04.01.2019. (00:30)
Premijer Andrej Plenković izjavio je u uvodu sjednice Vlade da je odlučeno da se iznos minimalne bruto plaće od iduće godine podigne za 130 eura na 970 eura, porast će i studentska satnica na 6,06 eura, a najavljene su i kompenzacijske mjere za poslodavce kako bi se održala njihova ekonomska aktivnost i sačuvala radna mjesta. Za svakog radnika koji trenutno prima minimalnu plaću, poslodavac će moći tražiti kompenzaciju između trenutnog i budućeg iznosa minimalne plaće što je ukupno 390 eura po radniku – te će se mjere moći ostvariti putem zavoda za zapošljavanje (HZZ-a). HRT
Politički, a ne filmski, riječ je o sve neozbiljnijoj situaciji u kojoj prednjači predsjednik Milanović, ali se ni premijer Plenković ne kreće drugim smjerom. Naprotiv. Sada kada su jedan u drugome prepoznali diktatore, pučiste i kršitelje Ustava RH, bilo bi krajnje svrsishodno da ona institucija koja bi na takvo što morala reagirati – makar praćenjem i izvješćivanjem ustavotvorca – dođe do izražaja. Međutim Ustavni sud RH teoretski bi se početkom prosinca mogao svesti na troje sutkinja i sudaca jer bi preostalih deset mjesta moglo ostati praznima zbog isteka mandata. Plenković je u pravu i kada kritizira Milanovićevo relativiziranje ruske vojne i ine agresije na Ukrajinu, ali Milanović je dosljedan kada u pojedinim situacijama ne želi aktivirati hrvatske vojnike. Boško Picula za tportal
Premijer Plenković pokušava rat u Ukrajini iskoristiti za konkretne unutrašnjopolitičke obračune, i to nije nikakva novost. Nevolja je što se optužba o ruskom financiranju Milanovića vrlo brzo ispostavila blamažom i bumerangom za one koji su njome vitlali nastojeći posijati sumnju, kad već ne raspolažu nikakvim dokazima. Konfuzija je najvjerojatnije i plod frustracije: Plenkoviću je nepojmljivo i nepodnošljivo da itko, a kamoli većina ispitanika u anketama, može misliti i za dlaku drukčije od njega, pri čemu se u ovom slučaju zaista ne radi o kardinalnom razilaženju u stavovima.
Zoran Milanović definitivno nije nastrojen proukrajinski na način da slijepo vjeruje u vojni poraz Rusije i u sposobnost Ukrajine da na bojnom polju oslobodi okupirana područja. Takav stav nije proruski nego realpolitički i dijeli ga, otvoreno ili zasad prigušeno, sve veći broj relevantnih političara u mnogim zapadnim zemljama, ali Plenkovića ne zanima da o tome ozbiljno razgovara ili polemizira sa ustavnim sukreatorom hrvatske vanjske politike. Ivica Đikić za Novosti.
Andrej Plenković koristi sofisticiranu kombinaciju bahatosti, manipulacije statistikama i izbjegavanja odgovora u suočavanju s političkim protivnicima i novinarima. Umjesto direktnih odgovora, skreće na hvalospjeve o Vladinim uspjesima, ignorirajući neugodna pitanja i često difamira oponente. Praksa “reduciranja istine” dio je njegove retorike, poput tvrdnji o porezu na nekretnine ili korištenju vojnih helikoptera. Unatoč takvom pristupu, birači ga podržavaju, pa Plenković nema potrebu mijenjati svoj pobjednički recept. Bahatost postaje politički alat, uz taktiku definiranja što je “tema”, a što “netema”. Goran Litvan za Lider.
Premijer Plenković je više desetaka puta tijekom svojih premijerskih mandata putovao na otoke Hvar i Brač koristeći policijski gliser, točnije, policijsko ophodno plovilo koje se koristi za nadzor mora i granice, piše Nacional pozivajući se na visoki policijski izvor, i to kako bi posjećivao rodbinu i prijatelje, a manje zbog službenih dužnosti. Isti policijski izvor “smatra da se, u najmanju ruku, može tvrditi da je hrvatski premijer taj koji neprimjereno koristi državne resurse”. Iz MUP-a tvrde kako je to ponekad potrebno, budući da se radi o štićenoj osobi.
Nakon što je već postao hrvatski političar s najduljim stažem premijera od prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990., Andrej Plenković će nakon ponovnog izbora za predsjednika HDZ-a u novom mandatu biti u prigodi postati i političarem s najduljim stažem na čelu stranke čime bi nadmašio i njezina osnivača Franju Tuđmana te Ivu Sanadera. Nakon niza izbornih pobjeda, u stranci nema nikakvih oponenata, dok parlamentarna i izvanparlamentarna oporba sve više djeluje kao nužni ustavni dodatak hrvatskom demokratskom višestranačkom sustavu. Bez ideja, lidera i organizacije kako nakon 2000. i 2011. treći put doći na vlast u zemlji. Jedini oponent mu je predsjednik Milanović.
