Ivica Đikić: SP abecedarij - Od Argentine do Žabokrečine - Monitor.hr
20.07.2018. (22:08)

Pri kraju smo SP-a

Ivica Đikić: SP abecedarij – Od Argentine do Žabokrečine

Dobar, rezimirajući pregled proteklog Svjetskog prvenstva napisao Ivica Đikić u formi abecedarija, sve bitno je tu: Ovaj abecedarij nastao je kao plod pritisnutosti refleksnim porivom da se pruži zdravorazumski otpor počesto kičastoj i tupavoj kolektivnoj euforiji, s jedne strane, i iskrenim divljenjem nevjerojatnom sportskom podvigu hrvatske nogometne reprezentacije, s druge. Jedno je neodvojivo od drugog, ali takva je narav sporta, i to ne samo onog koji je dosegao takvu planetarnu popularnost i takav utjecaj, i ne samo u hrvatskom slučaju: plemenitost i ljepota igre, talent i pozitivne emocije isprepliću se s nacionalizmom, političkim zloupotrebama i imperativom monolitnosti po principu nacije i vjere


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Da sažmemo

Đikić: Osmero za Pantovčak

Od osam predsjedničkih kandidata i kandidatkinja, dvoje ih uživa podršku lijevih i liberalnocentrističkih stranaka, dok ih je šestero smješteno na potezu od desnog centra do krajnje desnice. Takav ideološki odnos snaga značajno će, među ostalim faktorima, odrediti ishod prvog kruga izbora. Milanoviću ide na ruku kratka kampanja s božićnim blagdanima, Primorac nije pridobio simpatije ni svih HDZ-ovih birača, Selak Raspudić najviše se okomljuje na Milanovića, dok je kampanja Ivane Kekin bila energičnija, modernija i sadržajnija u odnosu na kampanje svih ostalih kandidata. Bulj svoju političku ponudu temelji na populističkom širenju ksenofobije i šovinizma, dok su Lozo i Jonjić na sličnom tragu, ali nešto intelektualno potkovaniji. Zagrebački poduzetnik Tokić Kartelo svoje političke pokušaje koristi kao neki oblik promocije i razbibrige koju si može priuštiti. Ivica Đikić za Novosti.

12.12. (18:00)

Kad ga već tumače kako žele...

Đikić: Zloduh Ustava

Većina donedavnog sastava Ustavnog suda, predvođena predsjednikom Miroslavom Šeparovićem, razotkrila se kao skupina pravnika neopterećenih tekstom Ustava i temeljnim načelima prava, te sklonih kreativnim tumačenjima “duha Ustava”. Premda se ustavni stručnjaci donekle razilaze u pogledu poteza Šeparovića i družine, uvjerljiviji su i logičniji argumenti onih koji tvrde da su “Izvješćem” prekršeni Ustav i zakoni, odnosno da se Ustavni sud – pod egidom obrane ustavnog poretka i vladavine prava – samovoljno i bez obavještavanja bilo koga prometnuo u ustavotvorca, i to u pitanju koje se izravno tiče Ustavnog suda.

Zašto se Šeparović opredijelio za diverzantski pristup i maksimalnu konspiraciju? Vjerojatno stoga da ne dovede u pitanje reizbor dvojice kandidata iz HDZ-ove kvote, Šumanovića i Mlinarića, jer nije teško pretpostaviti da bi SDP i Možemo! uložili veto na odabir ljudi koji glasaju za javno odašiljanje namjere o neustavnom produženju vlastitog sudačkog mandata. Ivica Đikić za Novosti.

05.12. (12:00)

Vrijeme za rezerve

Đikić: Durenje i pokoja psovka

Ministar obrane Ivan Anušić, kao Plenkovićev izaslanik, govorio je prošli tjedan na tribini Hrvatskog diplomatskog kluba o aktualnim sigurnosnim i geopolitičkim izazovima u svijetu. Skup je bio zatvoren za javnost, ali novinar Jutarnjeg lista bio je ondje: teško je povjerovati da Anušić to nije znao i da je bio uvjeren da njegove riječi neće izići iz prostorije. Mada su naknadno uslijedili pokušaji ublažavanja, Anušić je, zapravo, kritizirao svog šefa Plenkovića, jer je Plenković više od osam godina glas Hrvatske u vodstvu Europske unije i nikad nije imao nikakvih primjedbi na stratešku orijentaciju EU-a. Anušić naprosto daje do znanja da je tu, da vidi Plenkovićevu uzdrmanost zbog Beroševe afere, zbog najtanje moguće većine u parlamentu i zbog izglednog promašaja s Primorčevom kandidaturom, pa želi potvrditi svoju čelnu poziciju u redu za Plenkovićeva nasljednika.

