Ivančić: Gas običnih ljudi - Monitor.hr
13.06. (15:00)

Nije satira za svakog

Ivančić: Gas običnih ljudi

Čega je pametnome dosta? Pa dosta je, valjda, elemenata da se shvati smisao šaljivoga čina: Stephen Bartulica, dakle, nakon što je lažirao podatke u imovinskoj kartici, nakon što se pokazalo da uz otplatu dvaju kredita u njegovu kućnom budžetu može mjesečno ostati svega par desetaka eura, nakon što je javno obznanio da životne troškove njegove obitelji financira njegova majka, dolazi u crvenom Ferrariju na proglašenje izbornoga trijumfa, slavodobitno se penje na binu, tronutim tonom poručuje da će u Europskome parlamentu biti “glas običnih ljudi” i da je Bog na njegovoj strani… Jedina zajebancija u slučaju Bartuličina Ferrarija je što se to nastoji prodati kao zajebancija. Njegov pokretni simbol luksuza nije nimalo apstraktan – tim više što ga vozi osuđeni kriminalac – i samo ga stroga redukcija intelekta šaljivdžije, a onda i neizbježno odsustvo morala, sprječava da juri u samokritičnom smjeru. Viktor Ivančić za Novosti.


Slične vijesti

Danas (08:00)

Uz Muzej žrtava

Dežulović: Novi Sad ili nikad

Obrišimo stoga suze i pogledajmo oštra oka u onu svetlu budućnost, pa je jednostavno preskočimo, srušimo taj “spomenik kulture” i odmah podignimo lepi, luksuzni hotel. Jer šta? Ionako će predsednik države koliko prekosutra da optuži nekoga za petnaest mrtvih, ionako taj neko nikad zbog toga neće da odgovara, ionako će taj ruševni spomenik socijalističke kulture onda kao ruglo usred grada da stoji celih dvadeset pet godina, ionako će onda Vlada da mu ukine status kulturnog dobra, i ionako će naposletku 2049. godine Aleksandar Vučić – o da, Vučić, ko drugi? – celi kompleks za džabe da ustupi nekom svom prijatelju i kontroverznom biznismenu, da tamo onda sagradi stambeno-poslovni kompleks ili, još bolje, velelepni hotel sa dva džinovska tornja i pet zvezdica. Kako znam? Eh, kako znam. Duga priča. Mnogo duga priča. Boris Dežulović za Novosti predlaže da se na mjestu željezničkog kolodvora digne hotel s pet zvijezdica.

Jučer (20:00)

'Što, tebi je normalno da časna sestra vodi bordel?'

Ivančić: Jasno kao san

Razgovor između FT-a i AP-a (kako ga zamišlja Viktor Ivančić, za Novosti):

  • FT: Slušaj me dobro, šmrkavče! Ponovit ću još jednom što sam te pitao, a ti se, umjesto što divljaš kao neki tinejdžer, potrudi da mi odgovoriš: Jesu li u moje vrijeme hapsili ministre? I ako nisu, zašto nisu?
  • AP: Zato što, kako se to danas lijepo kaže, institucije nisu radile svoj posao.
  • FT: Ne smeta meni što je taj Beroš uzeo mito – normalno da ga je uzeo, radi toga se i učlanio u HDZ – nego mi smeta što je uhapšen! Shvaćam da tu i tamo treba žrtvovati pijune zbog spašavanja partije, da s vremena na vrijeme moramo uhapsiti nekog kleptomana da sačuvamo vladajuću kleptokraciju… Ali baš da se hapse ministri?! Imaš li ti zrno soli u glavi?
  • AP: U redu, shvatio sam poruku. Samo sam ti htio reći da sam umoran od vođenja partije okorjelih lopova. Smoždila me sva ta gluma. Non-stop se za neki klinac opravdavam. A vidim i da nas ljudi sve podozrivije gledaju. Narod se pita znamo li mi išta drugo osim krasti.
  • FT: Mi smo hrvatskome narodu obećali državu, a ne pravdu, poštenje, jednakost i slične tričarije. Što sad kompliciraš život? Znači, zahvaljujući HDZ-u hrvatski narod je dobio državu, mada nije sigurno da ju je zaslužio, a zauzvrat HDZ od hrvatskog naroda ubire harač. Kako god okreneš, to je fer trgovina…
Prekjučer (13:00)

