Karta je interaktivna i stalno se ažurira kako se pojavljuju nove informacije o ruskim napadima. Na karti se jasno vidi kako je Putin okružio Ukrajinu. Index…
Obistine li se najave da će ruska vojna agresija na Ukrajinu, započeta 2022., dijelom završiti i zbog priznavanja ruskog zauzimanja petine ukrajinskog teritorija, hoće li ovakav model nagrađivanja agresije postati pravilom u svijetu u sljedećem razdoblju? I to neovisno o tome provode li ga vojno znatno nadmoćnije države nad svojim slabijim susjedima ili ostale države koje će na sličan način pokušati riješiti dugogodišnje sukobe i osporavanja granica. Ipak, Balkan, kada i nije bačva baruta, ostaje barem šalicom baruta. Zbog toga i najave o prekrajanju granica u ovom dijelu Europe, kakve zaziva jedan od kandidata na rumunjskim predsjedničkim izborima, služe isključivo za mobilizaciju birača. Problem će nastati mobiliziraju li se tako mobilizirani birači za izvaninstitucionalne obračune. Boško Picula za tportal
Novo izvješće CSIS-a otkriva da je Rusija značajno pojačala sabotažne napade u Europi, s 12 u 2023. na 34 u 2024. Meta su vojne, logističke i industrijske lokacije u NATO zemljama koje pomažu Ukrajini. Napadi uključuju eksplozije, špijunažu i cyber-napade, a Moskva tako šalje poruku o “cijeni” podrške Kijevu. Trumpova administracija pauzirala je akcije protiv ruskih operacija, ostavljajući Europu da se sama nosi s problemom. Stručnjaci upozoravaju: bez aktivnog odvraćanja, Kremlj će nastaviti igrati svoje opasne igre. tportal
Poruka Ukrajincima o prepuštanju dijela teritorija vraća nas iz svijeta helsinških načela u svijet najgrublje realpolitike: koliko sile, toliko prava. A poruka Dodiku podsjetnik je na latinsku izreku ‘što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu‘, koja također uvelike definira svijet realpolitike. Sporazum o kraju rusko-ukrajinskog rata, ma kada se dogodio i ma kako izgledao, nužno će značiti kraj tzv. helsinškog poretka na rubovima Europe, jer jednostavno nije izgledno da ukrajinska vojska, ili itko drugi, uzme Putinu Krim, koji je sjedište ruske crnomorske flote, ili okupirane i etnički očišćene dijelove Donecka i Luhanska. No, helsinški poredak je pogažen Putinovom agresijom na susjednu državu, ali i prije toga… Višnja Starešina za Lider
Ukrajinsko vodstvo u posljednje vrijeme više ne inzistira na zahtjevu za potpunom obnovom teritorijalne cjelovitosti. No zato inzistiraju na članstvu u NATO-u i osiguravanje vojnika na liniji bojišnice/granice. Ukupna dužina granice između Ukrajine i Rusije iznosi čak 2.300 kilometara. Vojni stručnjaci procjenjuju da bi zapadne zemlje morale rasporediti najmanje 150.000 vojnika, a možda i znatno više. No nije jasno kako bi se ta brojka mogla dostići bez sudjelovanja SAD-a. S druge strane Rusija odbija mogućnost da Ukrajina uđe u NATO, a žele i da se vojno ograniče. Regije Krim, Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson su stavili u ruski Ustav i kažu, nema pregovora oko toga. Ostaje nejasno što SAD želi od Rusije, prema Ukrajini su bili konkretniji, oduzevši im vojnu i obavještajnu pomoć. DW
Ukrajina već tri godine pati pod teškim napadima. Junački se brane. I treba im pomoć. I naravno da mole za pomoć, kao što svi napadnuti mole za pomoć. Napala ih je bitno veća i jače naoružana država. Vidjeli smo što se dogodilo u Bijeloj kući. Trumpu su krivi svi osim Putina. Putina, zanimljivo, nikako da jasno osudi, ni on ni ekipa ulizica i poltrona kojima se okružio. Europa, očigledno je, više ne može računati na američki obrambeni kišobran. Ne možemo više računati na to da će se kod svake krize pojaviti američka konjica i uvesti red kao u starom vesternu. Poslušajte Tuska. Čovjek je poljski premijer, vodi europsku, slavensku i, za nas Hrvate ne nevažno – katoličku zemlju. Rekao je nakon današnjeg susreta: “To je paradoks, poslušajte kako to zvuči: 500 milijuna Europljana moli 300 milijuna Amerikanaca da ih zaštite od 140 milijuna Rusa. Ako znaš brojati – računaj na sebe!” Goran Vojković za Index.