Hrvatska inačica političke stabilnosti nerijetko je pokazivala znakove osrednjosti, učmalosti i negativne selekcije te ne čudi da je zemlja od potencijalno najperspektivnijih tranzicijskih sredina već godinama po nizu parametara u donjem dijelu Europske unije. Zasad malo što govori da će se u sljedeće četiri godine ovakvo stanje značajnije promijeniti. Za početak svima koji se u Hrvatskoj bave politikom nužno trebaju protukandidati. Boško Picula za tportal
Nakon što je Politico njemu adresirao prijedlog Pučana, doduše izrečenog na zatvorenom sastanku koji je ipak dospio do novinara, postavlja se pitanje koliko je hrvatski premijer važan igrač u EU krugovima. Privukao je pažnju prijedlogom da mjesto predsjednika Europskog vijeća prve dvije i pol godine mandata dobije netko iz grupacije socijalista, dok bi ostale dvije i pol dobili Pučani, što se ne bi svidjelo socijaldemokratima u EU parlamentu. Naš analitičar pretpostavlja kako se radi o mogućem dogovoru da ga iznese netko tko nije u vodstvu EPP-a kako ne bi ugrozio postojeću kandidaturu von der Leyen kao ponovne kandidatkinje za šeficu EK. Nije za očekivati da bi bio većeg utjecaja, tim više što dolazi iz male zemlje s tek 12 zastupnika, a i on sam tvrdi da je spreman za treći mandat na čelu hrvatske vlade te da nije zainteresiran za europske funkcije. N1
Zbog nezadovoljstva Francuza novim mandatom Ursule von der Leyen i malih izgleda da iznjedre vlastitoga kandidata za predsjednika Komisije iz redova pučana (koji su u Francuskoj pali do političke margine) Plenković je realan kandidat. To što dolazi iz Hrvatske može mu osigurati potporu u državama nove Europe i donijeti prednost u odnosu na grčkog premijera Kiriakosa Micotakisa i maltešku političarku Robertu Metsolu koja, između ostalog, nema iskustva u izvršnoj vlasti.
Vanjskopolitičko iskustvo, pregovaračke vještine i pragmatičnost u međunarodnoj politici stavljaju ga u ravnopravnu utrku s veteranom europske i talijanske politike Mariom Draghijem, a mlađa su mu životna dob i aktualna premijerska pozicija prednosti. No pustimo sad spekulacije o mogućim nasljednicima Ursule von der Leyen, ako njezina kandidatura uopće dođe u pitanje. Politička je realnost da bi odlazak Andreja Plenkovića na bilo koju visoku dužnost u EU bila win-win situacija i za njega i za Hrvatsku kao državu, za HDZ, ali i ukupnu hrvatsku političku scenu. Višnja Starešina za Lider.
Svaki dan od izborne noći izgleda sve luđe i luđe. Nikad toliko licemjera i dvoličnosti u političkom prostoru. Nikad toliko lažljivaca koji gledaju u oči i lažu. Čudim se da prvi dan pregovora Domovinski pokret nije tražio da Ivan Penava kao predsjednik stranke bude predsjednik parlamenta. U političkim pregovorima oni koji ulaze s velikim mirazom traže časne pozicije. Ako Plenković kaže da Milanović za njih kao predsjednik više ne postoji, zanima me kome će ići po mandat za sastavljanje Vlade. To će biti jako zanimljivo za gledati.
Domovinski pokret je jasno poručio da je svaki glas za Plenkovića glas za silovatelje i ratne zločince. Preko toga se u političkom prostoru jednostavno ne može prijeći. Sve je to zbog toga da će on sad iz dišpeta složiti većinu. Pupovac šuti, ali je sigurno duboko revoltiran. Vjerojatno je u dogovoru s Plenkovićem da se drže zajedno i vide kako je to moguće premostiti, no ne vjerujem da je to trajno moguće. Jadranka Kosor za N1.
Šef HDZ-a zna da ga čekaju poniženja od ljudi o kojima ne misli ništa dobro. Unutarstranački pritisak da se pod svaku cijenu sklopi dogovor s DP-om previše je snažan da bi ga mogao zanemariti. Plenković više nije dovoljno politički jak da se odupre i provede svoju volju. “Da je manje ljudi izišlo na izbore, osvojili bismo 66 mandata i već bismo imali vladu. Ja sad jamčim da oni neće doći do 76. To su gubitnici koji imaju program da se prave da su pobjednici. Ja ću sad iz inata, iz dišpeta, formirati 76”, izjavio je Plenković u ponedjeljak. Ako se uspostavi, bit će to, znači, vlada iz inata, i to, prije svega, iz inata Zoranu Milanoviću, a ne iz Plenkovićeva uvjerenja da čini nešto dobro, bilo za sebe, bilo za Hrvatsku. Ivica Đikić za Novosti.