“Smjelo ali uzbudljivo”, rekao je njegov šef kada je pročitao prijedlog. Ipak, Berners-Lee nije odustajao. Gradio je dio po dio komunikacijske mreže. Osmislio je URL (Uniform Resource Locator) kao web-adresu, koristio je HTML (Hypertext Markup Language) kako bi šifrirao poruke kako bi se mogle prikazati u različitim medijima, te HTTP (Hypertext Transfer Protocol) — kojim se određuje način komunikacije servera i pregledača. 30. travnja 1993. Znanstvenici u CERN-u su pokrenuli World Wide Web – mrežu. Time je počeo pobjedonosni pohod interneta. Naličje digitalnog premreživanja je dezorijentiranost i poplava informacija. U mreži svi mogu ponuditi svoje stavove, ideje, proizvode, vizije, istinite ili lažne. Donald Trump je pravi primjer. Pretraživači kao Google ili DuckDuckGo pomažu da se razdvoji žito od kukolja u naizgled beskonačnom polju informacija, no iza naziva kao što su Google, Apple, Facebook, Amazon ili Microsoft stoje interesi tih svjetskih koncerna. Oni po tom principu strukturiraju elektronski prostor. Takav način razmišljanja bio je stran Timu Berners-Leeju. Mogao je patentirati svoj pronalazak, ali je odlučio da to ne učini. Težnja za profitom je bila suprotna njegovu idealu slobodne razmjene informacija. Deutsche Welle