Malo za eskalaciju treba

Jergović: Crveni Štef i dolazak Donalda Trumpa na vlast u Hrvatskoj

Dva dana nakon pobjede Donalda Trumpa u Splitu je, u organizaciji neformalne mjesne mladeži, upriličena mjesna Kristallnacht. Kako strani radnici u tom gradu nemaju svoje dućane i izloge, mladež je bila primorana razbijati njih i njihove bicikle i mopede. Akcija je bila precizno organizirana i koordinirana, premda će je mediji umanjivati ili predstavljati kao izolirani huliganski ispad. I naravno da nikome neće na um pasti da je gvozdena splitska mladež inspiraciju našla u pobjedi Donalda Trumpa na američkim izborima. Trumpu i njegovim sumišljenicima nipošto neće biti mrsko da usred Europe postoji zemljica u kojoj organizirana bijela mladež prebija strane radnike, i da to čini s ambicijom transformiranja društva, i da u tome ima efektivnu podršku policije i države. Amerika će, unatoč Trumpu, ostati slobodna i (ograničeno) demokratska zemlja, ali bi se moglo dogoditi, i vrlo je vjerojatno da će se dogoditi, da se niz rubnih, civilizacijski beznačajnih zemljica s margina zapadnog svijeta pretvori u satrapijice iz Trumpovih negativnih projekcija. Miljenko Jergović za svoj blog.

Prekjučer (08:00)

Korekcije na sebi? Ne! Korekcije na drugima? Obavezno!

Gore gospođe i njihovo graciozno s*anje: Starenje po pravilima interneta

Što vama prvo padne na pamet kad se priča o starenju koje je usput i graciozno? Vjerojatno pomislite na žene koje koriste botoks i one koje ga ne koriste, vjerojatno se u mislima nađe i koji mililitar fillera, a moguće je i da se sjetite Tihane Harapin-Zalepugin koja je nedavno na javnoj televiziji ponudila sugestiju da žene u određenim godinama ne bi trebale pokazivat ruke “koje nisu za pokazivanje.”

Kad god se priča o gracioznom starenju, usput se provlači i naizgled općeprihvaćeni konsenzus da ono podrazumijeva prihvaćanje bora i izbjegavanje intervencija koje ih smanjuju ili poništavaju, a zagovornici takvog starenja glasno osuđuju ljude koji se “ne znaju nosit” s godinama pa se podvrgavaju “nepotrebnim” tretmanima – jer se nisu naučili zaljubit u svoje nedostatke.

Nekad su u pravu – internet je prepun lica kojima je oduzeta bilo kakva naznaka prirodne mimike i onih koja izgledaju kao skladište plastike, iako bi i to trebao bit problem samo osobe koja to lice koristi – a nekad samo lažu da bi ostavili dojam kvalitetnijih ljudi koji “nisu kao drugi.” Andrea Andrassy za Miss 7

Četvrtak (18:00)

Veliki naš (dobro, njihov) Andrej

Vučetić o aferi s Berošem: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija

Plenković bi, da ima imalo razvijeno kritičko mišljenje, trebao strahovati od Turudićeve odluke da USKOK i DORH vode Berošev slučaj. Jasno je da Plenkovićevi ministri ništa ne rade samostalno. On ih je izabrao da njemu služe, da ugode njegovoj patološkoj potrebi da bude iznad drugih, a posebno iznad bliskih suradnika. Pogledajte samo Gordana Grlića Radmana, Olega Butkovića ili Šimu Erlića. Riječ je o karikaturama koje je lako izmijesiti, riječ je o ljudima koji poprime oblik prvog nadređenog, a onda preuzmu i njegove karakteristike. Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija. Plenković u vladi ne želi nikoga osim samoga sebe i sve suradnike birao po tom ključu – njihov zadatak je da Andreja Plenkovića podsjećaju da je odrastao u jakog i moćnog muškarca, odnosno da je izašao iz sjene oca i da on sad nudi svoju sjenu da u njoj žive svi oni koji bi mu trebali biti suradnici. Marko Vučetić zanimljivo analizira za Autograf.

Četvrtak (14:00)

Konkurentno, a ništa konkretno

Šajatović: Kad netko spomene konkurentnost, osuši se jedno drvo

Tko danas, od nogometa do nacionalne ili europske politike, izlaganje započne s ‘moramo biti konkurentniji‘, čast iznimkama, zapravo nema što inovativno i primjenjivo poručiti. Konkurentnost je postala pojam iza kojega se najčešće skrivaju zastarjelo znanje i neambicioznost. Prema OECD-ovoj definiciji, konkurentnost označava sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robu i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta. Slobode i ravnopravnosti na tržištu odavno nema, pa je i koncept konkurentnosti postao beskoristan.

Već samo stavljanje konkurentnosti u naziv dokumenta zapravo pokazuje neambicioznost Europe u odnosu na druge globalne igrače. Cilj je preopćenit. I krajnje nemotivirajući. Kao što je teško zamisliti da će ozbiljan trener doći u svlačionicu prije utakmice i pokušati igrače motivirati rečenicom u stilu: ‘Danas moramo biti konkurentniji nego prošle subote!‘, tako ni europski lideri neće motivirati poslovnu zajednicu u EU-u pokušajem galvanizacije pozivanjem na nužnost veće konkurentnosti. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (08:00)

