Institut za hrvatski jezik: U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom. Zelenski ili Zelenskij? - Monitor.hr
07.03.2022. (13:00)

Jezični savjet

Institut za hrvatski jezik: U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom. Zelenski ili Zelenskij?

Dakle, ispravno je Zelenski (bez “j”), genitiv Zelenskoga.
Potaknuti čestim medijskim upitima o načinu pisanja ukrajinskih toponima zbog novonastale situacije Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje preporučuje da se ukrajinski toponimi navode prema ukrajinskome, a ne prema ruskome jeziku. Iskazujući solidarnost s ukrajinskim narodom znanstvenici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pozivaju sve medijske kuće u Hrvatskoj da se u svojim izvješćima služe ukrajinskim imenima gradova i naselja: Kijiv (uz tradicionalni naziv Kijev), Ljviv, Harkiv, Dnjipro, Odesa, Doneck, Družkivka, Zaporižja, Krivi Rih, Mikolajiv, Mariupolj, Luhansk, Makijivka, Izmajil, Vinicja, Simferopolj, Sevastopolj, Herson, Poltava, Černihiv, Čerkasi, Sumi, Horlivka, Žitomir, Kamjanske, Kropivnicki, Hmeljnicki, Rivne, Černivci, Kremenčuk, Ternopilj, Ivano-Frankivsk, Luck, Bila Cerkva, Kramatorsk, Melitopolj, Kerč, Nikopolj, Slovjansk, Berdjansk, Sjeverodoneck, Alčevsk, Užhorod, Pavlohrad. IHJJ, 1.3.2022.


Slične vijesti

24.11. (15:00)

Jezične akrobacije bez mreže

Kad čiko postane striko: anatomija polovičnog jezičnog nacionalizma

Boris Postnikov za Novosti analizira fenomene jezičnog nacionalizma u Hrvatskoj kroz prizmu prijevoda srpskih filmova i serija, od apsurdnih titlova 1999. do današnjih “polovičnih” rješenja. Ističe da prijevodi često nepotrebno prilagođavaju identične izraze, dok su stvarne razlike minimalne. Polovičnost nacionalizma očituje se u zakonima bez sankcija, fragmentiranim kulturnim politikama i paradoksalnim praksama poput prevoditeljskih improvizacija ili izbjegavanja prevođenja. Zaključuje se da nacionalizam opstaje u sivoj zoni, smirujući jednu stranu, a ne provocirajući drugu, dok stvarnost pokazuje koliko su srpski i hrvatski zapravo nerazdvojni.

05.09. (01:00)

Gotovo pa ti ne treba prevoditelj

Indijac koji živi u Hrvatskoj usporedio je hrvatski jezik sa sanskrtom, ima nekih sličnosti

@gujjuincroatia in this Video i am talking about the Indian language and the Croatian Harvastki language is the same, and i am showing similarities between these two languages. #Croatian #Zagreb #Indian #Sanskrit #Harvastki #language #Connection #indoeuropean #Bok #Bye #croatiantiktok #Balkan #Fyp #Trending #Viral #Dinamo #croatia🇭🇷 #croatiafulloflife #croatialanguage #indialanguage #abroad #POV #funnyvideos ♬ Summer Day(1533196) – TimTaj

Indijac Gujju preselio se u Hrvatsku i sada sa svojim pratiteljima na Instagramu dijeli zanimljivosti koje ovdje otkriva. Iako je profil pokrenuo nedavno, već ima gotovo tisuću pratitelja. U videu Indijac nabraja riječi poput majka, otac, brat, svijetlo, tama, znanje, griva i govori da slično zvuče na hrvatskom i sanskrtskom jeziku. Slični su i brojevi, kaže, kada se izgovaraju od jedan do deset. U nastavku Gujju donosi cijeli popis sličnih riječi, a neke su potpuno jednake u ova dva jezika. Usporedio je i riječi “Buddha” i “budan”. Gujju objašnjava da je sanskrt drevni jezik te da zbog toga nije neobična njegova sličnost s europskim jezicima. Index

02.09. (09:00)

Recept za jezikovu juhu

Mate Kapović, autor novog Jezičnog savjetnika: Vrijeme je da hrvatski jezik lingvistički konačno dovedemo u 21. stoljeće i da se o njemu govori na znanstven i suvremen način

Iako je namjerno nazvana jezičnim savjetnikom, ona se razlikuje od uobičajenih ‘savjetnika’, koji obično samo nabrajaju što pojedini autor smatra ‘dobrim’, a što ‘lošim’, bez ikakvih pravih objašnjenja ili razlogâ. Dodatno, ljudi koji se inače bave jezičnim ‘savjetima’ vrlo često nisu uopće upućeni npr. u povijest jezika i onda progone riječi ili oblike koje su koristili još Gundulić ili Marulić ili im se ne sviđa, recimo, oblik ‘posla’ u frazi ‘gledati svoja posla’, jer ga ne znaju objasniti, pa ga progone iako je riječ o arhaizmu još iz praindoeuropskoga.

