Hologram Dražena Petrovića obratio se publici što je izazvalo brojne reakcije, pale i suze - Monitor.hr
06.09. (22:00)

Kao da je stvarno bio tu

Hologram Dražena Petrovića obratio se publici što je izazvalo brojne reakcije, pale i suze

U zagrebačkoj Areni održan je Memorijal Dražena Petrovića, na kojem je hrvatska reprezentacija odmjerila snage s odabranom reprezentacijom Europe, koju je vodio legendarni Željko Obradović. Team Dražen, sastavljen od zvijezda košarkaške Eurolige, pobijedio je hrvatsku reprezentaciju rezultatom 110:107 u memorijalnoj utakmici za Dražena Petrovića, održanoj u zagrebačkoj Areni. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a utakmica se igrala u revijalnom tonu, s naglaskom na prisjećanje Draženovog života i karijere, dok je rezultat bio u drugom planu. Posebno emotivan trenutak bio je kada je pred publiku izašao Draženov hologram, stvoren pomoću umjetne inteligencije. Hologram se obratio publici s nekoliko dirljivih riječi, nakon čega je nestao, ostavivši mnoge uzvanike u suzama. Pogledajte video OVDJE. tportal


Slične vijesti

09.11. (13:00)

I on je bio čovjek od krvi i mesa

Čobanov: Film o Draženu je potpuni promašaj. Redatelj kao da nije znao o kome snima film

Danilo Šerbedžija imao je priliku stvoriti živopisniji, kontroverzniji i ljudskiji portret košarkaške ikone, priliku koja bi mlađim generacijama pokazala da iza božanstva stoji ipak samo čovjek od krvi i mesa. Dražen u Hrvatskoj ima status sveca, bezgrešne gromade koja nikad u životu nije napravila ništa pogrešno. Naravno da to nije točno. To i ne može biti točno. Čak i ako je Dražen u pitanju.

Film je hladan, isprazan, lišen emocija i strasti, svega onoga što je Dražena činilo većim od života. Likovi su površni, gluma ispod razine amaterizma, prizori plošni, a dijalozi blijedi i prazni, tako da se čini da gledamo nekakvu sapunicu, a ne film o jednoj od najvećih ličnosti čitave hrvatske povijesti. Čak ni sjajna Zrinka Cvitešić u ulozi Biserke Petrović svojom energijom nije mogla spasiti ono što se spasiti nije moglo. Saša Čobanov za tportal. Forum

01.11. (20:00)

Preveliki zalogaj

U kinima krenuo Dražen, kritičari i nisu nešto oduševljeni

Biografski filmovi imaju dva zadatka – da priču o nekoj osobi ispričaju na nov i zanimljiv način te da o dotičnoj osobi saznamo nešto novo. Dražen ne uspijeva niti jedno niti drugo. Prvi i najbolji dio filma bavi se Draženovim dječaštvom u Šibeniku, njegovom željom da krene bratovim stopama usprkos zabrani roditelja koji žele da se bavi glazbom. Iako ni u ovom segmentu nema velike drame – pitanje je tek kada će mu starci konačno dozvoliti da se bavi košarkom – ipak ta obiteljska dinamika i okruženje koje je svima blisko i poznato, najbolje je režirano pa uspješno zadržava pažnju te povremeno čak izmami osmjeh. Igor Tomljanović za Index. Damjan Raknić za Jutarnji otkriva dva razloga zašto ga pogledati, a tri za preskočiti (u videu u članku). Film komentiraju i na Forumu

24.10. (19:00)

Filmska priča o kojoj mislimo da znamo sve

Pavičić o biografskom filmu o Draženu Petroviću: Iskreno, ne bih volio biti u koži ekipi koja je radila film

Da bi biografski film uspio, on ne može samo protrčati kroz uspjehe i dostignuća glavnog junaka. Mora u njegovu životu pronaći dramu. To je problem kojeg su bili svjesni autori filma “Dražen”. Redatelj Danilo Šerbedžija i scenarist Ivan Turković Krnjak morali su se hvatati ukoštac s problemom koji pred njih stavlja život šibenskog košarkaša. Život Dražena Petrovića sastojao se od uspjeha, pa još uspjeha. Od toga da je bio izvrstan, pa još bolji. Draženov život bio je jedna kratka neprekinuta putanja blještavog uspona koju je presjekla tragična, slijepa i apsurdna smrt.

Kako u toj ravnoj, naglo presječenoj liniji pozlate pronaći opipljivu, ljudsku dramu? Ekipa “Dražena” donijela je – ukratko – niz kreativnih i dramaturških odluka s kojima se može prepirati. No – ne bih im bio u koži, jer su se latili zadatka koji je težak, ako ne nemoguć. “Dražen” nije najbolji film na svijetu, ali teško mi je zamisliti da se o košarkaševu životu može snimiti bolji. Jurica Pavičić za Jutarnji. Pogledajte što kažu na Forumu.

16.07.2023. (10:00)

Krešimir Ćosić bio je vizonar ispred svoga vremena, košarkaški Tesla za čije izume Amerika sedamdesetih nije bila spremna

Nikola Jokić i globalizacija košarke

Nikola Jokić: How the Denver Nuggets center achieved basketball immortality | CNN

Nikola Jokić iz Sombora, visok 211 cm i težak 130 kila, danas je najbolji košarkaš na svijetu. Poslije blagorodne košarkaške sezone u Americi odmara u rodnom gradu. Tamo ima konje vrane po livadi razigrane, zlatni prsten NBA prvaka s dijamantima i salaše. U Srbiji ali i susjednim zemljama svi ga obožavaju, malo tko zna da ga u SAD mnogi osporavaju. Ali fanovi se na to ne obaziru, čak idu toliko daleko da proglašavaju Jokića, već u njegovoj 28. godini, najvećim „svih vremena“ u ovom sportu. Suprotstavljaju im se realisti koji su protiv usporedbi generacija igrača iz raznih epoha. Dino Rađa, član Kuće košarkaške slave, nedavno je takvom primjedbom naljutio srbijanske medije koji ga inače vole. Ali mnogi znalci košarke i sporta uopće, misle da je metodološki neprihvatljivo bilo koga proglašavati najboljim za sva vremena u više od sto godina razvoja košarke pa i u kraćoj perspektivi moderne košarke od 1945. do danas. U tako dugim razdobljima značajno su se mijenjale i društveno-povijesne okolnosti i sama igra. Kako, recimo, usporediti statistike iz šezdesetih i sedamdesetih s ovima danas, kad nije bilo pogodaka za tri poena? Ili, gdje su prije sto godina bili afroamerički igrači koji čine većinu među najboljima u svakoj generaciji od šezdesetih naovamo? Peščanik

02.11.2015. (09:01)

18-godišnjak na grobu Dražena Petrovića ostavio snop medalja