reća godišnjica ruske invazije na Ukrajinu donosi sumorne brojke – najmanje 12 605 ubijenih civila i stotine tisuća poginulih i ranjenih vojnika. Trumpove izjave o ratu i Zelenskom unose dodatne kontroverze, dok SAD i Rusija u Saudijskoj Arabiji razgovaraju o Ukrajini – bez Ukrajine. EU se suočava s američkim stavom da neće biti ključni faktor u mirovnim pregovorima, a Macron pokušava organizirati europski odgovor. Između propagande i realpolitike, sudbina Ukrajine postaje predmet globalnih trgovinskih pregovora. Faktograf
Tonči Tadić: Nakon tri godine zorno je jasno kako Rusija ne može zauzeti Ukrajinu. Oni su u čitavoj 2024. uz potrošnju oko 200 tisuća što mrtvih, što ranjenih vojnika i par tisuća oklopnih vozila i tenkova zauzeli površinu grada Zagreba. Ukrajina radi manjka oružja ne može provesti nekakve sveobuhvatne operacije oslobađanja svog teritorija, iako je 2022. godine vratila oko 35 posto okupiranog teritorija. Tome pridodajmo proboj na Kursk. Ovim tempom Rusima bi za pobjedu trebalo 150 godina i cijela muška populacija Kine. Rat nije počeo radi najavljenog ukrajinskog ulaska u NATO, nego zato što Rusija nikada ne može obnoviti Ruski imperij bez Ukrajine i Bjelorusije. Te tri države su bile temelj stvaranja Sovjetskog saveza i Putin želi Ukrajinu natrag. tportal
Postavljanjem formata pregovora na razinu Trump – Putin američki predsjednik u prvoj fazi nastoji izbjeći Kinu kao aktera i odvojiti Putina od Xija. Pa i zato, a ne samo zbog ega, ne može sa sobom voditi EU za ruku. I ne može se obraćati Putinu s ‘huljo zločinačka‘. Trebali bi se podsjetiti da svi mirovni pregovori počinju od vojnog odnosa snaga na terenu. Osim što si je postavio imperativ završetka rusko-ukrajinskog rata, zbog svoje i američke buduće uloge u svijetu ne smije si dopustiti da taj dogovor izgleda kao američka izdaja Ukrajine i Europe. Američki nacionalni interesi i Trumpov ego, nažalost, najveća su europska uzdanica u tom procesu. I to je odraz aktualne europske obrambene (ne)moći. Tako jednostavno i tako otužno. Višnja Starešina za Lider.
Hoće li rat u Ukrajini, koji je pred trećom godišnjicom, zaustaviti Trump i Putin, bez sudjelovanja Zelenskog i europskih čelnika? Kako utječe na transatlantske odnose? (HRT)… Nitko ne vjeruje Trumpu od zapadnih savjeznika i to moramo razriješiti. To je bit priče. Kako to razriješiti? To možemo razriješiti na jedan način. Trump mora dokazati što i iza čega on stoji, rekao je Avdagić. Rat se i dalje nastavlja, a razgovor o miru je loše počeo. Trump nije diplomat, on je poduzetnik, on nema vremena za diplomatske floskule, kako o njima razmišlja, kaže Gordan Akrap. Trenutno ne postoji nešto što bi svima bilo prihvatljivo, ističe Avdagić. Ustupanje ukrajinskog teritorija Rusiji moglo bi u skoroj budućnosti dovesti do većih sukoba, primjerice Kina koja gleda na Tajvan ili Srbija koja bi mogla poslati vojsku na Kosovo. No, Trumpa ne zanimaju regionalni sukobi i njegov utjecaj dovodi do slabljenja NATO-a. tportal