Inovativni materijal TSAM: Talin u obrani svemirskih brodova - Monitor.hr
28.09. (13:00)

Zaboravite na kožne jakne, svemirci biraju talin

Inovativni materijal TSAM: Talin u obrani svemirskih brodova

U Homerovoj Ilijadi kožni štitovi su simbol otpornosti, ali danas je nova tehnologija nadmašila mitove. Materijal TSAM, baziran na proteinu talinu, pruža nevjerojatnu zaštitu od udara projektila, poput mikrometeorita u svemiru. Talin se rasteže čak do 158 nanometara pri udarcu, a potom se vraća u prvobitno stanje zahvaljujući vodikovim vezama. Ovaj materijal ne samo da apsorbira snažne udare, već je i lagan, elastičan te dugotrajan, čime postaje idealan za svemirske letjelice. TSAM je testiran na česticama bazaltne prašine ispaljenima brzinom većom od one metaka, što ga čini idealnim za civilnu upotrebu u svemiru. Nenad Raos za Bug


Slične vijesti

Subota (17:00)

Ne može dosaditi ni mješalici

Cement iz mora inspiriran morem, koji se može reciklirati unedogled

Kako se diljem svijeta stalno nešto gradi i to ponajviše upotrebom cementa, ne treba nas čuditi da 7,1 % emisije CO2 potječe baš iz njegove proizvodnje. Građevine se usto stalno ruše, a to znači da bi beton trebalo na neki način reciklirati. Može ga se razbiti, smrviti i izmrviti – i što onda? Inspirirani jednom vrstom morskih crva znanstvenici su napravili novu vrstu betona. Za te je morske životinje karakteristično da grade kolonije i to tako da se čvrsto međusobno povežu ljepilom. To prirodno ljepilo privlači pozornost znanstvenika kojima dugo nije bilo jasno kako i zašto lijepi. Kako se u pripremi ovog veziva ništa ne peče, jasno je da se je ono ekološki mnogo povoljnije od običnog, silikatnog cementa. Nakon dva sata stajanja prah betonskog bloka se pretvara u malter od kojeg se opet, lijevanjem i sušenjem, mogu dobiti blokovi. I taj postupak može trajati unedogled, jer se pri njemu ne gube mehanička svojstva građevnog materijala. Nenad Raos za Bug

03.11. (15:00)

Nisu ni travari bili ludi

Dragoljub – panaceja iz našeg vrta

San o lijeku za sve bolesti, ili kako bi se to grčki reklo o panaceji, star je valjda koliko i čovjek. U Kini su imali eliksir besmrtnosti, a u Europi su tragali za kamenom mudraca koji sve metale pretvara u zlato, a liječi  i sve bolesti. Pa kao što savršenstvo metala treba tražiti u zlatu, tako i savršenstvo čovječjeg tijela treba tražiti u zdravlju. U milijunima godina dugoj borbi za opstanak biljke su razvile osebujne načine obrane od parazita, bakterija i virusa, a ta se obrana na kraju svodi na smjesu organskih spojeva koji u sinergiji djeluju protiv svih neprijatelja s kojima se biljka susretala i još se susreće. Jedna takva biljka je dragoljub, od čijeg su dijelova naši znanstvenici napravili čaj – i to ne bilo kakav, i to uz pomoć mikrovalne pećnice, odnosno upotrebu mikrovalnih zračenja. Razlika se vidjela već na prvom i, rekao bih najvažnijem testu, testu citotoksičnosti prema stanicama raka grlića maternice (HeLa), raka debelog crijeva (HCT116) i raka kostiju (U2OS), a djelotvornima su se pokazali i u borbi protiv bakterija. Nenad Raos za Bug

26.10. (15:00)

Kad sunce radi prekovremeno

Novi fotokatalizator pretvara Sunčevu svjetlost u metanol i struju

Znanstvenici su razvili inovativni fotokatalizator, nazvan MCN-CA, koji pod sunčevom svjetlošću pretvara ugljikov dioksid i vodu u metanol i proizvodi električnu energiju. Uz 70% iskoristivosti, jedan gram katalizatora generira 352 mg metanola i 4,9 W/m² struje na sat. Ovaj uređaj, temeljen na kompleksu polimera i kobalta, obećava trajniju i komercijalno održivu metodu za proizvodnju metanola, korisnog kao gorivo i industrijska sirovina. Nenad Raos za Bug.

19.10. (19:00)

Klor je vrag, ali bez kojeg se ne može

Pametni mobitel protiv klora: Testirajte vodu kao znanstvenik

Klor je vrlo korisno, ali opasno sredstvo. Njegova dvostruka narav očituje se u svakodnevnom životu, gdje je istovremeno nezamjenjiv za dezinfekciju, ali može uzrokovati trovanja ako se ne koristi ispravno. Klor je bio prvi bojni otrov, a njegova prisutnost u vodi za piće može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme poput astme ili čak raka. Uz sve to, klor se koristi i za čišćenje, a nespretna kombinacija s nekim kemikalijama može stvoriti smrtonosni plin. No, napredne tehnologije, poput kineskog mobilnog testa, pomažu nam u kontroliranju njegove prisutnosti u vodi. Nenad Raos za Bug

12.10. (14:00)

Brod bez dimnjaka - iluzija čistog pogona

Nova tehnologija hvatanja CO2 iz zraka – stvarna revolucija ili moguća energijska zamka?

