Nekadašnji savjetnik Mosta Ivica Relković u ovom članku pokušava biti savjetnik cjelokupne oporbe, što joj je i kako činiti: U slici onoga što je devedesetih godina bio HDZ, u prilici onoga što je dvijetisućitih bio SDP, hrvatski birači (za razliku od birača iz većine okolnih država) nisu skloni tražiti pet “trećih opcija”, nego jednu. Pojavi li se takva opcija, sve ostale nestat će kao da ih nije ni bilo (poput Laburista i ORaH-a). Hrvatski birači traže novu opciju hrabriju od Laburista, organiziraniju od ORaH-a, mudriju od Mosta i ozbiljniju od Živog zida. Jutarnji
[expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]I traže one čija imena i prezimena vezuju uz nešto već ostvareno. Traže prethodno dokazanu hrabrost, umješnost, mudrost i ozbiljnost. Toliko se u Hrvatskoj dugo potencira biranje “imena i prezimena”, a ne poslušnika skrivenih iza kratica stranaka, da u svim sljedećim izbornim ciklusima najveći potencijal imaju nestranačke (nezavisne) liste. Da, čak i na parlamentarnim izborima za koje će mnogi reći da ih je nemoguće pripremiti bez “čvrste strukture”, najveće šanse ima mreža nezavisnih lista u svih deset (jedanaest) izbornih jedinica. Svaki pokušaj da se oko jedne osobe kao lidera i stranke kao njezina alata okupe oni koji će donijeti ključnu političku promjenu u Hrvatskoj završit će neuspjehom. Samo tim od desetak izvrsnih kandidata koji nitko nikome nije lider ni vođa, samo deset puta po deset-dvadeset timova po izbornim jedinicama koji čine zajedničku opciju, uvjerit će birače da se napokon okupila hrvatska izvrsnost kojoj ne treba lažni neupitni lider (koji često ne zna ni vlastitu struku, a kamoli išta šire od toga) i kojoj može povjeriti državu.[/expand]