Ivančić: Nabijanje na štandarac - Monitor.hr
Subota (14:00)

Ispravljanje nepravdi na spomenicima

Ivančić: Nabijanje na štandarac

Svaka čast Ivici Puljku šta je maka štandarac sa Pjace – rekla je građanka pospanome mužu. “Jedino me brine šta će ta gesta ostat na razini izoliranog incidenta, a ne ozbiljne i sustavne prakse. Umisto da bude tek početak, bojin se da će to bit početak i kraj spliske antifašističke inicijative.”

“Kako to misliš da će antifašizam ostat na razini izoliranog incidenta?” zainteresirao se razbuđeni suprug.

“Mislin onako kako san rekla”, rekla je građanka. “Jerbo je ona lakrdija sa štandarcon bila samo kap u moru hadezeovskoga spomeničkog zagađenja. “I sad, kad su bageri već u pogonu, kad se ljudstvo zagrijalo, umisto da se krene dalje, da se potaracaju i drugi spomenici mračnjaštvu šta unakazuju ovi grad, saće sve stat, viruj ti meni. Sve će završit sa kamilicon na Pjaci.”

“Dobro, ženo božja, al ti bi samo rušila, kršila i taracala!” rekao je suprug, blago porumenjevši. “Pa nemoš tako! Nećemo se valjda jedino sa bagerima borit za tekovine antifašizma?”

“Di god se okreneš, naletiš na Domovinski rat ka izgovor za zatiranje antifašizma. Totalna trapula. Zato je u ovoj zemlji antifašizam posta eksces, a ne pravilo…” Viktor Ivančić za Novosti.


Slične vijesti

Danas (07:00)

Bila bi to famozna predstava

Basara: Kako sam pod starost cenzurisan

USFRJ-otu ni u njenim najrigidnim danima nije bilo cenzure, u smislu institucije koja odlučuje šta se može, šta ne može štampati u novinama, prikazivati u bioskopima ili igrati u pozorištu. A opet – osim u retkim, vrlo kažnjivim izuzecima – nikada nije štampano, prikazivano ni igrano ništa što bi izazivalo mrštenje SFR-jotovih državnih vrhova. Pa kako je to bilo moguće? Lako. Evo kako. Svi su znali koje su teme zbog kojih bi se državni vrhovi namrštili, sledstveno niko – osim retkih koji su prolazili ko bosi po trnju – nije ni pomišljao da štampa, prikaže ili odigra nešto zbog čega bi se državni vrh namrštio. Svetislav Basara opisuje kako su mu tek sad predstavu za koju je pisao scenarij stavili na led…

Prekjučer (11:00)

Iz pijeska vire krunisane glave...

Rašeta: Kamo dalje, rođače?

Europa nije zajednica vrijednosti, to je fatamorgana koja je dosad bila podupirana silama kojih više nema. Europa nema vojsku. Europa nema jake lidere. Vrh Komisije nije izabrao narod. Orban kaže da će se EU raspasti u roku od tri godine. To je zastrašujuća perspektiva. Čak i ovakva, birokratizirana, uhljebnička, shizofrena Europska unija najbolje je što se našem kontinentu dogodilo nakon poraza Napoleona i stogodišnjeg mira zvanog Pax Britannica. Vođe država morat će organizirati seriju sastanaka na kojima će dogovoriti kako dalje. Održivi optimum zajedništva značio bi zajedničko tržište, Šengen, euro, suverene nacije. Vjerojatno će trebati promijeniti načelo izbora za Komisiju, koju oktroiraju elite, i naći odgovor na tri ključna pitanja. Boris Rašeta nakon gledanja jednog od Dnevnika, za Novosti.

Ponedjeljak (08:00)

Konzervativni na van, liberalni iznutra

Jokić: Kad idoli desnice zastrane: ‘Živi i pusti živjeti’, procijede i Hrvati koji vole Muska i šeficu AfD-a

Potpuni nesklad životnih izbora političara i javnih osoba i njihovih stavova i akcija znak je trenutka u kojem živimo. On označava gubitak konzistentnog vrijednosnog sustava koji pojedincima osigurava važan okvir razumijevanja stvarnosti. Posebice je to nezgodno za konzervativnu opciju u čijoj je osnovi principijelno shvaćanje određenih vrijednosti. Idolopoklonstvom prema Musku i Weidel ta pozicija postaje izrazito fluidnom, a pojedinci, kako bi riješili kognitivnu disonancu s kojom se svakodnevno susreću, najčešće pribjegavaju objašnjenju kojim zanemaruju njihove osobne odabire, čime se približavaju liberalnom shvaćanju svijeta. Boris Jokić za tportal