Knjiga je stvarno namijenjena svima ‒ prije svega laicima zainteresiranima za jezična pitanja. No neka će poglavlja, npr. ona o ‘č & ć’, ‘ije & je’ i naglasku, biti vrlo zanimljiva i učitelji(ca)ma i profesori(ca)ma hrvatskoga u osnovnim i srednjim školama jer jednostavno, ali detaljno i zanimljivo, objašnjava situaciju u Hrvatskoj te kako te probleme najbolje prezentirati na nastavi uz mnoštvo primjerâ i savjetâ. Nažalost, iz osobnog iskustva znam da većina učitelj(ic)â i profesor(ic)â nema priliku to na takav jednostavan način naučiti na fakultetu ‒ a i sama narav dotičnih problema je komplicirana jer treba poznavati povijest jezika, dijalektologiju i akcentologiju da bi se to doista razumjelo. Mate Kapović za tportal.

05.07. (16:00)

Jezik nam je nešto službeniji nego što je bio

Kapović: Briga o hrvatskomu jeziku ne bi se trebala pokazivati šupljim i nepotrebnim zakonima, nego istraživanjem i stvaranjem novih resursa

Nije jasno čemu dizanje spomen-ploče zakonu za koji ne znamo kakve koristi od njega uopće imamo s obzirom da njime nije ništa postignuto, a čak i simbolički je dosta smiješno da se tolika strka radi oko zakona o hrvatskom jeziku u zemlji koja se zove Hrvatska i u kojoj je hrvatski službeni jezik ne samo od 1991, nego po ustavu još od 1974. Čini se da iza svega toga stoje dnevnopolitički razlozi, kako se u kuloarima i govori – jer jezičnih razloga za sve to sasvim sigurno nema – rekao je Mate Kapović za Novosti. Zakon ionako neće ulaziti u književno stvaralaštvo i privatni govor, nego će se odnositi na službenu upotrebu hrvatskog jezika. Primjerice, strane tvrtke svoje nazive najprije će morati pisati na hrvatskom, a tek onda na svom jeziku. Sankcija neće biti, nego je naglasak na edukaciji kroz školski sustav.

28.06. (00:00)

Biseri rasuti po cijelom svijetu

Hrvatski jezik službeni je i u mjestima izvan Lijepe Naše

U Bosni i Hercegovini hrvatski je jedan od tri službena jezika. Status službenog jezika ima i u Gradišću, austrijskoj pokrajini. Vjeruje se da gradišćanskohrvatski govori oko 50.000 ljudi. Gradišćanskohrvatski pisani jezik temelji se uglavnom na lokalnom čakavskom dijalektu s nekim utjecajima drugih hrvatskih dijalekata koji se govore u Gradišću. Hrvatski jezik govore i Hrvati u Vojvodini, kao i Moliški Hrvati u Italiji. Također i u rumunjskim mjestima Carașova (Krašovani) i Lupac. Za naš je jezik vezano još zanimljivosti, a jedno od njih je da se prvi put spominje – 1275. u dokumentu “Istarski razvod”.  Croatia Week/Večernji

13.03. (19:00)

Kužiš spiku, ne

Zakon o hrvatskom jeziku: Pravne norme teško da mogu utjecati na upotrebu jezika

Može li se upotreba jezika uopće regulirati “odozgo”, odredbama, propisima i zakonima? Samostalna je Slovenija 2004. donijela Zakon o javnoj upotrebi slovenskog jezika, koji djeluje kao direktna inspiracija za ovaj hrvatski. Između redaka hrvatskoga Zakona lako je iščitati strah od famoznih posezanja iz Srbije, koji desničarski establišment proizvodi i pumpa već barem tri decenije. Naravno, činjenica da je ksenofobija i strah od “kontaminacije” jezika jedan od glavnih pokretača jezičnog zakonodavstva, ne znači da jezik “siguran” od transformacija, asimilacije ili čak nestanka. U vremenu novih medija, granice između hrvatskog i tri najbliža mu jezična standarda, sasvim u skladu sa strahovima konzervativnih jezikoslovaca, vjerojatno su najtanje što su bile u postjugoslavenskoj eri. Međutim, transformacije o kojima je riječ ne proizlaze ni iz kakvih Deklaracija, propisa, i uopće politika “odozgo” – nego iz popularne kulture i društvenih mreža, te kulturno-medijskog krajolika koji seže šire i od Hrvatske i od famozne regije. Dinko Kreho za Kulturpunkt.

