Ivančić: Odlikovanje tuđmanizma - Monitor.hr
Subota (17:00)

Još samo fali da mu se osmijeh nakrivi

Ivančić: Odlikovanje tuđmanizma

Odlikujući političkog kriminalca – nakon što se već dokazao uručivanjem važne državne gvožđurije ratnim zločincima – Milanović kao da se trudi novom porcijom besmisla okončati prvu rundu svoje vladavine: Dopustite da se u osvit demokratskih izbora svečano ispovraćam po svemu što smatramo demokratskim vrijednostima! To upućuje na mogućnost da mažnjavanje predizbornog slogana od pokojnoga prethodnika nema tek marketinški, nego i suštinski doseg. Možda je parolu “Predsjednika za predsjednika” ispravnije čitati kao “Milanovića za Tuđmana”. Dodjeljujući ordene ratnim zločincima, a sada i vođama obračuna s unutrašnjim neprijateljima, Milanović zapravo odlikuje tuđmanizam. Ono što ne shvaća je da se na taj način, kao general bez vojske i bez bitke, neće okoristiti Tuđmanovim nacionalističkim resursima, nego će preuzimati svojstva njegova groba. Viktor Ivančić za Novosti.


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Sirena za moralnu uzbunu

Dežulović: Kreni Breno, bandu gazi!

Brenina senzacionalna dva koncerta na rasprodanim Gripama 8. ožujka 1983. često se računaju prijelomnim događajem u povijesti splitske urbane kulture. I zaista, u Splitu do tada nitko nikad nije slušao to radioaktivno smeće, koje će Rambo Amadeus koju godinu kasnije nazvati turbo-folkom. Što se dakle dogodilo s gradom mediteranske kancone koji je samo par mjeseci kasnije na festivalu na Prokurativama slušao “Vlašku mućkalicu” Tonča Delazotte i Don Huanov “Zing, Zinga-Zing”? Pitanje je, shvatili ste valjda, bilo retoričko. Konačno, četrdesetogodišnji ciklus naše nesreće Lepa Brena ovih je predbožićnih dana zaokružila s čak pet rasprodanih uzastopnih koncerata u zagrebačkoj Areni, okupivši gotovo osamdeset hiljada raspamećenih mladih Hrvata. Baš ništa, eto, nije kao što je bilo one davne 1983., baš ništa osim Lepe Brene. I njene publike. Boris Dežulović za N1

Jučer (19:00)

Samo ako Merkur ne bude retrogradan, neće biti rata

Basara: Uncle Basovo proročanstvo

Decembar, poslednji mesec u godini, vreme je u kome se, po ko zna koji put, iz naftalina vade mračna Nostradamusova i Baba Vangina proročanstva o čudima i pokorama što će zadesiti svet. U tim proročanstvima – koja se često obistine – uvek po neki vladar izgubi glavu i uvek bude katastrofalnih zemljotresa, velikih ratova i pomora. Ali koliko god se mračne Nostradamusove i Baba Vangine vizije obistinjavale, valja reći da su sva ta proročanstva rođena braća novinskih naslova „Pas ujeo čoveka“. Pisac hoće da kaže da ne treba biti naročito vidovit da bi se predvidela nasilna smrt nekog vladara, rat, katastrofalni zemljotres ili epidemija. S proročanstvom ili bez njega, shit happens, što reko moj omiljeni kuhinjski filozof Unlce Keith.

I moja neznatnost, kao i Nostradamus i Baba Vanga, najavljuje žestoke pičvajze, ali, kao i Nostradamusovo i Baba Vangino, i Uncle Basovo proročanstvo je rođeni brat naslova „Pas ujeo čoveka“. Što će reći da u Srbiji predviđanje pičvajza nije vidovitost nego maltene egzaktna nauka. Svetislav Basara…

Ponedjeljak (09:00)

Kad već ništa ne košta

Dežulović: Nema prpošne zajebancije

Doći će dan, sad je već to posve izvjesna stvar, kad će USKOK banuti i u kuću načelnika Pizde Materine, uglednog lokalnog HDZ-ovca Dalibora Žužula, koji je tu malu ličku općinu vodio puna četiri mandata. Otkrit će se, eto, kako je na projektu veličanstvenog novog zatvorskog kompleksa u Pizdi Materinoj HDZ-ov načelnik zaposlio cijelu širu rodbinu, izvukavši dva milijuna eura iz europskih fondova za vlastiti hotel, zapravo bordel za talijanske lovce, agenti USKOK-a ispraćeni kletvama stare majke Milice kombijem će ga sprovesti u njegov vlastiti novi istražni zatvor na kraju sela, i Andrej Plenković ostat će konačno jedini hadezeovac na slobodi. Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (08:00)

Putevima plina

Starešina: Hrvatska može postati važan američki strateški partner u stvaranju nove karte Europe