Nedjelja (20:00)

'Za dokazivanje svetinje biološkog očinstva dovoljno je samo ime u rubrici "mladoženja", nažvrljano kemijskom olovkom, vrlo vjerojatno i pod utjecajem alkohola'

Dežulović: Moj Ivane, poočime mio

Da, gospodo: što se Države i Zakona tiče, “djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka“: točno tako piše u Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske. Primijetili ste, nigdje ne piše, nemam pojma, “djetetovim ocem smatra se njegov biološki muški roditelj”, nego samo – “majčin muž”! Najvažnija biološka činjenica katoličke Hrvatske, očinstvo, pravno je tako ovjerena tek potpisom mrtvog pijanog vjenčanog kuma Joze! I Brad Pitt može mirno spavati, otac njegovog malog je majčin muž, slučaj zaključen.

Od tog trenutka – ponavljam, samo na temelju kemijskom olovkom nažvrljanog imena u rubrici “mladoženja” – majčin muž dobiva sva prava biološkog oca koja otac posvojitelj nema, a nema ih samo zato što je njegovo ime nažvrljano u rubriku “ime posvojitelja”, umjesto u rubriku “ime mladoženje”. Po čemu je, ja se ispričavam ako ću povrijediti nečije vjerske osjećaje, čak i nesretni nazaretski marangun Josip biološki otac Isusa Krista. Dame i gospodo, Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (18:00)

Ako ništa, ovaj je barem iskren

Beck: Staljin, Tito i Hitler nisu dali da ih se vidi u gaćama, ali Trumpa to ne brine

Svi su vlastodršci voljeli da se snimaju veličanstveni filmovi o njima i njihovoj partiji i revoluciji, i za to su birali najbolje. Za Staljina je snimao Sergej Ejzenštejn, genij montaže, kako bi uhvatio dinamiku klasne borbe. Hitler je angažirao veliku Leni Riefenstahl, majstoricu dokumentarizma, da obuhvati mase koje su mu klicale. Tito je izabrao Richarda Burtona da ga glumi, da ga pretvori u holivudski san. Trump i Musk izbacili su poluminutnu poluamatersku krpariju o Gazi koju im je napravila umjetna inteligencija. Vidjeli smo je na Trumpovoj mreži Truth Social koja je spojila nespojivo – istinu (Truth) i Trumpovo ime. Piše to Boris Beck za Večernji list. Propaganda diktatora nekad je bila vješta i racionalna, a ova je traljava i nadrealna. Klipić je sekvenca sna, s likovima i prizorima koji ne slijede kronologiju ili logiku, nego izranjaju po analogiji. Stara je propaganda lagala, a ova, u svojim halucinantnim slikama, govori istinu. Cijeli tekst na Narodu.

Subota (08:00)

Vjera zbog vjere, a ne vjere i nacije

Duhaček: Postoji razlika između Hrvata katolika i Hrvata koji su katolici

Prema popisu iz 2021. godine, u Republici Hrvatskoj udio Hrvata u nacionalnoj strukturi stanovništva iznosi 91,63 posto, dok je katolika 83,2 posto. Velika većina katolika u Hrvatskoj su, očito, Hrvati, no ono što popis stanovništva ne pokazuje je da se Hrvati i katolici koji žive u Hrvatskoj mogu svrstati u dvije skupine: prvu čine Hrvati koji su katolici, a drugu Hrvati katolici. Hrvati katolici smatraju da imaju pravo, i to više nego ostali građani, normirati i hrvatsko društvo i Republiku Hrvatsku po vlastitim zamislima, a sve koji se s tim zamislima ne slažu lako proglašavaju veleizdajnicima. Obilježava ih, među ostalim, kombinacija ekstremnog i isključivog hrvatskog nacionalizma, naslonjenog i na tekovine genocidne NDH, demonizacije socijalističke Jugoslavije, glorifikacije i mitologizacije Domovinskog rata, netrpeljivosti prema LGBT ljudima i Srbima, a nekima i osjećaj da im o glavi i dalje radi Udba, na čiju se navodnu trajnu moć redovito pozivaju. Gordan Duhaček za Lupigu.

