04.08.2019. (18:00)
U Hrvatskoj trenutno ima 80.000 do 100.000 stranih radnika. Preko ljeta ih je bilo više od 100.000. U prvih deset mjeseci ove godine izdana je 147.301 radna dozvola. Iduće će ih godine biti i više od 200 tisuća. Hrvatska, činjenica je, treba strane radnike dok sami Hrvati odlaze u bogatije države Europske unije. U pitanju je sustav spojenih posuda – hrvatski građani idu tamo gdje su bolje plaćeni, a ovdje dolaze oni koji su opet bolje plaćeni nego u svojoj zemlji. Kad dodate i nizak natalitet posvuda u razvijenom svijetu, realno je da nam za funkcioniranje trebaju strani radnici. Hrvatska bi bez njih ostala bez građevine, bez dobrog dijela ugostiteljstva i bez hrpe drugih poslova. Nekoliko stotina tisuća stranih radnika je puno. Oni su već promijenili sliku Hrvatske, a i dalje će je mijenjati. Migracije su, uostalom, prirodan proces. Hrvati valjda to najbolje znaju, jedna smo od nacija s najvećom dijasporom u svijetu. Pitanja na koja politika šuti su – što želimo od tih stranih radnika; kako ćemo ih integrirati; kako ćemo stvoriti uvjete da sutra Hrvatsku počnu smatrati svojom domovinom? Goran Vojković otvara temu (kad već političari neće) za Index.
Prema posljednjim podacima u Hrvatskoj je više useljenih nego iseljenih. Blizu smo brojke od 200 tisuća radnih dozvola koje smo izdali strancima. Nastavimo li ovakvim tempom, za tri desetljeća u Hrvatskoj će svaki četvrti stanovnik biti stranac. Prošle godine iselilo je 16 tisuća Hrvata u Njemačku, dok njemački Savez za migracije pokazuje da se doselila 21 tisuća Hrvata. Hrvatska nema migracijsku politiku. Nemamo ni sustav obrazovanja. Školujemo kadar koji odlazi, a dobivamo manje obrazovan kadar. Kroz klijentelizam pogrešni su se ljudi našli na pogrešnim mjestima koji ne znaju kreirati politike. Neka je zanimanja teško naći, ako se ne plati ljude, rekli su gosti emisije Studio 4. HRT
Prvi put od 2008. godine Hrvatska je lani zabilježila pozitivan migracijski saldo, pokazuju najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za statistiku. Točnije u 2022. imali smo 11.685 više doseljenih nego odseljenih iz zemlje. Naime, iz Hrvatske je lani otišlo 46.287, a stigle su ili su se vratile 57.972 osobe, od kojih je velik dio radnika iz drugih zemalja. “Vjerujem da je i među onih 46.000 koji su lani otišli iz Hrvatske više od polovice stranih radnika koji se vraćaju u svoje zemlje ili odlaze drugdje” – kaže demograf prof. dr. Ivan Čipin. Vrhunac odlaska iz Hrvatske zabilježen je 2017., kad su otišla čak 47.352 građanina odnosno razlika između odseljenih i doseljenih građana bila je u minusu čak 31.799. Jutarnji
Dražen Živić, demograf i znanstvenik s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“, još jednom je ponovio da, ako se ubrzo ne donesu nekakve konkretne i sustavne demografske mjere, Hrvatskoj do kraja 21. stoljeća prijeti demografski slom. „Kada je riječ o mogućoj promjeni etničke strukture u Hrvatskoj ona za sada nije realna niti smo trenutno ugroženi. Naime, Hrvatska nije gospodarski i na druge načine razvijena kao države Zapadne Europe tako da se radnici koji dolaze raditi zadržavaju sezonski i onda vraćaju u svoje matične države ili pak odlaze prema razvijenijim državama Europe. Stoga Hrvatska nije, za sada, niti migrantima interesantna država tako da se još uvijek nalazimo samo na njihovom putu prema državama Zapadne Europe“, kaže Živić. Govoreći o značajnijem naseljavanju stranaca u Hrvatsku kaže kako bi se takvo što moglo očekivati s gospodarskim razvojem i stvaranjem puno kvalitetnijih uvjeta života nego što su sada. Aljazeera
