Užasna je stvar moći vidjeti, a nemati viziju
Helen Keller – Inspiracija za život bez ograničenja
Helen Keller (27.6. 1880. – 1.6. 1968.) bila je zdravo dijete, no, u dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice koju je jedva preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Roditelji su je poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute, u nadi da će se tamo naći netko tko će joj moći pomoći u obrazovanju. Taj netko bila je Anne Mansfield Sullivan koja je davala Helen predmete da ih opipa, a istodobno je u njezinu drugu ruku prstima otkucavala njihove nazive. Helen Keller diplomirala je s najvišim ocjenama i postala prva gluha osoba s diplomom. Bila je neumorna aktivistkinja za rasnu i rodnu ravnopravnost, građanska prava, za prava osoba s invaliditetom, za pacifizam i militantni feminizam. Slijepa i gluhonijema napisala je sedam knjiga i, iako nikada nije čula nikakav zvuk, naučila je govoriti engleski, francuski i njemački. Voxfeminae