Ali neki i dalje imaju otporan imunitet na posljedice

Picula: Za epidemiju ‘koruptovirusa’ i dalje nema cjepiva

EPPO-ova istraga, posve je jasno, samo je otkriće vrha vrhova sante leda onoga što godinama i desetljećima blokira hrvatsko zdravstvo, a netko tko je dobio ovacije za borbu protiv koronavirusa, očito nije borac protiv ‘koruptovirusa’ kao kroničnog uzročnika problema u politici i društvu.Teško je shvatljivo da su se pojedinci iza koje stoje karijere uspješnih liječnika i koji sukladno svom obrazovanju, radu i karijeri sigurno materijalno ne oskudijevaju, odlučili za ono što ih EPPO sumnjiči. Kao i gotovo svaki put dosad, ishodi u hrvatskoj politici ovise o HDZ-u jer stranka ili pobjeđuje ili (rijetko) gubi zahvaljujući samoj sebi. Korupcija u Hrvatskoj ne popušta jer nije problem u pojedincu ma koliko moćan i politički visoko bio, nego u načinu funkcioniranja kolektiva. Dok god se na korupciju smjesta ne reagira ili ne prokazuje, slučajavi poput ministara koje su djeca u doba pandemije crtala kao superjunake, a sada su se nacrtali u istražnim zatvorima, nisu pojedinačni, nego zajednički. Boško Picula za tportal

Utorak (11:00)

Svi uhićeni premijerovi ljudi

Dežulović: I did it? No way!

“Nema teoretske šanse da uz sve što nosimo, nosimo i etiketu Ive Sanadera: no way, ovo je drugi HDZ!” Tako je, sjetit ćete se, prije točno četiri godine, 13. studenoga 2020., predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirao presudu zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je bivši premijer Ivo Sanader kažnjen s osam godina zatvora, a HDZ osuđen kao zločinačka organizacija. Kako to već život namjesti, točno godinu dana kasnije uhićena je Gabrijela Žalac, pa nešto kasnije Darko Horvat, niti pola godine kasnije bivši ministar Tomislav Tolušić, podignute su optužnice protiv Miloševića i Aladrovića, a nedavno je prošlo točno godinu dana od nesreće koju je skrivio Banožić. Možda se netko sjeća kako je u međuvremenu smijenjen i Davor Filipović, nakon afere s medijima, da bi sve zajedno kulminiralo s posljednjim uhićenjem ministra zdravstva, Vilija Beroša.

Uglavnom, shvatili ste, kao i obično. “Nema kolektivne odgovornosti pa niti baš nikakve odgovornosti vodstva HDZ-a: no way, ovo je drugi HDZ!” Kao i obično, “doći će novi ministar”. Baš tako, “Kao i obično” … Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (15:00)

Kako oni sviraju, tako mi plešemo

Starešina: EU će još jednom slijediti Washington, istodobno gunđajući protiv njega

Čim se pokazalo da Donald Trump i republikanci dobivaju predsjedničke izbore, a izvjesno i kontrolu nad oba doma Kongresa, von der Leyen je poslala značajnu poruku budućoj administraciji – EU bi mogla zamijeniti uvoz ruskog ukapljenog plina (LNG) američkim, šaljući ujedno Trumpu važnu poruku o europskoj spremnosti na prilagodbu, uoči budućih pregovora o novim trgovinskim aranžmanima koji očekuju EU nakon što nova Trumpova administracija u siječnju preuzme dužnost. eli li EU, odnosno države članice, održati partnerske transatlanske odnose, bez kojih su politički dezorjentirane, morat će prekinuti ovisost o ruskoj nafti i plinu (što i nakon ruske invazije na Ukrajinu zaobilaze), kao i ovisnost o Kini forsiranjem zelenih politika. Ma koliko ih talibani promovirali, zelene politike kakve smo do jučer poznavali stvar su prošlosti. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (13:00)

Uoči stote godišnjice rođenja jednog pokreta

Dežulović: Tako je govorio Trump

Hrvatska desnica – kao i ostatak desne polutke svijeta – dočekat će, eto, ’25. kao sretnu i novu, a Trumpa kao križarskog viteza na bijelom konju, koji će Ameriku učiniti tradicionalno velikom i moćnom, a ostatak svijeta, hm, tradicionalnim. Kako će to izgledati? Kako vrli novi svijet u njegovu plamenu zoru, pred sretnu novu ’25., vidi njegov novi Vođa? Zaboravio sam napomenuti: svi Vođini citati korišteni u ovom eksperimentu – svaka slučajnost je, naravno, slična – zapravo su izvučeni iz “Mein Kampfa”, političkog manifesta seksualnog predatora, ženomrsca, lažova i rasista Adolfa Hitlera, Führera Trećeg Reicha. Istog onog Reicha po kojemu je alfa-mužjačka teorija Trumpova budućeg savjetnika Elona Muska na X-u nazvana “the Reich effect”, i istog onog Führera kojemu je Trump svojedobno u razgovoru s bivšim savjetnikom Johnom Kellyjem odao priznanje “za neke dobre stvari”. Boris Dežulović za Novosti.