Saveznici i potencijalni saveznici, baš kao i suparnici i otvoreni protivnici, ubrzano se pripremaju za Trumpovu Ameriku u uvjetima zaoštravanja sukoba i otvorenih ratova između Istoka i Zapada. Jer svima koji umiju čitati procese savršeno je jasno da to više neće biti jednaka utakmica s ponešto izmijenjenim igračima, nego nova igra, s novim pravilima. A gdje je tu Hrvatska i gdje bi mogla biti? Adut je, dakako, LNG na Krku, sa svime što on znači za stvaranje nove energetske, a s njome i sigurnosno-obrambene karte Europe, koja će biti definirana terminalima za ukapljeni plin (LNG) i uz njih vezanom mrežom plinovoda i drugih infrastrukturnih projekata. Ono što je za Kinu projekt ‘Pojas i put‘, za SAD je, kad je o Europi riječ, projekt nove energetske mreže pod političkim okriljem inicijative ‘Triju mora‘. Zato sada Hrvatskoj može postati prednost uvezanost Andreja Plenkovića u ‘ružičaste‘ politike EU-a, koje će se također ubrzano mijenjati. Višnja Starešina za Lider.

Nedjelja (19:00)

Dok mu paše, onda su mu dobre

Jergović: Zašto Andrej Plenković poziva hrvatsku javnost na prijezir prema europskim institucijama?

On u svom moralnom prosuđivanju i u huškanju hrvatske javnosti na gospođu Kekin, jer je ona, zamislite, kolegica europskog zastupnika Gordana Bosanca, provodi retorički, mentalni i politički postupak koji nipošto ne bismo smjeli ne primijetiti i zanemariti: Republiku Hrvatsku on antagonizira prema Europskoj Uniji. Iščuđava se on tako, ili provocira hrvatsku javnost na iščuđavanje, što je Gordan Bosanac na strani europske javne tužiteljice u njezinoj konfrontaciji s hrvatskim državnim odvjetnikom. To on smatra tvarnom inicijativom “protiv hrvatske Vlade”, osmišljenom u ime još uvijek neizrečenih snaga i interesa.

Plenkovićevo refleksno reagiranje nije, međutim, nipošto novost. Takav je bio stav HDZ-a prema Europskoj Uniji, Europskom parlamentu i inim europskim institucijama za vrijeme živog Franje Tuđmana, pa sve do 1. srpnja 2013. Nakon tog datuma bivši antieuropljani i borci protiv kvarne i pervertirane Europe, koja odbija priznati svoje svete kršćanske korijene, uključujući i one – poput Ruže Tomašić – koji su glasanje na referendumu za članstvo u EU smatrali činom veleizdaje, postaju djelatni euroentuzijasti. Bilo grabeći se za plaću europarlamentaraca, bilo pustošeći i pljačkajući europske fondove – što i jest jedini razlog prisustva EPPO-a u Hrvatskoj… Miljenko Jergović

Nedjelja (13:00)

Nek se dečki loptaju

Beck: HDZ-ovci su usavršili igru, svakoga tko oponira Plenkoviću u Saboru uzmu zrende

Ima u šahu trik koji se zove mlin, kada protivničkog kralja uhvatite u neprekidni niz običnih i otkrivenih šahova – dok vaš neprijatelj sklanja kralja, vi mu brstite figure, kao što je 13-godišnji Bobby Fischer pokazao 1956. u igri koju su pozvali partijom stoljeća, pobijedivši američkog šampiona Donalda Byrnea. U govoru mog djetinjstva reklo bi se da su kralja uzeli za zrende – to je ona igra kad si više klinaca dodaje loptu u krug, a jedan u krugu pokušava im tu loptu preoteti driblanjem; kad uspije, prijeđe u krug, a onaj koji je loptu izgubio, postaje zrenda. Igra zrendi uobičajena je i u svijetu odraslih, kad neka grupa voza nekog naivca, i pretvara ga u dežurnog krivca. Tu su igru usavršili u Saboru HDZ-ovci, kao što sam mogao ustanoviti ovaj utorak, dok sam pratio prijenos Plenkovićevih odgovora na zastupnička pitanja, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst možete pročitati na Narodu.

05.12. (12:00)

Vrijeme za rezerve

Đikić: Durenje i pokoja psovka

Ministar obrane Ivan Anušić, kao Plenkovićev izaslanik, govorio je prošli tjedan na tribini Hrvatskog diplomatskog kluba o aktualnim sigurnosnim i geopolitičkim izazovima u svijetu. Skup je bio zatvoren za javnost, ali novinar Jutarnjeg lista bio je ondje: teško je povjerovati da Anušić to nije znao i da je bio uvjeren da njegove riječi neće izići iz prostorije. Mada su naknadno uslijedili pokušaji ublažavanja, Anušić je, zapravo, kritizirao svog šefa Plenkovića, jer je Plenković više od osam godina glas Hrvatske u vodstvu Europske unije i nikad nije imao nikakvih primjedbi na stratešku orijentaciju EU-a. Anušić naprosto daje do znanja da je tu, da vidi Plenkovićevu uzdrmanost zbog Beroševe afere, zbog najtanje moguće većine u parlamentu i zbog izglednog promašaja s Primorčevom kandidaturom, pa želi potvrditi svoju čelnu poziciju u redu za Plenkovićeva nasljednika.

