Novi pješački most preko trogirske Foše konačno je i službeno otvoren. U petak su njime prva prošetala djeca iz trogirskog vrtića Vrabac, a nakon njih i ostali građani i prolaznici. Konstrukcija u povijesnoj jezgri grada vrijedna je milijun eura; duga 31,8 metara, široka 10,4 metar u najširem dijelu, visoka 4,12 metra i teška 65 tona. Most je u rujnu dopremljen iz brodogradilišta u splitskoj Vranjici – gdje je izgrađen – u Fošu. Akcija je trajala šest sati i bila je priličan spektakl; brojni građani pratili su kako tegljačem uplovljava gigantska čelična konstrukcija i montira se na mjesto nekadašnjeg drvenog, već propalog mosta. Haus
Planirani dovršetak bazilike Sagrada Familia u Barceloni očekuje se 2026., što će biti 144 godine otkako je započela gradnja. Esteve Camps, predsjednik organizacije koja je zadužena za dovršetak remek-djela Antonija Gaudija, objavio je vijest na dan koji se podudara sa stogodišnjicom smrti arhitekta zgrade. Iako će zgrada biti dovršena do 2026., očekuje se da će rad na kipovima, dekorativnim detaljima i, prije svega, kontroverznom stubištu koje vodi prema onome što će na kraju biti glavni ulaz, trajati do 2034. godine. Kada je rad započeo 1882. godine, mjesto na kojem se danas nalazi crkva bilo je poljoprivredno zemljište, ali je tijekom godina oko crkve izrastao grad.
Prije pojave masovnog turizma, rad je trebao biti isključivo financiran donacijama pokajnika, što je činilo novčani tok nepredvidljivim, a mnogi su sumnjali da će rad ikada biti dovršen. Već desetljećima, turizam je garantirao stabilan prihod, s gotovo 5 milijuna posjetitelja godišnje koji plaćaju 25-40 eura po posjeti. Nešto više od polovice od 125 milijuna eura koliko to donosi ide na dovršetak radova. Kako se ostatak troši ostaje tajna jer crkva nije obvezna objaviti svoje račune. Haus
Francuski paviljon, tehnološko i arhitektonsko remek-djelo izgrađeno 1937. godine, danas živi život nevidljivog muzeja u dubini Studentskog centra. Namijenjen sajmovima, s vremenom je postao skladište i tek nedavno, 2014., obnovljen za devet milijuna kuna. Ipak, njegovo korištenje ostalo je sporadično i neadekvatno, dok je društveno i kulturno značenje paviljona gotovo zaboravljeno. Bezbolna integracija u širi gradski prostor i aktivnija funkcija mogu ga vratiti u fokus, kao što i zaslužuje. Jer, iako je danas arhitektonska ljepotica, ostao je svojevrsni zatočenik SC-a, čije oslobađanje čeka na bolja vremena. Ideje
Forbesova analiza 200 vodećih američkih arhitektonskih tvrtki otkrila je više od popisa – pružila je uvid u stanje rezidencijalne arhitekture u SAD-u. Glavni izazovi uključuju klimatske promjene, manjak građevinskih radnika i globalizaciju dizajna koji često ignorira lokalne posebnosti. Trendovi poput “moderne seoske kuće” šire se društvenim mrežama, dok se rastući klimatski ekstremi prilagođavaju kroz otpornije građevinske standarde. Regionalna arhitektura postaje ključna za očuvanje lokalnog identiteta, dok se nameće potreba za održivošću i ljepotom. Poruka je jasna: ljudi čuvaju lijepe stvari, a arhitektura bez duše nije održiva – niti dugoročno korisna. Forbes
Ne oslanjajući se na vjerske simbole, pokušali su zadržati “pristup pun nade” koji nazivaju “utješnom arhitekturom”. “Ovo je prilika da preispitamo ulogu groblja u modernom društvu. Želimo stvoriti prostor koji će potaknuti dijalog o smrti i sjećanju, dok istovremeno pruža utočište za sve koji dolaze”, poručuju Mjölk arhitekti. Novi dio groblja nalazi se na mirnom brežuljku izvan središta grada te je okružen prirodom, što – prema arhitektima – “simbolizira ciklus života”. Glavni elementi dizajna uključuju prostrane staze, mirne vrtove i jedinstvene grobne jedinice koje su oblikovane kako bi se integrirale u krajolik. Haus
