Zasad (samo) za ljeto
Ivana Dragičević: Pakao
Ljudi se boje pakla. Bez obzira na to jesu li ili religiozni ili ne. Strah od vječne patnje ili kataklizme kao da je podsvjesno ugrađen u čovjeka poput neke transgeneracijske traume. Biblija tvrdi da je pakao „vatreno jezero“. Bilo da je riječ o Starom ili Novom zavjetu, u paklu je jako vruće, mučno vrelo, nepodnošljivo. Čovječanstvo je na autoputu za klimatski pakao, rečenica je kojom je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres započeo svoj govor na posljednjem UN-ovom klimatskom summitu. Možemo li mi kao ljudi, samo dio u nekom vremenskom putu planete i svemira, biti brzi i zaustaviti vrijeme, naći tehnološka rješenja da usporimo procese kojima smo sami pridonijeli. Kako više uopće pisati o klimatskim promjenama bez da su one dio svakog aspekta naših života, a one određuju i kako ćemo se odnositi prema našim zajednicama, selima, gradovima, kako ćemo se odnositi prema drugim državama i nacijama i kako ćemo se kao pojedinci odnositi jedni prema drugima… Ivana Dragičević za N1.