07.02. (23:00)

Blaženi hrvatski jezik

Najčešće pogrešno korištene riječi u hrvatskome jeziku

U medijskom prostoru vrlo često se može čuti kako netko govori: Šta vi kažete na to? Šta to znači? Dakle, ispravno je govoriti ŠTO. Druga stvar je pleonazam – Gomilanje suvišnih izraza istih ili bliskih značenja. Evo nekoliko primjera: No međutim – ili samo veznik NO ili samo prilog MEĐUTIM, zatim “Kako i na koji način” – ili KAKO ili NA KOJI NAČIN, ne treba oboje. Isto je i s izrazima “oko desetak”. Ili desetak ili oko deset. Nadalje, ne kaže se “zato jer” već “zato što”, a može i samo “jer”. “Hvala lijepo” je također pogrešno, ispravno je “hvala lijepa” jer je hvala u ženskom rodu. I ne može “neznam” već “ne znam”. Mnoge zbunjuje kad se koriste riječi “sljedeći” i “slijedeći”. Prvi se izraz koristi kad govorimo o nečemu što slijedi, kad je nešto nakon nečeg, a “slijedeći” dolazi od riječit slijediti, dakle slijedeći nekog. Ostalo donose Savjeti.

06.11.2023. (17:00)

Morali su se prvo izboriti da mogu slobodno govoriti

Saga o jeziku 4: Fetišizacija standarda

Za razliku od nestandardnih varijanti, standard mora pokrivati manje-više sve situacije u kojima bi se jezik mogao koristiti, posebno one formalne. Standardizacija je stoga proces minimiziranja razlika u jezičnoj uporabi, kako bi se smanjila mogućnost višestrukoga tumačenja. Dok u nekima zemljama postoji institucija koja se bavi kodifikacijom standardnoga jezika, npr. Francuska akademija, u drugih se taj proces provodi spontano, kroz prestižnu uporabu, kao u engleskome. Standardni jezik učimo u školi, a kako je to prvenstveno jezik pisma, temeljen dobrim dijelom na književnoj tradiciji, naziva ga se i književnim jezikom (iako to nije ispravan termin). U saboru je do 19. stoljeća službeni jezik bio latinski, svakodnevni govor gospode i plemstva njemački, dok je standard povijesno i društveno-politički uvjetovan. Zasnovan je na novoštokavštini zapadno-hercegovačkoga tipa, koja u doba ilirskoga preporoda teži postati standardnom na čitavome štokavskom području. Saša Kresojević za lokalni portal.

24.09.2023. (19:00)

Blentavi televizijski prevodi ponekad su zabavni, ali uglavnom iritiraju

“Osobnost” hrvatskog jezika

gramatika

  • U nas i televizija ima osobnost. Tako kažu naši prevoditelji. Ne znam što bi u duhu svega hrvatskoga trebala značiti “televizijska osobnost”, a ni koje “osobnosti” dobivaju plaću za takve prevode. Čak i Google prevodi “television personality” kao “televizijska ličnost”. Ali, avaj, “ličnost” smrdi po srpskom pa radije napravimo autogol nego da koristimo mrske riječi koje stoljećima žive ko uljezi u našem jeziku.
  • Hrv. jezični portal (HJP) “osobnost” definira kao “ukupnost odlika koje čine izuzetnost i neponovljivost osobe, karakteristični način na koji osoba razmišlja, osjeća i ponaša se i koji čini vlastiti stil života”. Sličnu definiciju daje i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a kao istoznačnica dopuštena je i “ličnost”. I eto nas opet kod nesretne riječi “lice” koja u nevinom obliku znači “prednja strana glave od čela do brade”, a u poganom obliku “srp. osoba, vojno lice, pov. u SFRJ, profesionalni vojnik” (HJP). Zato smo npr. pod hitno izbacili “ličnu kartu” i uveli “osobnu iskaznicu”, premda je na njoj nečije lice, lik, a ne opis karaktera, ponašanja, načina života i sklonosti japanskoj poeziji. Radiogornjigrad