Šaraj malo, brate
Hrvatska glazba i regija – Billboard kao tržišno detektiranje problema
Hrvatska glazba pati od tzv. institucionalne okoštalosti. Iz godine u godinu najemitiraniji su gotovo identični autori. Time automatski i najviše zarađuju. Solidan broj njih obnaša razne funkcije u strukovnim organizacijama, kao što se rotiraju i na poziciji direktora Zagrebačkog festivala ili u stručnom žiriju, tako da su česte i situacije sukoba interesa kad direktor ili žiri imaju i pjesmu ili pjesme koje se natječu, što je odavno prestalo biti skandalom. Radijska priča je također kompleksna. Percepcija javnosti je da je dominantan broj formatiranih radijskih postaja, iako u stvarnosti nije tako obzirom na njihov broj, a ta percepcija se zasniva na tome što su formatirane one s nacionalnim koncesijama. Nije problem u formatiranim radijima, već u suženoj žanrovskoj raznolikosti, zbog čega se svugdje vrte isti autori i pjesme. Ravno do dna