27.02. (20:00)

Sad su mu ruke slobodne

Đikić: Druga petoljetka

Sudeći prema izjavama i ponašanju otkako je reizabran za predsjednika, Zoran Milanović ne kani u predstojećem mandatu više biti najljuća, ili jedina ozbiljna, opozicija HDZ-u i Vladi. U prvom mandatu to ga je odsjeklo od mogućnosti utjecaja na državnu politiku u brojnim oblastima, a čini se da on to u idućih pet godina želi promijeniti. Čini se da Milanović u idućih pet godina želi utjecati na vođenje politike: em zbog toga što se jako zakomplicirala situacija u svijetu, em zbog toga da opoziciji prepusti posao opozicije, em zbog toga što je drugi predsjednički mandat ujedno i njegov posljednji mandat pa mu nije potrebno sukobljavanje kao jedno od sredstava za postizanje javne vidljivosti i popularnosti. Ivica Đikić za Novosti.

27.02. (09:00)

Afere nisu problem, to će se zataškati

Šajatović: Kako ostati ministar – Ne dosađuj šefu i ne zamjeraj se interesnim skupinama

Možda naivni Dabro, a i niz prijašnjih nadobudnih ministara ne bi najprije medijski, a onda i dorhovski stradali da postoji neki privatni tečaj (ne u Travniku) za one koji bi u životu htjeli biti ministri. Ili im se, ničim izazvano, dogodilo da to postanu. Druga lekcija na tečaju za ministre imala bi naziv ‘Pravi se da nešto mijenjaš‘. Počneš li nešto ozbiljno mijenjati, vrijeme poluraspada tvoga ministarskog staža naglo se skraćuje.

Primjeri? Ministar Tihomir Jakovina morao je onomad otići kad je pokušao domaće mljekare zaštititi od rušenja cijena mlijeka. Mirela Holy ​otišla je zbog e-maila u korist svoje prijateljice, a zapravo jer je nadobudno krenula s promjenom triju zakona iz zaštite okoliša. Ministra zdravstva Sinišu Vargu ​fotkali su na skijanju i mjerili dužinu stola kupljenoga za kabinet. Teško je sjetiti se primjera u ovih trideset godina da je neki premijer smijenio svog ministra uz obrazloženje da je loše radio, da nije ispunio zadane ciljeve. Miodrag Šajatović za Lider.

26.02. (09:00)

Napokon da se i oni ugledaju na naš region

Basara: Shitstorm, shithole i bullshit

Rekoh juče da su balkanski narodi – s nama (jebo ja nas) kao liderom regiona – pičvajzmejkeri i avangarda političkih turbulencija. Pravilo je sledeće: evropska sranja počinju na Balkanu, posle se preliju u ostatak Evrope, da bi se na kraju, posle kraćeg ili dužeg shitstorma, Evropa oporavila, a mi (jebo ja nas) ostali u shitholeu, sve se zaklinjući da s našeg puta nećemo skrenuti. Evo i Nemačka se povela za našim primerom. Na izborima su „više nego ubedljivo“ pobedile stranke desnice. Izgleda da se već naziru obrisi prekomponovanog, postukrajinskoratnog globalnog poretka kojim će do neodređenog dana u budućnosti dominirati čvrstorukaške politike, u kome će jaki i bogati bivati sve jači i bogatiji, a mali i siromašni sve manji i sve siromašniji. I to je stvar koju lideri najmoćnijih i najjačih ne samo da ne kriju nego je s ponosom najavljuju. Svetislav Basara, proročki.

25.02. (17:00)

Kad novac postane suvenir

Vizek: Inflaciji se ne nazire kraj, rješenja koja se nude izazvat će još više problema

Hrvatska ulazi u opasnu inflacijsku spiralu iz koje će se teško izvući. Posljedice bi mogle biti pogubne. Prijeti nam gubitak konkurentnosti, rast siromaštva i daljnja ekonomska nestabilnost, a istodobno postajemo preskupi ne samo za građane, već i za turiste, upozorava u novoj kolumni Maruška Vizek.

Postoje samo dva rješenja za ovakvu situaciju vezanu za pad proizvodnje, u kojoj više novca traži manju količinu roba. Ili će se povećavati cijene roba ili će se ona uvoziti – ili pak oboje. Nijedno rješenje nije poželjno u situaciji u kojoj je stopa inflacije već visoka, a ekonomija pregrijana. Kod usluga je situacija puno više jednoznačna. Više novca za kupnju usluga znači njihove veće cijene jer dobar dio njih ne može se razmjenjivati u međunarodnoj trgovini (odnosno uvoziti). A kada cijene nastave rasti uslijed ovako visokog rasta realnih neto plaća, doći će do novog vala pritiska na poslodavce i državu da se one ponovno povećaju.