To vidimo kroz ilegalnu gradnju, nedostatak koncentracije na javni prostor u novoj gradnji te u dominaciji tržišne logike. Ako imate legalizaciju kao zakon i 850 tisuća prijava za legalizaciju, onda možete zaključiti da taj sistem, a govorimo i o socijalističkom sistemu, jednostavno ne funkcionira; da vi imate urbanizam koji regulira, koji radi red u prostoru, a konačno imate nered, ocjenjuje Mimica za HRT. Druga je metoda rušenje ilegalnih gradnji, i to onih zgrada koje nisu za življenje, što je možda i dobar pristup. O našim konzervatorima kaže da su izuzetno obrazovani, ali da podsjećaju malo na afganistanske talibane jer se s njima ne može ući u kritičnu diskusiju o tome kako moderna arhitektura i kako se zaštićeni prostori grada trebaju dalje razvijati. HRT
Projekt nove škole sa sportskom dvoranom, koja će značajno rasteretiti postojeću školsku zgradu, izradio je arhitektonski ured 3LHD, a predstavljen je na sjednici gradskog vijeća Kastva. Arhitekt Silvije Novak prezentirao je projekt koji se ističe svojom inovativnošću, ali i prilagodbom specifičnom terenu. Površina škole je impresivnih 3000 m2, dok je površina cijele građevine 5122 m2 na parceli od preko 10.000 m2, pružajući tako dovoljno prostora za sve potrebne sadržaje moderne obrazovne ustanove. Osim učionica, škola će imati i popratne sadržaje koji formiraju prije spomenute atrije, stvarajući ugodne prostore za učenje i druženje. Tu su i terasasti vrtovi na južnom dijelu parcele koji će služiti kao prostor za vanjske školske aktivnosti. Haus
Ova građevina, podignuta 1905. godine, u doba kada je Devon u Engleskoj prolazio kroz značajne društvene i ekonomske promjene uzrokovane industrijskom revolucijom, danas stoji kao simbol dobrog primjera adaptacije i održivosti u 21. stoljeću. Početkom 20. stoljeća, kada je kapela izgrađena, ova je regija doživljavala postupni pad tradicionalnih industrija; mnoge obitelji napuštale su ruralna područja u potrazi za poslom u gradovima, ostavljajući za sobom zajednice koje su se borile za opstanak. U tom kontekstu, kapela nije bila samo mjesto bogoslužja, već i središte zajednice – mjesto okupljanja, utjehe i nade. Stara kapela nalazi se na parceli površine 520 m2. Prvi put pretvorena je u stan 70-ih godina prošlog stoljeća, a novim se projektom nastojalo ukloniti niz nespretnih intervencija 90-ih godina, koje nemaju povijesnu ili arhitektonsku vrijednost. Haus
Ako gledamo isključivo hrvatska predgrađa i sela, gdje desetljećima dominiraju ciglene, nedovršene kuće, odgovor je – nažalost – da. Ako gledamo malo dalje od toga – nikako. Primjer za to su katalonski arhitekti koji dolaze uskoro na InDizajn u Zagreb. U više od dva desetljeća projektiranja stvorili su jedan od prominentnijih arhitektonskih studija u Španjolskoj, a jedna od specijalnosti s vremenom su im postale ciglene kuće koje su dovršene bez klasične fasade. Od više od 20 projekata koje trenutno možete vidjeti na njihovoj stranici, devet ih je potpuno ili djelomično od gole cigle. I baš svaki je izniman. Haus
Arhitekt Sanjay Puri je morao pronaći način kako se izboriti s ekstremno suhim, pustinjskim okolišem te istodobno stvoriti utočište za djecu iz 1500 radničkih obitelji. Problem sunca koje neumoljivo prži i visokih temperatura – koje se većinu godine kreću oko 36 stupnjeva Celzijevih – Puri je svladao kroz materijale i raspored koji je slagao prema klimi, kontekstu i topografiji. Dvorište služi kao konektor (i separator) za prostore osnovne i srednje škole, a njegovi linearni trapezoidni okviri i štitnici od sunca smanjuju toplinu i cirkuliraju hladniji zrak unutar interijera. Cjelokupna cirkulacija odvija se kroz otvorene, prirodno ventilirane hodnike. Haus