U ovom času nema naznaka da je Plenković sposoban doživjeti eventualnu Milanovićevu pobjedu kao priliku za odustajanje od vladarskog koncepta koji prakticira posljednjih četiri-pet godina, a to je durenje i otresanje na svakoga tko nije oduševljen njegovom ličnošću i njegovim zaslugama za Hrvatsku. Ivica Đikić za Novosti.

05.12. (09:00)

Život je ironičan

Šajatović: Osoba 2024. je Nepalac. Ujedinio je Miru Bulja i Katu Peović

Bulj u svakome tamnoputijem Woltovu dostavljaču vidi terorista spavača, a predsjednica Radničke fronte Peović u svakom Nepalcu vidi krivca što ovdašnja radnička klasa nema veće plaće. Na to da će Hrvatskoj nedostajati radnika još je 2008. upozoravao Nadan Vidošević. Najavljujući konferenciju ‘Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskoga gospodarstva‘, izjavio je da će ‘Hrvatskoj u idućih deset godina trebati milijun uvoznih radnika‘. Pokušaj senzibiliziranja javnosti tada, kada je bilo vremena za pripremu, nije uspio. Danas protivnici masovnog dolaska stranaca nemaju pametnije ideje od ograničavanja izdanih radnih dozvola. Pri čemu većina najglasnijih živi od novca iz proračuna koji porezima pune poduzetnici, koji u nedostatku domaćih radnika, da bi stvorili poreznu osnovicu, moraju uvoziti strane. Miodrag Šajatović za Lider.

04.12. (21:00)

Oni su od kartona napravili slona

Pavelić o adventskim porukama na boru: Kako su benigne božićne kuglice potresle Hrvatsku

Učas su, dakle, benigni aktivistički performans revni čuvari domovinske istine pretvorili u pravu malu nacionalnu krizu kojoj lijeka nema nego u progonu: “govor mržnje”, “blate čast i ugled”, “kaznite ih!”, “relativiziraju srpsku agresiju”, “blate Domovinski rat” … Mediji su u tome sudjelovali zdušno i uobičajeno glupo. Naveli su da su napisane poruke mržnje. “Poruke mržnje”? Kakve “poruke mržnje”? A kada je otkriveno da je vukovarski vijenac uništio “mlađi maloljetnik”, dakle neko dijete, pogrešku nisu priznali. Aktivisti YIHR-a u porukama na svojim kartončićima nisu ničim negirali zločine nad Hrvatima, nisu “relativizirali srpsku agresiju” ili “blatili Domovinski rat”, kako se pričinja goropadnome Sinjaninu Bulju; naročito pak nisu širili “govor mržnje”, kako to želi predstaviti Zorica Gregurić, čije se reakcije ne bi postidjeli ni najrevniji tužiteljski satrapi “svih totalitarnih režima”, kako to voli formulirati HDZ. Aktivisti su, naprosto, podsjetili na ono što uporno, čak i represijom kako vidimo, ovo društvo nastoji potisnuti. Boris Pavelić za Lupigu

04.12. (20:00)

'Njezin rječnik sadrži više riječi, fraza, rečeničnih konstrukcija, više razigrane i rasplesane sintakse, nego rječnik kompletnog vrha HDZ-a'

Jergović: Ivana Kekin i neka je blaženo ono doba dječaštva kada smo ljude dijelili prema muzici koju slušaju

Nema nikakve sumnje da Ivana Kekin zna i što je to biti sirotinja, i što je to iz sirotinje pobjeći, ali je za razliku od svih onih picula i ruža tomašićki, borzanovih biljana, mimica nevena te davora, iva i stierova, koji su smisao svog bavljenja javnim poslovima pronašli u tome da svoje stražnjice, i pripadajuću galanteriju koja te stražnjice krasi, pozlate u Bruxellesu, nakon čega će se povući u blaženu anonimnost, Ivana Kekin pokazala i da je živa, i da je emocionalno, a onda i moralno stabilna. Oni koji joj vjeruju, imaju bogme u koga vjerovati. Možda će, budete li je birali, sve uraditi pogrešno, čak je i vrlo vjerojatno da će sve uraditi pogrešno, jer to je u samoj prirodi političkoga rada i djelovanja, ali ona će, za razliku od tih mimica, picula i cucli ostati neka cjelovita osoba, kojoj ćete, bude li vam volja, na kraju u facu skresati svoje razočarenje. To je važno, jer gdje su sad svi oni za koje sam, naprimjer ja, glasao, premda sam znao da krivu muziku slušaju, a ne čitaju ništa! Mišljenje je to Miljenka Jergovića, koji je inače dežurni kritičar njezine stranke.