Ivo Pogorelić: Ja uvijek želim biti bolji i smatram da uvijek ima prostora za više - Monitor.hr
03.11.2019. (10:30)

Stremljenje savršenom

Ivo Pogorelić: Ja uvijek želim biti bolji i smatram da uvijek ima prostora za više

U povodu izdavanja novog albuma, koji se čekao dvadeset godina, Gloria je objavila intervju s Ivom Pogorelićem, kojeg su zatekli u prohladnom Pragu. U njemu, između ostalog, naš genijalni pijanist govori o svojim životnim navikama koje mu omogućuju vitalnost u 61. godini, boji glazbe, perfekcionizmu, manje poznatom interesu za izradu umjetničkog nakita i neostvarenoj životnoj želji da napravi maketu galije.


Slične vijesti

12.04.2023. (14:00)

Odlomak iz knjige Snježane Banović o osamdesetima ”Kronika sretnih trenutaka” koju uskoro objavljuje Fraktura

Snježana Banović: Odlazak u noć

Ivo Pogorelić - ekscentrični pijanista svetskog renomea

Upravo je podigao prašinu u Warholovom magazinu Intervju u kojem ga nazivaju mješavinom Oscara Wildea i Sida Viciousa, iako ne podnosi rock i sve njegove varijante. Za gornjogradski restoran Stara vura odabire trendovski, šljašteći sako koji mijenja nijanse, ovisno o svjetlu. Ima neku finu, vidi se, skupu (kao i sve na njemu) traka-kravatu i uske, pripijene hlače: izgleda kao Bog ili Mick Jagger, svejedno, Bog koji se spustio nabrzaka među nas smrtnike iz svog svemira da svjedočimo koliko je božanski svemoćan. Cijela Vura ostaje bez daha, no, ne zadržava se Bog dugo među nama smrtnicima, ne pije i ne jede, a sva ta pompa našega malog grada oko njega nije mu zanimljiva – zna da su za većinu ovdje njegov imidž i privatni život važniji od njegove rijetko viđene virtuoznosti. No, prizor u kojem Bog Ivo Pogorelić leluja između stolova Stare vure je za vječno pamćenje. Radiogornjigrad

21.12.2020. (20:30)

Koncert za klavir i maske

Pofuk: Pogorelić u Lisinskom za pamćenje. Dvaput

U dvoranu Lisinski zbog epidemioloških mjera smije ući samo 250 posjetitelja pa svima zainteresiranima Branimir Pofuk, koji je bio na oba koncerta, donosi sjajan opis doživljaja: Ne pamtim koncert Ive Pogorelića s kojeg nisam otišao s osjećajem da je Maestro ponovo nadmašio sam sebe, pomaknuo granice pijanizma, proširio zvučne obzore klavira i priredio još jedan koncert za pamćenje. I ne ponavljam se ja, nego taj osjećaj kada kažem da je tako bilo i ovaj put, kada je Ivo Pogorelić 5. i 6. prosinca svirao u ciklusu Lisinski subotom u Zagrebu… nisam se ni prve ni druge večeri mogao oteti dojmu da ne sjedim u koncertnoj dvorani, nego da sam pacijent nekog sanatorija ili zatvorenik neke kazneno-popravne ustanove koju je iz samilosti pohodio veliki umjetnik da nam malo uljepša tegobnu svakodnevicu. Tako raštrkani po cijeloj dvorani, s maskama na licu, doista smo mnogo više sličili pacijentima ili zatvorenicima… Na kraju druge večeri Ivo Pogorelić je izašao treći put na pozornicu da se pokloni, dozvan dugotrajnim pljeskom. Svaki par dlanova kao da je pljeskao za desetoro onih kojih nema. Prije nego što će se duboko pokloniti publici i otići, Pogorelić je dulje nego ikada prije, mnogo, mnogo dulje ukipljen stajao i gledao u dvoranu, gotovo praznu i u nas pod maskama. Činilo mi se kao pokušava shvatiti što to gleda i upamtiti svaku pojedinost tog prizora… – piše Branimir Pofuk za Večernji.

25.08.2015. (13:05)

Ovacije za „kralja“ glasovira Ivu Pogorelića

Uvod u jedinstvenu glazbenu večer na 66. Igrama bio je Divertimento za gudače, skladba koju je Béla Bartók skladao na vrhuncu snage i jedna je od njegovih najvedrijih i najpristupačnijih partitura. Uslijedio je Pogorelićev dolazak pred publiku sa Chopinovim Koncertom za glasovir i orkestar br. 2 u f-molu. Nakon uvodnog predstavljanja teme u orkestru, melodiju preuzima glasovir i tu počinje monolog, sjajna vladavina solista i njegovih interpretativnih umijeća. Idealna kompozicija za vrhunskog maestra, „kralja“ glasovira kako mu tepaju mediji i publika, Iva Pogorelića. Podsjetivši festivalsku publiku na svu svoju umjetničku veličinu bez premca, koju krase virtuoznost i jedinstvenost izričaja, maestro je „zasut“ ovacijama. Nakon Chopina i pauze uslijedio je Čajkovski. Serenadu u C-duru za gudački orkestar bivši je učitelj Čajkovskog Anton Rubinstein, koji je u prošlosti bio suzdržan i često kritičan u komentiranju radova svog bivšeg studenta, ocijenio kao skladateljevo najbolje djelo što su sjajno publici predstavili Komorni studio Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Zoltána Kocsisa.