Mediteranske zemlje na glavnim migrantskim rutama prema Europi ove godine mogu očekivati više od 150.000 izbjeglica zbog novog migrantskog vala iz Afrike i Bliskog istoka uzrokovanog nestašicom hrane i gladi zbog ruske agresije na Ukrajinu. Nestašica pšenice i drugih žitarica mogla bi utjecati na 1,4 milijarde ljudi, upozorio je krizni koordinator UN-a Amin Awad. Dodao je da su nužni dodatni pregovori za deblokiranje luka u Ukrajini kako bi se izbjegla glad i masovne migracije diljem svijeta. (N1)
International #migration, in 5 charts from @UNmigration https://t.co/6stV8RDUTS pic.twitter.com/5K7n1yn5gn
— World Economic Forum (@wef) February 26, 2020
Današnji govornici indo-iranskih i balto-slavenskih grana indoeuropskih jezika potječu od podgrupe stepskih nomada koji su migrirali na zapad prema Europi prije gotovo 5.000 godina te se raširili prema istoku i jugu u južnu Aziju tijekom idućih 1.500 godina – kaže hrvatski bioarheolog dr. Mario Novak, sudionik dosad najvećeg istraživanja drevne DNK, o čemu je Science objavio članak (Jutarnji preveo dio i razgovarao s Novakom). Ključnu ulogu u tim širenjima imali su pripadnici tzv. jamne kulture, koji su seobom pred otprilike 5.000 godina iz svoje prapostojbine, stepa sjeverno od Crnog mora i Kavkaza, zaposjeli velike dijelove Europe, od jugoistočne Europe preko Mađarske do Skandinavije i Velike Britanije.
Berlinski Institut za stanovništvo i razvoj objavio je studiju prema kojoj je 2017. godine 258 milijuna ljudi smatrano međunarodnim migrantima. Čak 15% odrasle svjetske populacije razmišlja o preseljenju. Oko 158 milijuna ljudi želi u SAD, u Njemačku želi 42 milijuna, u Francusku 36, a u Ujedinjeno Kraljevstvo 34 milijuna ljudi. Oko 53 posto građana EU-a je skeptično do negativno raspoloženo prema migraciji iz zemalja koje nisu članice EU-a, što je fatalno pogrešna procjena vlastite situacije, kažu autori. DW
Pristup multikulturalizma ne motivira useljenike na prihvaćanje kulturnih obrazaca države domaćina, što onda bitno umanjuje njihove šanse za ostvarenje boljih rezultata u obrazovanju i na tržištu rada. Multikulturalizam postaje sve manje održiv koncept kompatibilan s kvalitetnom integracijom useljenika, a još manje s održavanjem socijalne države i imigracijom – piše prof. dr. Kristijan Kotarski, stručnjak za ekonomsku politiku, za Ekonomski lab u svom drugom tekstu o globalnim migracijama (ovdje prvi dio).
Ekonomski lab ima ozbiljniji tekst (Kako bi izgledao održiv etički okvir za migracije u 21. stoljeću? I dio) o migracijama u 21. stoljeću. Osnovna teza koja se provlači kao kontrapunkt u cijelom tekstu glasi da ključno pitanje migracijske politike ne glasi – Je li migracija dobra ili loša?, već – Koliko je migracije poželjno s obzirom na apsorptivne kapacitete država primateljica, te interese migranata i njihovih matičnih država? Iz tog razloga potrebno je definirati etički i održiv okvir za migracije u 21. stoljeću – piše u uvodu Kristijan Kotarski za Ekonomski lab.