U ovom času nema naznaka da je Plenković sposoban doživjeti eventualnu Milanovićevu pobjedu kao priliku za odustajanje od vladarskog koncepta koji prakticira posljednjih četiri-pet godina, a to je durenje i otresanje na svakoga tko nije oduševljen njegovom ličnošću i njegovim zaslugama za Hrvatsku. Ivica Đikić za Novosti.

27.11. (20:00)

Vjerujem, cijenjena glavo, da si i učio pravo, i da svakom sudiš pošteno...

Đikić: Dečko koji izvršava

Uspostava političke kontrole nad istragom i dokaznim materijalom primarni je cilj Turudićevog diverzantskog prisvajanja slučaja Beroš, i to je više-manje obavljeno na zadovoljstvo Andreja Plenkovića, ali ni odbjegli Hrvoje Petrač zasad ne može biti nezadovoljan: za razliku od EPPO-a, USKOK (još uvijek) ne širi istragu i ne sumnjiči ga da je bio glava skupine koja je ilegalnim metodama uspijevala prodavati robotske sustave hrvatskim bolnicama po pljačkaškim cijenama. Vidjet ćemo koliko će trebati USKOK-u da prouči materijal koji je preuzeo od EPPO-a, ali jasno je da će sve trajati duže i da će biti manje vjerodostojno. Drugi cilj tiče se relativizacije i zamagljivanja korupcijskih i kriminalnih operacija u zdravstvu – i ne samo u zdravstvu – pod kapom HDZ-a.

Glavni državni odvjetnik dat će sve od sebe da narednih tjedana i mjeseci pronađe bilo kakav razlog ili kvazirazlog za potkrepljivanje HDZ-ove propagandne navade da svako otkriće tekućeg kriminala u vlastitim redovima neutralizira ili barem razblažuje upiranjem u kriminalne poslove političkih protivnika. Ivica Đikić za Novosti.

20.11. (18:00)

Mobitele na sunce, EPPO vam majku

Đikić: Turudićevi manevri

Što je navelo USKOK da se pozabavi Berošem usred EPPO-ove istrage – o kojoj, doduše, USKOK službeno nije bio obaviješten niti je morao biti obaviješten – i da se odluči na brzinsko privođenje sumnjivaca, sasvim zanemarujući ulogu Hrvoja Petrača i njegovih sinova, i dalje je u sferi nagađanja, a nagađanja uglavnom ne idu na ruku USKOK-u i Turudiću. Time nitko ne bi trebao biti previše začuđen, s obzirom na to kakva je Turudićeva politička i karakterna reputacija, i koliko je Plenkoviću, usprkos svemu, bilo stalo da ga postavi na položaj glavnog državnog odvjetnika. Jedna od uvjerljivijih teza jest ona da je USKOK posredno doznao što radi EPPO i u zadnji čas uskočio u istražne radnje ponajprije stoga da Beroševi mobilni telefoni ne bi dospjeli u krive ruke i da sadržaj tih telefona ne bi naškodio Plenkoviću i tko zna kome još. Ivica Đikić za Novosti.

08.11. (13:00)

Napad je najbolja obrana

Đikić: Šuma u komunikaciji

Primorčevo retoričko zaoštravanje prema Zoranu Milanoviću posljedica je panike u suočenju s ozbiljnim aferama koje mu otkrivaju istraživački novinari i na koje on nema adekvatnog odgovora.  Kampanja mu je na rubu raspada i prije službenog početka, a on djeluje neuvjerljivo i sasvim dezorijentirano u pogledu propagandnog koncepta koji bi ga trebao dovesti na Pantovčak. On ne radi ništa drugo nego prati istupe Andreja Plenkovića i svojim riječima potom prenosi njegove optužbe na račun Milanovića. Va banque napad na Milanovića utoliko je donekle shvatljiv iz Primorčeve perspektive, on nema što izgubiti, ali Plenkovićeva situacija nije takva: on bi ipak morao malo više i opreznije razmišljati o danu koji će svanuti poslije drugog kruga predsjedničkih izbora. Ivica Đikić za Novosti.