Unatoč senzacionalnim tvrdnjama o brodu na fosilna goriva koji ne emitira ugljikov dioksid, stvarnost je daleko složenija. Sustav koristi kalcijev oksid za vezanje CO2 iz dimnih plinova, no njegova proizvodnja zahtijeva energiju i ispušta onoliko CO2 koliko se kasnije hvata. Tehnološki proces zatvaranja kružnog toka nije postignut, a energijski trošak dovodi do povećane potrošnje energije. Inovativniji, ali skuplji sustavi poput kaliksarena pokazuju potencijal u hvatanju CO2, ali primjena na velikoj skali tek treba biti procijenjena. Nenad Raos za Bug

06.10. (10:00)

Sad znate što vam je činiti nakon ručka

Raos: Jogurtom protiv češnjaka

Kažu da jogurt može uništiti miris češnjaka. Ako kažu, neka kažu jer ne lažu – to su pučko vjerovanje nedavno potvrdila i egzaktna znanstvena istraživanja. I odgovorila na pitanje zašto je tako. Odgovor na pitanje zašto češnjak smrdi je koliko kompliciran toliko i jednostavan. U glavici (česnu) češnjaka se nalazi alin kojeg enzim alinaza prevodi u alicin, miris svježeg bijelog luka. No svježi miris ne traje dugo jer se alicin razgađuje u alil-metil-disulfid i dialil-disulfid. Ukratko – sadrži sumpor. Tim znanstvenika ustanovio je da se dodatkom jogurta koncentracija hlapljivih tvari u zraku iznad češnjaka smanjila deset, sto, pa i više od sto puta. Rekorder je 1,3-ditian, čija se koncentracija u iznad sirovog češnjaka smanjila od 4020 na 20,4 ppb, dakle dvjesto puta. Bug

21.09. (14:00)

Mali korak za čovjeka, veliki za mikrosenzore!

Nova cink-amonijska mikrobaterija: sićušna snaga za buduće mikrorobote

Pruska, toksične kiseline i mikrobaterije – sve je to povezano pruskim modrilom! Berlinski umjetnik Heinrich Diesbach slučajno je otkrio prusko modrilo, pigment koji je nastao solima cijanovodične kiseline (poznate kao “prussic acid”). Sada, znanstvenici koriste slične spojeve za revolucionarne cink-amonijske hibridne mikrobaterije. Katoda je izrađena od heksacijanoferata (NH₄Cu[Fe(CN)₆]), a dodani vodljivi polimer omogućava ultra brzu pohranu energije. Iako sitna, nova baterija ima impresivne performanse, idealne za mikrosenzore i mikrorobote. Tehnologija je na pragu stvaranja još manjih, bržih i trajnijih baterija! Nenad Raos za Bug

14.09. (14:00)

Riblje kosti: Budući lijek ili samo hrskavi zalogaj?

Raos: Ribljim kostima i crvenom plijesni protiv raka

Stari vic o ribljim kostima postaje stvarnost – no ne zbog mentalne prosvjetljenosti, nego zahvaljujući tajvanskim znanstvenicima. Njihovo istraživanje pokazalo je da fermentirane riblje kosti uz pomoć crvene plijesni Monascus purpureus ubijaju stanice raka debelog crijeva. Ključne su četiri aminokiseline (histidin, asparaginska i glutaminska kiselina te prolin) koje inhibiraju diobu stanica i pojačavaju apoptozu. Iako ovo djeluje obećavajuće, autor savjetuje preventivne mjere poput kretanja, prestanka pušenja i konzumacije povrća umjesto oslanjanja na čudesne fermentirane pripravke. Nenad Raos za Bug.

07.09. (22:00)

Pasji ukus, ljudske brige i miris zapečenog mesa

Zašto hrana za pse miriši bolje psima nego ljudima

Istraživanja su pokazala da je miris važniji od okusa za pse, pa se kvaliteta hrane za pse analizira elektroničkim senzorima. Pse privlače mirisi poput oktanala i nonanala, koji daju miris zapečenog mesa, dok ih spojevi sa sumporom odbijaju. Zanimljivo, hrana za pse sadrži mirise i spojeve poput aldehida koji su ljudima neprijatni, dok psi uživaju. Briga za kućne ljubimce postala je veliki biznis, a godišnje se samo u SAD-u za njih troši 130 milijardi dolara, od čega 50 milijardi na hranu. Nenad Raos za Bug

31.08. (13:00)

Kemičari rade na spasu klime

Kineski umjetni (super)list pretvara CO2 u vrijednu kemikaliju

Da bismo radili ono što radi biljka, trebamo imati pogodan fotokatalizator, dakle tvar koja će spajati ugljikov dioksid i vodu, ali ne u ugljičnu kiselinu (soda-vodu) nego u nešto drugo. To „nešto drugo“ je najveći kamen spoticanja, jer fotokatalizator, da bi bio upotrebljiv, treba davati samo jedan produkt i to produkt koji ima tehnološku vrijednost – riječ je dakle o organskom spoju koji može poslužiti kao sirovina ili u najgorem slučaju kao gorivo. Može li se to napraviti? Može. Ako se zahvaljujući novom fotokatalizaoru može iz ugljikova dioksida izravno dobiti acetaldehid („acetaldehyde synthesis“), onda je to besumnje ekonomski vrlo povoljno, jer se od acetaldehida (etanala, CH3CHO) može dobiti praktički svaki kemijski spoj, od alkohola (etanola) i octene kiseline do umjetne gume. No da bi se razumjelo što je rečeno o novom fotokatalizaru, treba zaroniti malo dublje u kemiju. Što su to proveli kineski znanstvenici, podrobnije objašnjava Nenad Raos za Bug.