Daroviti umjetnik i pijanist vanserijskog umijeća ili „genije“ kako ga je nazvala slavna Martha Argerich, Ivo Pogorelić glazbu je počeo učiti sa sedam godina, a naobrazbu nastavio na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Nakon debija 1981. u newyorškom Carnegie Hallu bilježi trijumfalne nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama diljem svijeta i nastupa s vodećim svjetskim simfonijskim orkestrima. Posljednji put maestro Pogorelić na Igrama je nastupio 2011. godine što je nakon 26 godina pauze bio njegov veliki povratak na Igre praćen nevjerojatnim interesom publike, baš kao što je bio slučaj i s ovim koncertom za koji su ulaznice danima unaprijed bile rasprodane. Još jedan maestro na koncertu je bio Zoltán Kocsis, mađarski pijanist, dirigent i skladatelj svjetskog glasa. Osim što je nastupao uz najistaknutije svjetske orkestre kao što su Berlinska, Kraljevska i Bečka filharmonija, simfonijski orkestri Chicaga i San Francisca, redoviti je gost najuglednijih međunarodnih festivala u Edinburghu, Parizu, Salzburgu, Pragu i drugima. Od 1997. umjetnički je ravnatelj Mađarske nacionalne filharmonije s kojom je i nastupio na Dubrovačkim ljetnim igrama 2000. godine kad je održao dva koncerta, kao pijanist i kao dirigent. Vlasnik je uglednih međunarodnih nagrada i priznanja, nosi i titulu ambasadora mađarske kulture, a čeka ga još jedan nastup na 66. Igrama, i to sutra, 25. kolovoza kad će na završnom koncertu ravnati Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije.

Ovu iznimnu koncertnu večer za pamćenje u sklopu glazbenog programa 66. Dubrovačkih ljetnih igara, podržali su Bajadera i novi partner Igara Kraš, a koncert je privukao i veliki broj domaćih i stranih uglednika iz javnoga i poslovnoga života, uključujući i mađarskog državnog tajnika nadležnog za kulturu Pétera Pála Hoppála. Iscrpnije…

21.08.2015. (19:02)

Pogorelić nakon četiri godine ponovno u Dvoru

Daroviti umjetnik i pijanist vanserijskog umijeća ili „genije“ kako ga je nazvala slavna Martha Argerich, Ivo Pogorelić glazbu je počeo učiti sa sedam godina, a naobrazbu nastavio na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Nakon debija 1981. u newyorškom Carnegie Hallu bilježi trijumfalne nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama diljem svijeta i nastupa s vodećim svjetskim simfonijskim orkestrima. Hvalospjeve kritičara prati i iznimno oduševljenje glazbenih entuzijasta diljem svijeta, pa izvedbe ovog umjetnika na nosačima zvuka bilježe najbolju prodaju među klasičnim glazbenicima uopće. U sezoni 2013./2014. održao je trijumfalne koncerte u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Litvi, Austriji, Švicarskoj, Japanu i Francuskoj, gdje je tisak odao priznanje njegovim izvedbama riječima: “Povratak kralja“. Poznat kao veliki humanitarac, prvi je umjetnik kojemu je UNESCO, davne 1987., dodijelio visokocijenjeni naslov ambasadora dobre volje. Posljednji put maestro Pogorelić na Igrama je nastupio 2011. godine što je nakon 26 godina pauze bio njegov veliki povratak na Igre praćen nevjerojatnim interesom publike, baš kao što je slučaj i s ovim koncertom za koji su ulaznice već danima rasprodane.

Jo jedan maestro na koncertu je Zoltán Kocsis, mađarski pijanist, dirigent i skladatelj svjetskog glasa, koji je glasovir počeo svirati već kao petogodišnji dječak, a u osamnaestoj godini postao poznat van granica domovine. Osim što je nastupao uz najistaknutije svjetske orkestre kao što su Berlinska, Kraljevska i Bečka filharmonija, simfonijski orkestri Chicaga i San Francisca, surađivao je s velikim dirigentima Claudijom Abbadom, Lovrom von Matačićem i drugima, redoviti je gost najuglednijih međunarodnih festivala u Edinburghu, Parizu, Salzburgu, Pragu i drugima. Od 1997. umjetnički je ravnatelj Mađarske nacionalne filharmonije s kojom je i nastupio na Dubrovačkim ljetnim igrama 2000. godine kad je održao dva koncerta, kao pijanist i kao dirigent. Vlasnik je uglednih međunarodnih nagrada i priznanja, a nosi i titulu ambasadora mađarske kulture. Kocsis će ravnati Komornim studijom Zagrebačke filharmonije, ansamblom osnovanim 1971. sa željom da mladi članovi orkestra dobiju priliku muzicirati u komornom sastavu te se afirmirati kao solisti. Nakon višegodišnje stanke, sastav je novi glazbeni zamah dobio pod vodstvom koncert majstora Sidonije Lebar i Martina Draušnika.

Ovu iznimnu koncertnu večer u sklopu glazbenog programa 66. Dubrovačkih ljetnih igara podržali su Bajadera i novi partner Igara Kraš. Iscrpnije…