Bagno alla lanterna u Trstu naziva i El Pedocin. Kažu da je ovo zadnja plaža u Europi gdje je kupanje za spolove odvojeno. Općina je htjela srušiti zid, ali Triestini su se pobunili. Rekli smo ne, htjeli su eliminirati zid da spoje muškarce i žene. Napravili smo peticiju i rekli – ne, zid se ne dira. Ovo je institucija. Institucija još iz vremena Austrougarskog carstva. Triestini su ljudi neovisnog duha. Poštuju svoje partnere, ali i jedni i drugi trebaju prostor za sebe. Ali postoji i jedan trik. Na kraju zida su plutače gdje se muževi i žene ili dečki i cure nađu pa mogu popričati, jer oni kažu da su neovisni, ali na kraju ipak žele biti zajedno. HRT
“Mi koji smo se rodili/e prekasno da bismo osjetili/e na vlastitoj koži najgore stranice ove povijesti, ipak znamo koliko su boli, rana i osiromašenja našim zemljama donijeli ovi sukobi i ne želimo se iz bilo kojeg razloga vraćati natrag”, stoji u pismu koji su mladi iz Trsta uputili građanima Rijeke u povodu otvaranja izložbe ‘Disobbedisco’ i postavljanja spomenika D’Annunziu u Trstu. Novi list
Spor oko hrvatsko-slovenske granice na moru ne odnosi se na ribe koliko na interese velikih kompanija i država koje ne žele da Hrvatska bude u poziciji ugrožavati im slobodu prolaza prema Trstu i Kopru. Već sada uskim morskim prolazom kroz hrvatsko more godišnje prolaze milijarde eura roba, a za koju godinu promet će porasti 50%. Ako moćne zemlje EU žele siguran trgovački pravac, mora i Hrvatska od toga imati znatne gospodarske koristi – mora zahtijevati da i luke Rijeka i Ploče dobiju jednaku potporu EU kao što su ih dobili Kopar i Trst, piše Večernji u vrlo zanimljivom tekstu.