30.10. (20:00)

Sve do Vukovara, nigdi nema ovak'ih bećara

Đikić: HDZ i sateliti

Hrvatski suverenisti razvrgnuli su vladajuću koaliciju s Domovinskim pokretom u Vukovaru, čime je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, ujedno i predsjednik Domovinskog pokreta, uvjetno ostao bez formalne većine u Gradskom vijeću. Jasno je, također, da je izvjestan dogovor DP-a i HDZ-a o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Vukovaru u svibnju sljedeće godine: riječ je, vrlo vjerojatno, o drugom dijelu pogodbe prema kojoj je DP podržao HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, a možda i o još ponekom Penavinu ustupku u korist Andreja Plenkovića, jer je zadržavanje vlasti u Vukovaru na vrhu liste političkih prioriteta DP-a. Dogovor bi bio takav da kandidat za gradonačelnika bude Penava, a za njegova zamjenika netko iz HDZ-a, dok bi u Vukovarsko-srijemskoj županiji bilo obrnuto: župan iz HDZ-a, zamjenik iz DP-a. Ivica Đikić za Novosti

17.10. (15:00)

Ahilej iz našeg sokaka

Đikić: Andrejeva srdžba

Premijer Plenković pokušava rat u Ukrajini iskoristiti za konkretne unutrašnjopolitičke obračune, i to nije nikakva novost. Nevolja je što se optužba o ruskom financiranju Milanovića vrlo brzo ispostavila blamažom i bumerangom za one koji su njome vitlali nastojeći posijati sumnju, kad već ne raspolažu nikakvim dokazima. Konfuzija je najvjerojatnije i plod frustracije: Plenkoviću je nepojmljivo i nepodnošljivo da itko, a kamoli većina ispitanika u anketama, može misliti i za dlaku drukčije od njega, pri čemu se u ovom slučaju zaista ne radi o kardinalnom razilaženju u stavovima.

Zoran Milanović definitivno nije nastrojen proukrajinski na način da slijepo vjeruje u vojni poraz Rusije i u sposobnost Ukrajine da na bojnom polju oslobodi okupirana područja. Takav stav nije proruski nego realpolitički i dijeli ga, otvoreno ili zasad prigušeno, sve veći broj relevantnih političara u mnogim zapadnim zemljama, ali Plenkovića ne zanima da o tome ozbiljno razgovara ili polemizira sa ustavnim sukreatorom hrvatske vanjske politike. Ivica Đikić za Novosti.

04.10. (22:00)

Vjerujem cijenjena glavo, da si i učio pravo

Đikić: Carstvo samovolje

Umjesto da najavi istragu o tome kako su do Šarića i Škorića došle tajne informacije ili da argumentira zašto ne kani istraživati ove slučajeve, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio se za svađu s opozicijom i za diletantsko-političke poduke iz hrvatskog jezika. Postavio se upravo onako kako se državni odvjetnik ne bi smio postavljati, naročito ne u Saboru, državnom tijelu koje bira i razrješuje DORH-ova čelnog čovjeka, bez obzira na to što je Turudić odlučio doživljavati svoju dužnost kao carstvo samovolje i nedodirljivosti. Tako se, uostalom, doživljavao i na svojim prethodnim – sudačkim – poslovima, pa se, među svim ostalim nepodopštinama, tajno sastajao s osumnjičenicima i javno lagao da tih susreta nije bilo. Zašto bi mijenjao model operiranja kad mu se dosad pokazao vrlo uspješnim… Ivica Đikić za Novosti.

27.09. (20:00)

Čovjeka koji voli terene

Đikić: Što je izabrao SDP?

Hajdaš Dončić je dobio samo tisuću glasova više od relativno nepoznatog i mladog Zorana Paunovića, što se ne može nazvati uvjerljivom pobjedom. Novom šefu trebat će dosta umijeća i strpljivosti da suzdržanost samih članova predsjedništva ne preraste u aktivno suprotstavljanje. “Teren, teren i teren”, ponavljao je politički strastveni, ali nekarizmatični Hajdaš Dončić mantru za koju je ispravno pretpostavio da je članstvo želi čuti, i najavio: “Provodit ću 90 posto vremena na terenu, a 10 posto u Saboru i na Iblerovu trgu.” Na stranu to što ni autor ovog obećanja ne vjeruje u svoje riječi, no čak kad bi njegova najava i bila ostvariva, radilo bi se o pogrešnom shvaćanju vlastite političke uloge.

Može biti da Siniša Hajdaš Dončić ima spremne odgovore na aktualne teme i možda će nas ugodno iznenaditi inventivnim rješenjima koja će ponuditi, ali zasad se najbližom čini ocjena da SDP-u slijedi nastavak političkog plutanja i inercije. Ivica Đikić za Novosti.