmatik koji je svojim osjetom vodio publiku gdje je želio i to u savršenoj usklađenosti s bendom. S takvim Baretom na čelu, oni su isto isporučili vruću žeravicu od rock svirke. Arena je bila, što bi se reklo, popunjena zvukom, a Domaćinovićeva gitarska sola su parala zrak. Nije postojao niti jedan trenutak za sumnju tijekom večeri da se koncert s bendom i frontmenom takve magnitude upravo trebao održati u najvećem zagrebačkom zatvorenom prostoru. Ravno do dna
Proslavljeni hrvatski rocker Goran Bare i grupa Majke održali su koncert za pamćenje u Areni Zagreb, nakon što je njihov koncert u Ciboni otkazan zbog tehničkih razloga. Najveći je to koncert na aktualnoj turneji vinkovačkog pjevača i njegovog benda. Jutarnji
„Razdor“ je opasna i mračna ploča. Ona koja vas gurne duboko ispod površine, tamo zadrži, ali nakon nje izađete okupani nekom novom snagom za dalje, jer, eto, čujete neki glas kojem je gore nego vama. Glas koji krvari od dosade već na samom početku dok osjećate da vam moćni riff reže utrobu kako bi i tamo usadio taj impuls „momka iz proklete kuće“ (a tko se usred rata ne osjeća momkom iz proklete kuće, taj ima sasvim drugu vrstu problema u shvaćanja realnosti). Za tog „momka“ je životno sranje započelo još ’89-te i on se dobro osjeća samo kad je daleko od kuće i kad se ničega ne sjeća. Iskazano kroz naslove pjesama; „Krvarim od dosade“, „’89“ i „Dobro se osjećam“ predobar je niz za istjerati demone iz sebe, a ploča je tek krenula. Ravno do dna
Davorin Bogović nedavno je kod Stankovića izjavio za Bareta kako je on u “rokenrol ubačen, te da zna sve moguće narodnjake i da ih pjeva s guštom“. Njegova izjava pokrenula je lavinu komentara u kojima su mnogi osudili njegovu izjavu, poručujući mu kako je Goran Bare za njega ‘institucija’, ‘brend’, ‘nedosanjani san’. No, Bare zaista i je svirao narodnjake, kao Hali Gali Halid davne 1991. objavio je album Vo-zdra. Riječ je o albumu koji parodira narodnjake, a ne teškim narodnjacima koje je pjevao po nekim opskurnim mjestima. Inače, kroz godine Bare je prikupio cijeli niz nagrada, što struke, što publike, a zanimljivo je spomenuti kako Bare od ploče ‘Vrijeme’ isključivo živi od svoje glazbe, dakle kao profesionalni glazbenik, od 1996. godine. Dnevno. Slučaj su komentirali i na Forumu.
Nakon prvog dijela, Ravno do dna donosi nastavak biografskih članaka o Majkama: Osim medijskog proboja, 1989. godina bila je i kreativno važna za bend. Duspara kaže kako je tada “počeo kreativni boom Majki. Ne znam ni sam kako, ali pjesme su curile kao lude, imali smo dobro posloženu energiju, tada nam se otvorilo sve i krenuli smo. Sve se to upakirano u novu aranžmansku dimenziju. Počeli smo se ozbiljno pripremati za snimanje prvog albuma i pjesme su izlazile na vidjelo u pravom svjetlu. Donekle je stvar je u odrastanju. I Duspara se nadovezuje na dane pripremanja i snimanja albuma: “Sa sve više koncerata mijenjao se i bend, cijeloj je ekipi odgovarao tvrđi, sporiji i moćniji zvuk. ”
Sva (neočekivana) fama i oduševljenje bendom koju je iniciralo objavljivanje ranih snimaka došla je tek kasnije dok fascinacija “nultim” albumom Majki traje i danas, posebno imajući u vidu njegovo nedavno objavljivanje na vinilnom formatu. Ono što je bilo doista najvažnije u tom trenutku – Majke i njihove pjesme bile su spašene od zaborava, što je bila sudbina brojnih jugoslavenskih sastava koji su djelovali iz sredina mimo diskografskih i koncertnih centara, što god da se desi sa bendom u budućnosti. Budućnosti, koja je u slučaju Majki oduvijek bila neizvjesna. Iako su neko vrijeme pričali o razlazu, pogotovo nakon što je jedan od članova benda tragično poginuo, nastavili su svirati, što se pokazalo ispravnom odlukom. Ravno do dna donosi seriju članaka o Majkama.